REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12189/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 25. listopada 2021., broj: 20. Pp-792/2021-18, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. B.M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. B.M.je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 25. listopada 2021., broj: 20. Pp-792/2021-18, u ponovljenom postupku, okr. B.M. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 2.400,00 kuna, u koju se lišenje slobode 14. i 15. prosinca 2020. uračunava kao 600,00 kuna, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 1.800,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 400,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika I.L., zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je ponašanje njegove supruge (razbacivanje stvari s radnog stola, za koje stvari je znala da su službeni dokumenti vezani uz obred sahrane i privatni dokumenti kojima je dogovoren način obavljanja obreda) grubo i namjerno omalovažavanje njega kao svećenika u pripremi provedbe dogovorenog obreda sahrane i istodobno omalovažavanje osjećaja obitelji preminulog, a uslijedilo je zbog izostanka njegove reakcije na udarac dlanom po licu koji mu je zadala u trpezariji obiteljske kuće.
4.1. Međutim, u odnosu na ove žalbene navode prije svega treba ukazati na činjenicu da je okrivljenikova supruga pravomoćno oslobođena od optužbe da bi prema okrivljeniku primijenila fizičku silu koja bi imala karakter nasilja pa je neosnovano pozivanje okrivljenika na takvo ponašanje svoje supruge. Osim toga, razlog odnosno povod zbog kojeg je okrivljenik počinio tjelesno nasilje prema svojoj supruzi (razbacivanje stvari s radnog stola) ne opravdavaju njegov postupak, niti ga ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti pa su u tom smislu ovi žalbeni navodi neosnovani.
4.2. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da ponašanje okrivljenikove supruge odnosno njena iskazana upornost u izazivanju nasilne reakcije nikako ne vodi zaključku da je ona žrtva obiteljskog nasilja koje je moglo ili moralo prouzročiti neskrivljenu povredu njenog dostojanstva ili njenu uznemirenost, treba navesti da je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja tjelesnog nasilja u obitelji, a prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve nije konstitutivni element bića tog oblika prekršaja nasilja u obitelji. Pritom se okrivljeniku napominje da, kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa u izreci pobijane presude, on niti nije proglašen krivim da bi njegova protupravna radnja izazvala povredu dostojanstva njegove supruge ili njenu uznemirenost.
4.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Svi provedeni dokazi jasno i nedvojbeno upućuju da je okrivljenik primijenio fizičku silu prema svojoj supruzi, za koju radnju je i proglašen krivim. Ponašanje za koje je okrivljenik proglašen krivim, okrivljenik nije osporavao ni u svojoj obrani, a niti sada u žalbi. U navedenom smislu, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
4.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
5. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da je njegova radnja lišena protupravnosti na temelju čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona te da je trebalo primijeniti odredbu čl. 24.a Prekršajnog zakona.
5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe da bi se u konkretnom slučaju radilo o postupanju u nužnoj obrani. Prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona, nužna obrana je ona koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Žalbeni navod da je okrivljenik postupao u nužnoj obrani je, prije svega, proturječan samoj obrani okrivljenika, s obzirom da je okrivljenik u obrani rekao: „Da bi izbjegao daljnji sukob ja sam izašao iz trpezarije i otišao sam u kupatilo. Prethodno sam naložio vatru u peć i otišao sam oprati ruke. Za to vrijeme supruga je izašla iz trpezarije i otišla je u moj ured i tamo je razbacala stvari po uredu s radnog stola. Kad sam to vidio na hodniku koji vodi od mog ureda prema dnevnoj sobi i trpezariji udario sam nogom suprugu u stražnjicu.“. Dakle, već je iz same obrane okrivljenika vidljivo da prije njegovog postupanja nije postojao nikakav „istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad“, jer okrivljenik jasno navodi da je naložio vatru i da je otišao oprati ruke, nakon čega je primijetio razbacane stvari i odmah potom udario suprugu. Identičan slijed događaja proizlazi i iz iskaza svjedokinje R.M.. Stoga je jasno i nedvojbeno da se nije radilo o postupanju u nužnoj obrani, kako to okrivljenik neosnovano tvrdi u žalbi.
5.2. Nadalje, nije u pravu okrivljenik ni kada ističe da je bilo mjesta primjeni čl. 24.a Prekršajnog zakona, jer, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema elemenata za zaključak da bi se radilo o beznačajnom djelu. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti, odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen (čl. 24.a Prekršajnog zakona). Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju utvrđene subjektivne okolnosti su takve da nema osnove za primjenom instituta beznačajnog djela. Pritom se naročito ima na umu da iz podataka u spisu proizlazi da inkriminirani događaj nije izolirani slučaj primjene fizičke sile okrivljenika prema supruzi, a što on i sam navodi u svojoj obrani. Navedene okolnosti, po ocjeni ovog suda, upućuju da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu.
5.3. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. B.M.nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
