REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 7/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika T.-E. P. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-523/17-4 od 7. srpnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1907/11-66 od 13. siječnja 2017. i reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-523/17-5 od 7. srpnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1907/11-70 od 31. siječnja 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-523/17-4 od 7. srpnja 2020. odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-523/17-5 od 7. srpnja 2020. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem broj Gž R-523/17-4 od 7. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je suđeno:

„I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gžr- 854/13-2 od 24. rujna 2013. iz razloga propisanog člankom 421. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gžr-854/13-2 od 24. rujna 2013. iz razloga propisanog člankom 421. stavak 1. točka 4., 5., 6. i 10. Zakona o parničnom postupku.“

2. Drugostupanjskim rješenjem broj Gž R-523/17-5 od 7. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna.

3. Protiv drugostupanjskih rješenja pobliže navedenih u točki 1. i 2. ovoga rješenja tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i „pogrešne primjene postupovnih odredbi u drugostupanjskom postupku“. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijana rješenja sukladno revizijskim navodima ili ih ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja broj Gž R-523/17-4 od 7. srpnja 2020. i Gž R-523/17-5 od 7. srpnja 2020. je neosnovana.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje broj Gž R-523/17-4 od 7. srpnja 2020.

6. Pobijano drugostupanjsko rješenje je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ispitano samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga navedenih u čl. 421. stavak 1. točki 2., 4., 5., 6. i 10. ZPP. U prijedlogu navodi da mu zbog nezakonitog postupanja nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, da se odluka suda temelji na lažnim iskazima svjedoka, jer se odluka suda temelji na krivotvorenim ispravama, da je do odluke suda došlo zbog kaznenih djela protivne strane i tuženikovih svjedoka te da je saznao za nove činjenice i time stekao mogućnost uporabe novih dokaza, a dokazi se nalaze u spisu, ali nisu upotrijebljeni i iskorišteni u sporu.

8. Sudovi su odbacili kao nepravovremen tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka od 7. listopada 2016. ocijenivši da je podnesen nakon proteka roka propisanog čl. 423. st. 1. točka 2. ZPP.

8.1. Nadalje, sudovi su kao neosnovan odbili tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ponavljanje postupka propisane odredbom:

- čl. 421. stavak 1. točka 4. ZPP jer nije donesena pravomoćna kaznena presuda povodom tužiteljeve kaznene prijave podnesene protiv svjedoka Ž. B., K. M., M. B. i B. G. zbog kaznenog djela lažnog iskaza svjedoka;

- čl. 421. stavak 1. točka 5. ZPP s obzirom tužitelj nije tvrdio niti dokazao da se kazneni postupak radi krivotvorenja isprava koje se nalaze u sudskom spisu (izvještaj o nesukladnosti broj: 005/09-MB i izvještaj o nesukladnosti broj: 002/10-MB od 15. travnja 2010) nije mogao provesti ili pokrenuti, odnosno da je kaznenom presudom utvrđeno da se radi o krivotvorenim ispravama;

- čl. 421. stavak 1. točka 6. ZPP jer ne postoji, niti nije donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku o postojanju kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika, punomoćnika stranke, protivne stranke ili treće osobe, niti se radi u slučaju da se kazneni postupak ne može provesti ili da postoje okolnosti zbog kojih se ne može pokrenuti; - čl. 421. stavak 1. točka 10. ZPP jer tužitelj u prijedlogu za ponavljanje postupka nije iznio niti jednu novu činjenicu ili novi dokaz za koji je saznao nakon pravomoćnog završetka postupka.

9. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da reviziju protiv drugostupanjskog rješenja podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točki 6. i 11. ZPP te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjski sud nije ocijenio sve tužiteljeve žalbene navode.

10. Neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP jer je tužitelj bio uredno pozvan na ročište održano 13. siječnja 2017. (povratnica - poleđina lista 717 spisa), a na ročištu je izvijestio sud da je opozvao punomoć dotadašnjoj punomoćnici M. P., odvjetnici u Z. (zapisnik – list 716 spisa). Budući da iz navedene povratnice proizlazi da je tužitelj poziv za ročište održano 13. siječnja 2017. osobno primio 2. studenoga 2016., da je do održavanja navedenog ročišta proteklo puno više vremena od 8 dana, da je tužitelj u tom razdoblju mogao izvršiti uvid u spis, te da je prisustvovao tom ročištu i upustio se u raspravljanje o predmetu spora zaključeno je da tužitelj postupanjem suda nije bio onemogućen u raspravljanju.

10.1. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP vijeće je ocijenilo da su u drugostupanjskom rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjskog rješenja ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Osim toga, izreka pobijanog rješenja ne proturječi razlozima o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženju te odluke, niti sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljev revizijski navod da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točaka 11. ZPP.

10.2. U odnosu na tužiteljev revizijski navod da je drugostupanjski sud tijekom postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP treba navesti da je čl. 375. st. 1. ZPP propisano da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni ovoga suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji je tužitelj istaknuo u reviziji.

11. Tužitelj u reviziji, najvećim dijelom iznesenih navoda iznosi činjenice i osporava zaključak drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka zbog kojih je prijedlog podnesen.

12. Navode tužitelja, u reviziji pobliže obrazložene u okviru revizijskog razloga „pogrešne primjene postupovnih odredbi u drugostupanjskom rješenju“ kojima revident (pre)ocjenjuje utvrđene činjenice i zaključak suda o neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upustiti u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Prema ocjeni vijeća drugostupanjski sud je, odlučujući o osnovanosti tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka, pravilno primijenio odredbe čl. 421. stavak 1. točke 2., 4., 5., 6. i 10. ZPP kada je taj prijedlog odbio kao neosnovan jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane tim odredbama.

14. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, tužiteljeva revizija podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje broj Gž R-523/17-5 od 7. srpnja 2020. kojim je odlučeno o troškovima postupka

15. Tužitelj u reviziji protiv drugostupanjskog rješenje o troškovima postupka navodi da je to rješenje zaprimio prije nego rješenje kojim je odlučeno o glavnoj stvari, odnosno o prijedlogu za ponavljanje postupka pa da takvo postupanje suda nije zakonito. Ističe da drugostupanjsko rješenje o trošku nema uputu o pravnom lijeku. Tvrdi da je odlučujući o visini dosuđenog troška za održana ročišta prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr 9/1 Tarife umjesto Tbr.9/2 Tarife jer se na održanim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

16. Tužitelj u reviziji neosnovano navodi da je pobijano rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka nezakonito jer je doneseno prije odluke o glavnoj stvari. Iz spisa proizlazi da su drugostupanjske odluke, tj. drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka i drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka donesene na istoj sjednici vijeća, održanoj 7. srpnja 2020., time da rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka ima podbroj 4, a rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka ima podbroj 5. Dakle, drugostupanjski sud je prvo odlučivao o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka, a potom o žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka nastalih povodom podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka. Zbog navedenog na pravilnost i zakonitost revizijom pobijanog rješenja ne utječe činjenica što je tužitelju prvotno dostavljeno drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka, a potom rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka.

16.1. Neosnovan je tužiteljev revizijski navod da je drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka nezakonito jer ne sadrži uputu o pravnom lijeku. Odredbama ZPP nije propisano da drugostupanjske odluke moraju sadržavati uputu o pravnom lijeku. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je kao neosnovana odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka više se ne može pobijati žalbom jer ono, samim donošenjem postaje pravomoćno (čl. 333. st. 1. ZPP). Osim toga, tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka u zakonskom roku podnio izvanredni pravni lijek, odnosno reviziju o čijoj osnovanosti se odlučuje ovom odlukom.

17. Prema ocjeni vijeća sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 155. ZPP, Tbr 10/7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12 i 103/14 – dalje: Tarifa) i Tbr. 9/1 Tarife kada su tuženiku dosudili parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna.

18. Slijedom navedenog je, na temelju na temelju čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, tužiteljeva revizija podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.