REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 670/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Č., protiv tuženika Hrvatske agencije za osiguranje depozita (ranije Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka), Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1208/2018-2 od 21. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5296/17-12 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1208/2018-2 od 21. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5296/17-12 od 27. travnja 2018. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5296/17-2 od 27. travnja 2018.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Čakovcu br. Ovr- 1028/16 nedopuštenom.
2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: 54 P-5296/17-12 od 27. travnja 2018. i sudi:
Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj: Ovr-1028/16.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn (četiritisućešestoosamdesetsedamkuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana."
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 457/2021-2 od 16. ožujka 2021. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Počinje li ponovno teći zastarni rok, koji je prekinut podnošenjem prijedloga za ovrhu, od pravomoćnosti rješenja o ovrsi ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka u slučaju kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga na koji ovrhovoditelj nije imao utjecaja?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija te u reviziji predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela.
9. Prvostupanjski sud je imajući na umu odredbe čl. 233., čl. 241. i čl. 245. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), a polazeći od utvrđenja da je radi naplate duga po mjenici u iznosu od 375.868,23 kn ovrhovoditelj kao tuženik podnio protiv ovršenika kao tužitelja ovršni prijedlog na pokretninama u predmetu Ovr-1847/01, da je rješenje o ovrsi doneseno 9. travnja 2003. i postalo pravomoćno 24. travnja 2003., da je taj ovršni postupak obustavljen rješenjem od 26. listopada 2006. jer kod tužitelja kao ovršenika nisu nađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, da je 6. listopada 2016. tuženik kao ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika radi iste tražbine na novčanim sredstvima te je rješenje o ovrsi donijeto 31. siječnja 2017., da je ovršenik protiv istog izjavio žalbu pa ga je uputio na predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona – "Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), zaključio da od obustave prvog ovršnog postupka do pokretanja drugog ovršnog postupka nije proteklo deset godina, i da je do obustave prvog ovršnog postupka zastara bila u prekidu slijedom čega tražbina tuženika kao ovrhovoditelja nije zastarjela. Stoga je odbio tužbeni zahtjev jer nisu ispunjeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.
10. Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je shvaćanja da je tražbina zastarjela. To iz razloga jer je pravomoćno rješenje o ovrsi doneseno 2003., pa kako je na osnovi tog rješenja tuženik kao ovrhovoditelj podnio novi ovršni prijedlog tek 2016., to da se zastara ne računa od dana obustave navedene ovrhe koja je pokrenuta 2001., već od pravomoćnosti sudske odluke na osnovi koje je doneseno novo rješenje na novčanoj tražbini, pa kako je od 2003. do 2016. proteklo više od deset godina, to je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvatio.
11. Odluku suda drugog stupnja nije moguće prihvatiti.
12. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 943/17-2 od 10. svibnja 2017. koje glasi: "... kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno".
12.1. Kako je u ovom predmetu riječ o podudarnoj činjeničnoj, a slijedom toga i pravnoj situaciji, i jer je ovaj sud već zauzeo shvaćanje o pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija, to iz razloga jer odluka suda drugog stupnja glede tog pitanja odstupa od prakse revizijskog suda, valjalo je prihvatiti reviziju i odlučiti kao u izreci, te radi nepotrebnog ponavljanja u smislu odredbe čl. 396. ZPP, pozvati se na razloge naprijed navedene revizijske odluke – Rev 943/17-2 od 10. svibnja 2017. Pritom treba naglasiti da to što je u predmetnom postupku primijenjen ZOO/05, a u revizijskoj odluci Rev 943/17-2 ranije važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01), nije od utjecaja, jer je zakonskim odredbama na temelju kojih je odlučeno u oba zakona, u bitnom jednako propisano.
13. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
