REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-131/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Đ., OIB ..., B., kojeg zastupa punomoćnik N. K. C., odvjetnica u S., protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA A.-O. B. d.d. -u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj mr. sc. V. P., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-711/2020-27 od 28. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Stečajna masa iza A.-O. B. d.d. -u stečaju, Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 711/2020-27 od 28. listopada 2020. ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj P-711/2020-31 od 5. studenog 2020. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika Stečajna masa iza A.-O. B. d.d. -u stečaju, Z., protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-711/2020-27 od 28. listopada 2020., ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj P- 711/2020-31 od 5. studenog 2020. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u S. poslovni broj 1-177/96 od 27. lipnja 1996. na dvosobnom komfornom stanu broj 45. pobliže opisanom u izreci prvostupanjske presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.060,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.150,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijani dio presude ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, a djelomično je i nedopuštena.

5. Predmet spora je nedopustivost izvršenja na stanu pobliže opisanom u točki I. izreke prvostupanjske presude.

6. Točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, a zbog čega tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv ovog dijela prvostupanjske presude, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, nema proturječnosti između danih razloga iz sadržaja spisa, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, jer pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-580/14-53 od 28. studenog 2016. nije odlučeno o tužbenom zahtjevu između istih stranaka (tužitelj je u tom predmetu bio I. V.).

9. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je;

- da je prednik tuženika na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u S. i pljenidbenog popisa nekretnina poslovni broj 1-461/95 od 18. rujna 1995. stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini (stanu) koji tada nije bio upisan u zemljišnim knjigama,

- da su založni dužnici R. i M. R., kao prodavatelji 16. siječnja 1997. sklopili kupoprodajni ugovor za predmetni stan s I. V., kao kupcem,

- da je predmetna nekretnina u zemljišne knjige upisana 2010. godine, - da se I. V. upisao kao vlasnik predmetnog stana 2010. godine, - da nakon upisa nekretnine u zemljišne knjige, tuženik nije u zemljišnim knjigama upisao zalog na predmetnoj nekretnini, niti je izvršio predbilježbu, - da je I. V. kao treća osoba u postupku ovrhe upućen u parnicu radi nedopustivosti izvršenja te je podnio tužbu 7. listopada 2010., a tužbeni zahtjev mu je pravomoćno odbijen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-580/14-53 od 28. studenog 2016. (strana 65. do 68. spisa),

- da je I. V. ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 22. ožujka 2016. prodao predmetnu nekretninu J. Đ. (strana 24. do 26. spisa), - da se tužiteljica J. Đ. u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnik predmetne nekretnine 22. ožujka 2016.,

- da je u korist S. banke d.d. S. uknjiženo založno pravo temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 22. ožujka 2016. u iznosu od 60.000 EUR na predmetnoj nekretnini,

- te da tužiteljica nije znala niti je mogla znati da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da je na predmetnoj nekretnini postojalo založno pravo u korist tuženika.

11. Žalbenim navodima ove odlučne činjenice nisu dovedene, a niti se dovode u sumnju

12. Na temelju ovako valjano i potpunu utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za nedopustivost izvršenja, jer tuženik nije ovlašten tražiti izvršenje na nekretnini protiv tužiteljice (članak 56. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku – „Narodne novine“ broj: 53/91 i 91/92; dalje: ZIP), kao vlasnika nekretnine koji je vlasništvo stekao u dobroj vjeri.

13. Neodlučni su, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, žalbeni navodi da je tuženik očekivao od Općinskog suda u S. da će prilikom osnivanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B. 2010. godine biti upisana i postojeća vanknjižna hipoteka. Naime, odlučno je da hipoteka nakon osnivanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B. nije bila upisana u zemljišnim knjigama, te da tužiteljica u vrijeme kupnje i stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije znala niti je mogla znati, da na predmetnoj nekretnini postoji teret u korist tuženika.

14. Također su neodlučni žalbeni navodi kojima se ukazuje na pogrešno pozivanje na odredbe Ovršnog zakona umjesto na odredbe Zakona o izvršnom postupku, jer je odlučno da je sud prvog stupnja, na valjalo i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Pravilna je odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i visini.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio