REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1731/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. I., II-tužiteljice I. I., OIB: ..., oboje iz P., T., III-tužiteljice M. I. iz S., OIB: ..., IV-tužitelja I. I. iz P., T., OIB: ..., V-tužiteljice L. K. iz K. S., OIB: ..., VI-tužitelja M. I. iz P., T., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., protiv tuženika Grada Kaštela, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4154/17-2 od 27. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-285/11 od 10. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4154/17-2 od 27. veljače 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-285/11 od 10. svibnja 2017., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici i to VI-tužitelj I. M., pok. J. u 10/24 dijela, II-tužitelja I. I. pok. M. u 6/24 dijela, III-tužiteljica I. M. ud. M. u 6/24 dijela, IV-tužitelj I. I. pok. M. u 1/24 dijela, i V-tužiteljica K. L. pok. M. u 1/24 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1239 upisane u zk. ul. 3405 k.o. K. Š. – N., kao i zahtjev za brisanje prava vlasništva na nekretnini označenoj 1239 upisanoj u zk. ul. 3405 položene u k.o. K. Š. – N. s imena tuženika, te upis prava vlasništva u korist Vi-tužitelja u 6/24 dijela, II-tužiteljice u 6/24 dijela, III-tužiteljice u 6/24 dijela, IV-tužitelja u 1/24 dijela i V-tužiteljice u 1/24 dijela (toč. I.). Tužitelji su obvezani tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 15.000,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje smatraju da je važno za odluku u sporu, odnosno koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeće pitanje:

„Da li je osoba stekla vlasništvo dosjelošću ex lege već u trenutku primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukoliko je u odnosu na nekretnine u društvenom vlasništvu prošao rok za stjecanje dosjelošću na temelju članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), odnosno da li se ukidanje članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) vrijedi ex nunc ili ex tunc.“

9. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelji navode da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u protivnosti sa shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske, Jakelić protiv Hrvatske, kao i presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1476/16 od 15. prosinca 2016.

10. Tužitelji u ovom predmetu tvrde da su vlasnici nekretnine ranije oznake čest. zem. 813, upisane u zk. ul. 1277 k.o. K. Š., a koja je nakon obnove zemljišnih knjiga dobila novu oznaku čest. zem. 1239 k.o. K. Š. – nova. T. tvrde da njihov prednik pok. M. I. predmetnu nekretninu stekao kupnjom od V. K., a da su tužitelji vlasništvo iste stekli nasljeđivanjem i dosjelošću.

11. Utvrđenje je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je na staroj čest. zem. 813 bila uknjižena kao težak za cijelo B. U. ž. A. D., time da je težačko pravo brisano za zahtjev V. K., zbog reguliranja prava na mirovinu 3. lipnja 1957. Kako se radilo o optanskoj imovini došlo je 1957. do upisa općenarodne imovine. V. K. vodila se kao posjednica sporne nekretnine u katastru od 1952. do 1957., nakon čega se u katastru sporna nekretnina vodi kao posjed Općenarodne imovine Kaštel Štafilića.

Iz iskaza svjedoka B. G. i I. S. proizlazi da je spornu nekretninu uživao sada pok. M.

I., da su isti njemu pomagali raditi u vinogradu, da su danas na spornoj nekretnini koja je ograđena suhozidom, zasađene masline, da su te činjenice potvrdili i svjedoci I. I., A. R. i J. M.. Ujedno prvostupanjski sud utvrđuje da sporna nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka iza pok. M. I., prednika tužitelja.

Kod toga prvostupanjski sud ističe da tužitelji nisu dokazali osnov stjecanja posjeda od strane njihova prednika, kao i da ne može prihvatiti iskaze svjedoka o kontinuiranom posjedu tužitelja i njihovih prednika, jer da sporna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja.

12. Drugostupanjski sud prihvaća pravilnim zaključak suda prvoga stupnja da tužitelji nisu uspjeli dokazati da bi njihov prednik od V. K. stekao vlasništvo sporne nekretnine. No, isto tako drugostupanjski sud smatra da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa vrijeme prije 8. listopada 1991., sukladno odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP), pa ako i bili pošteni posjednici da im računajući od 8. listopada 1991. nije protekao dvostruki rok iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP.

13. Iz takvih obrazloženja nižestupanjskih sudova nije jasno je li utvrđeno da su tužitelji u posjedu sporne nekretnine ili ne, odnosno ako su posjedu, jer svjedoci tvrde da je prednik tužitelja prvo na spornoj nekretnini imao vinograd, a nakon toga da su zasađene masline, pri čemu nije sporno da je sada sporna nekretnina u naravi maslinik.

14. Vezano za odgovor na postavljeno pitanje valja istaći da shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa tek vrijeme od 8. listopada 1991. nije pravilno. Naime, u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. navedeno je shvaćanje:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

15. U konkretnom slučaju očito je da se ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba, pa je gore navedeno shvaćanje primjenjivo u konkretnom slučaju.

16. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve relevantne činjenice valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će prije svega utvrditi tko je u posjedu sporne nekretnine, utvrditi tko je zasadio masline, tko obrađuje spornu nekretninu, te u tu svrhu provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke. Ako se utvrdi da su tužitelji u posjedu sporne nekretnine prvostupanjski sud će ocijeniti koja je kvaliteta njihova posjeda, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini od strane tužitelja. Pri čemu nižestupanjski sudovi voditi računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenog u ovom obrazloženju.

Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima revizijskog postupka.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.