REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11819/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.S.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbama okrivljenice i ošt. D.B., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 17. rujna 2021., broj: 31 Pp-351/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba ošt. D.B. kao nedopuštena.
II. Prihvaća se žalba okr. N.S.K., ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 17. rujna 2021., broj: 31 Pp-351/2021-5, proglašena je krivom okr. Nevenka Salopek- N.S.K.Kolić da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 800,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna.
2. Protiv te presude, okr. N.S.K.je, putem branitelja odvjetnika B.G., pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu je podnio i ošt. D.B. osobno, zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.
3. Žalba ošt. D.B. nije dopuštena, a žalba okr. N.S.K. je osnovana.
U odnosu na t. I.
4. Sukladno čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona, žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s tim da je čl. 192. st. 4. istog Zakona, pravo na žalbu oštećenika, koji nije ujedno i tužitelj, ograničeno samo na pobijanje presude zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka. Pritom se mora raditi o troškovima koje je oštećenik imao u tom postupku, a pretpostavka je da je oštećenik, do donošenja nepravomoćne odluke o prekršaju, podnio zahtjev za naknadu troškova te da je tijelo postupka o njima odlučilo u okviru odluke o prekršaju.
5. Budući da, u ovom prekršajnom postupku, ošt. D.B. nema procesnu poziciju tužitelja, a žalbu nije podnio zbog troškova postupka, nego zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, to njegova žalba nije dopuštena.
6. Iz navedenih razloga, žalbu oštećenika je, na temelju čl. 204. st. 2. t. 4. Prekršajnog zakona, trebalo odbaciti kao nedopuštenu i, bez upuštanja u ocjenu osnovanosti iznesenih navoda, odlučiti kao u t. I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na t. II.
7. U pravu je okrivljenica kada u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u vezi odlučne činjenice postojanja vanbračne zajednice s D.B., iako se u žalbi pogrešno poziva na odredbe Obiteljskog zakona, jer se radi o definiciji izvanbračne zajednice za područje primjene tog Zakona, a ne za područje primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.1. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret, a tako je i proglašena krivom, da je počinila ekonomsko nasilje prema svom „nevjenčanom suprugu“. Prije svega, treba navesti da je iz obrazloženja pobijane odluke vidljivo da je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenica nasilje počinila prema bivšem izvanbračnom drugu pa nije jasno zašto ju je proglasio krivom da je nasilje počinila prema izvanbračnom suprugu, ako je već utvrdio da se radilo o bivšem izvanbračnom suprugu. Ovdje svakako treba naglasiti da je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret.
7.2. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka je nesporno da u vrijeme počinjenja inkriminiranog prekršaja okrivljenica i D.B. nisu bili u izvanbračnoj zajednici, jer su u vezi te činjenice obrana okrivljenice i iskaz svjedoka potpuno suglasni. Međutim, sporno je jesu li okrivljenica i D.B. bili u izvanbračnoj zajednici prije inkriminiranog prekršaja, jer tu činjenicu D.B. potvrđuje, a okrivljenica negira, tvrdeći da je D.B. bio samo podstanar. Ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da je „nelogično da bi svjedok bio njen podstanar na način da ona plaća režije za njegovo stanovanje u kući a on obavlja radove“, jer takva situacija doista nije životno nemoguća, a prvostupanjski sud nije utvrđivao nikakve detalje novčane vrijednosti izvedenih radova i plaćenih režijskih troškova da bi tu svoju paušalnu tvrdnju potkrijepio bilo kakvom analizom konkretnih činjenica. Nadalje, ne može se prihvatiti ni obrazloženje prvostupanjskog suda da okrivljenica „ne dokazuje na bilo koji drugi način (ugovor o najmu ili sl.) da je D.B. podstanar, navodi da je pokrenula sudske postupke iako o tome ne prilaže dokaze i nije razvidno o kakvim se postupcima radi i dali su isti pokrenuti zbog nasilja u obitelji ili drugih razloga“, jer je teret dokaza na tužitelju, a ne na okrivljenici, zbog čega se način obrane okrivljenice nikako ne može tumačiti njoj na štetu. Osim toga, prvostupanjski sud na navedene okolnosti postojanja sudskih postupaka, za koje zamjera okrivljenici što ih nije dokazala, nije uopće ispitao svjedoka Dragoljuba Božičevića, a što je trebao učiniti ako smatra da mu je to bitno za donošenje valjanog zaključka.
7.3. Nadalje, prvostupanjski sud je na navedenu spornu okolnost postojanja izvanbračne zajednice proveo suočenje okrivljenice i svjedoka, ali je iz zapisnika o provedenom suočenju vidljivo da je ova dokazna radnja provedena samo na pitanje „da li je okr. sa svjedokom u vrijeme počinjenja prekršaja bila u izvanbračnoj zajednici“, koja činjenica, kako je to već navedeno, uopće nije bila sporna. Prvostupanjski sud je propustio okrivljenicu i svjedoka suočiti u vezi svih detalja koje svjedok D.B. navodi u svom iskazu kada tvrdi da je s okrivljenicom, prije inkriminiranog događaja, bio u izvanbračnoj zajednici odnosno eventualno, po potrebi, utvrditi da li o toj odlučnoj okolnosti još neke osobe možda imaju saznanja.
7.4. Odlučnu činjenicu jesu li okrivljenica i D.B. bivši izvanbračni drugovi treba utvrđivati prema kriteriju propisanom u čl. 8. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu se pojam „trajniji karakter“ iz navedene zakonske odredbe procjenjuje ne samo na temelju duljine trajanja zajednice, nego i na temelju činjenice postojanja namjere i volje dviju osoba za zajedničkim životom i međusobnim potpomaganjem.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je, a imajući na umu definiciju ekonomskog nasilja iz čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propustio utvrditi i odlučnu činjenicu je li D.B., u dijelu kuće u kojoj je bila isključena električna energija radnjom okrivljenice, imao ikakvu osobnu ili zajedničku imovinu u čijoj je uporabi bio onemogućen, a što je nužno za zaključak radi li se o činu ekonomskog nasilja ili o sukobu imovinskopravnog karaktera. Osim toga, prvostupanjski sud nije utvrđivao ni činjenicu dostupnosti predmetnog osigurača dovoda električne energije D.B. odnosno činjenicu je li D.B. imao mogućnost, kada je došao kući i vidio da mu je isključena električna energija, sam vratiti osigurač, naravno uvažavajući okolnost eventualno izrečene mjere opreza, a što također može biti jedan od elemenata za zaključak radi li se o činu ekonomskog nasilja ili o sukobu imovinskopravnog karaktera.
9. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i da je žalba okrivljenice osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, provesti dokaze na koje je ukazano u ovog odluci, kao i druge relevantne dokaze, te će, pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
11. Stoga je, na temelju čl. 206. st 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
