REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2223/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz J., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika S. D. d.o.o. iz G., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi poništenja aneksa ugovora i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1706/14-3 od 21. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-646/12-26 od 20. siječnja 2014., na sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Odbija se prvopostavljeni tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se Aneks ugovora o kupoprodaji broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011., a koji Aneks je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. Č., pod brojem Ov-3611/12 od dana 12. travnja 2012. te se djelomično uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Aneksa ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika M. P. Č., pod posl. br. Ov-3611/12 od dana 12. travnja 2012. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011. i to na način da se briše pravo vlasništva na nekretninama označenim kao:

- k.č. br. 2965/2, pašnjak površine 6060 m2, k.č. br. 2965/4, oranica površine 4490 m2, k.č. br. 3281/3, oranica površine 4093 m2, k.č. br. 3281/6, oranica površine 6262 m2, sve upisane u zk.ul. 307 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 2962, oranica površine 6985 m2, k.č. br. 2965/3, pašnjak površine 5453 m2, k.č. br. 3281/4, oranica površine 1399 m2, k.č. br. 3281/5, oranica površine 2208 m2, sve upisane u zk.ul. 308 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 3270/9, pašnjak površine 1920 m2, k.č. br. 3270/10, pašnjak površine 2010 m2 i k.č. br. 3271/3, pašnjak površine 165 m2, upisane u zk.ul. 576 k.o. J., sve u 26/32 dijela, s imena tuženika uz istovremeni upis na navedenim nekretninama na ime prijašnjeg vlasnika tužitelja M. N., OIB: …".

II. Odbija se i drugopostavljeni eventualno kumulirani tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Aneks ugovora o kupoprodaji broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011. a koji je Aneks ovjeren kod javnog bilježnika M. P. Č., pod brojem Ov- 3611/12 od dana 12. travnja 2012. te se djelomično uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Aneksa ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika M. P. Č., pod posl. br. Ov-3611/12 od dana 12. travnja 2012. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011. i to na način da se briše pravo vlasništva na nekretninama označenim kao:

- k.č. br. 2965/2, pašnjak površine 6060 m2, k.č. br. 2965/4, oranica površine 4490 m2, k.č. br. 3281/3, oranica površine 4093 m2, k.č. br. 3281/6, oranica površine 6262 m2, sve upisane u zk.ul. 307 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 2962, oranica površine 6985 m2, k.č. br. 2965/3, pašnjak površine 5453 m2, k.č. br. 3281/4, oranica površine 1399 m2, k.č. br. 3281/5, oranica površine 2208 m2, sve upisane u zk.ul. 308 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 3270/9, pašnjak površine 1920 m2, k.č. br. 3270/10, pašnjak površine 2010 m2 i k.č. br. 3271/3, pašnjak površine 165 m2, upisane u zk.ul. 576 k.o. J., sve u 26/32 dijela, s imena tuženika uz istovremeni upis na navedenim nekretninama na ime prijašnjeg vlasnika, tužitelja M. N., OIB: ..."

III. Odbija se i trećepostavljeni eventualno kumulirani tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije nastao i da je nepostojeći te da ne proizvodi pravne učinke Aneks ugovora o kupoprodaji broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011. a koji je Aneks ovjeren kod javnog bilježnika M. P. Č., pod brojem Ov-3611/12 od dana 12. travnja 2012. te se djelomično uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Aneksa ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika M. P. Č., pod posl. br. Ov-3611/12 od dana 12. travnja 2012. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011. i to na način da se briše pravo vlasništva na nekretninama označenim kao:

- k.č. br. 2965/2, pašnjak površine 6060 m2, k.č. br. 2965/4, oranica površine 4490 m2, k.č. br. 3281/3, oranica površine 4093 m2, k.č. br. 3281/6, oranica površine 6262 m2, sve upisane u zk.ul. 307 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 2962, oranica površine 6985 m2, k.č. br. 2965/3, pašnjak površine 5453 m2, k.č. br. 3281/4, oranica površine 1399 m2, k.č. br. 3281/5, oranica površine 2208 m2, sve upisane u zk.ul. 308 k.o. J., sve u 26/32 dijela;

- k.č. br. 3270/9, pašnjak površine 1920 m2, k.č. br. 3270/10, pašnjak površine 2010 m2 i k.č. br. 3271/3, pašnjak površine 165 m2, upisane u zk.ul. 576 k.o. J., sve u 26/32 dijela, s imena tuženika uz istovremeni upis na navedenim nekretninama na ime prijašnjeg vlasnika, tužitelja M. N., OIB: ..."

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 44.000,00 kn.

V. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.700,00 kn, u roku od 15 dana.

VI. U preostalomu dijelu, u visini od 14.375,00 kn, tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pritom tužitelj ni ne navodi u čemu bi se ova povreda odredaba parničnog postupka točno sastojala, osim što općenito tvrdi da u obrazloženju nema razloga o tome zašto je drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda.

6.2. Ističući da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP, kod ocjene iskaza svjedoka na temelju kojih je utvrđeno da tužitelj nije doveden u zabludu i da nije prekomjerno oštećen, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud (i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, ali to ovdje nije slučaj), a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

6.3. Vezano za navode revidenta o postojanju straha kod tužitelja, jer je bio potrošio sav novac dobiven od kupovnine pa u slučaju raskida nije imao od čega vratiti isti novac tuženiku, valja reći da je odredbom čl. 352. st. 1. ZPP određeno je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Prema st. 2. istog čl. ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Kako je navedeni prigovor po prvi put istaknut tek u žalbenom postupku, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje predmetnog prigovora, u smislu citirane odredbe ZPP pa time nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 352. st. 1. i 2. ZPP).

7.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi Aneks ugovora o kupoprodaji broj Ov-4397/11 od 11. svibnja 2011., ovjeren kod javnog bilježnika M. P. Č. pod brojem Ov-3611/12 od 12. travnja 2012. (dalje: Aneks) i da se djelomično uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, na način da se upiše vlasništvo tužitelja, pri čemu tužitelj tvrdi da ga je prilikom sklapanja navedenog Aneksa tuženik doveo u zabludu, odnosno da je tužitelj prekomjerno oštećen sklapanjem istoga.

7.2. Predmet ovog spora su i eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja da se navedeni Aneks utvrdi ništetnim, odnosno da se utvrdi da isti nije ni nastao, po osnovi prijevare, nesporazuma, odnosno da je Aneks suprotan Ustavu, prisilnim propisima i moralu.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca 11. svibnja 2011. sklopljen ugovor kojim je tužitelj prodao tuženiku nekretnine označene kao k.č. br. 3139/2 oranica sa 7427 m2, k.č. br. 3140 oranica sa 3571 m2 i k.č. br. 3141 livada sa 471 m2, sve upisane u zk. ul. 2051 k.o. J. za koje je tužitelj tvrdio da te nekretnine "imaju pristupni put",

- da je za predmetne nekretnine bila ugovorena kupoprodajna cijena od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koja je tužitelju kao prodavatelju u cijelosti i isplaćena,

- da su vlasnici susjednih nekretnina 20. srpnja 2011. onemogućili tuženiku pristup do kupljenih nekretnina,

- da je tuženik zbog toga zahtijevao raskid navedenog kupoprodajnog ugovora, što je tužitelj odbio obvezujući se da će tuženiku omogućiti pristupni put do kupljenih nekretnina,

- da tužitelj nije uspio omogućiti tuženiku navedeni pristupni put, pa je nakon toga između njih postignut sporazum da će tužitelj tuženiku na ime naknade štete koju zbog toga trpi (zbog nemogućnosti pristupa) ustupiti nekretnine označene u tužbenom zahtjevu, a vrijednosti kojih je nekretnina tužitelj bio svjestan,

- da je u vezi s time između parničnih stranaka sklopljen predmetni Aneks, kojim je izmijenjena odredba članka 1. Ugovora o kupoprodaji od 11. svibnja 2011. (u odnosu na nekretnine koje su predmetom navedene kupoprodaje).

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja obrazlažući da navedeni Aneks nije pobojan u smislu odredbe čl. 330. st. 1. u vezi odredbe čl. 284. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), a niti postoje razlozi za njegovo poništenje u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZOO te da nisu ispunjeni uvjeti niti za utvrđenje ništetnosti navedenog Aneksa po odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, a niti je prilikom njegova sklapanja došlo do nesporazuma, radi čega se ne može zaključiti da taj Aneks nije ni nastao (čl. 282. ZOO).

9.2. To obrazlažu time da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi tuženik prilikom sklapanja spornog Aneksa kod tužitelja na bilo koji način izazvao zabludu ili održavao ga u zabludi već je isti Ugovor sklopljen slobodnom voljom ugovornih strana, u namjeri da ugovorne strane razriješe svoje obvezne odnose nakon sklopljenog kupoprodajnog ugovora nastale zbog utvrđene nemogućnosti pristupa tuženika do kupljenih nekretnina, jer je između stranaka bilo ugovoreno da se tužitelj, kao prodavatelj, obvezuje ishoditi upis stvarnog prava služnosti prolaza, provoza i prohoda u širini od 6 metara u korist kupljenih nekretnina u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda i da će u protivnom vratiti kupcu (tuženiku) iznos kupoprodajne cijene od 50.000,00 EUR ili izdati mu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na nekretninama koje su predmetom Aneksa ugovoru o kupoprodaji. Tim više nije bilo zablude imajući u vidu da je tužitelj tuženiku već prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina 11. svibnja 2011. predočio pisane isprave iz 1937. da je do nekretnina koje su bile predmetom navedenog ugovora o kupoprodaji osnovan pristupni put do susjednih nekretnina te da će navedeni kupoprodajni ugovor raskinuti za slučaj da tužitelj ne osigura pristupni put.

9.3. Nadalje, očitujući se o žalbenom razlogu da je prvostupanjski sud propustio o tužbenom zahtjevu raspraviti i primjenom odredbe čl. 279. st. 1. i 2. ZOO, drugostupanjski sud obrazlaže da iz činjeničnog supstrata tužbe (a i činjenica iznesenih tijekom postupka) ne proizlazi da je tužitelj tijekom postupka iznio činjenicu da bi predmetni Aneks bio sklopljen pod prijetnjom ili izazivanjem straha, pa da se radi o činjenicama istaknutim po prvi put tek u žalbi.

9.4. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelju bila poznata vrijednost nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje i da je predmetni Aneks sklopljen radi preuzete obveze tužitelja da tuženiku osigura pristup do kupljenih nekretnina (a što nije uspio učiniti) i u vezi s time mogućeg raskida ugovora o prodaji, odnosno naknade štete, sudovi ocjenjuju da je tužitelj znao za pravu vrijednost predmetnih nekretnina i da u trenutku sklapanja tog Aneksa nije postojao očiti nerazmjer uzajamnih činidbi, zbog čega je i u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja.

9.5. Nadalje, sudovi ocjenjuju da između stranaka u postupku prilikom sklapanja Aneksa nije postojao nikakav nesporazum, jer iz njegova sadržaja, a prethodno i Dodatka ugovoru o kupoprodaji od 2. ožujka 2012. jasno proizlazi pobuda sklapanja tog Aneksa i predmet tog pravnog posla.

9.6. Konačno, drugostupanjski sud obrazlaže da predmetni Aneks nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim pravnim propisima, a niti moralu društva, cijeneći osobito činjenicu da ni sam tužitelj posebno ne navodi zbog kojih bi zakonskih razloga u smislu čl. 322. st. 1. ZOO navedeni Aneks kupoprodajnog ugovora bio ništetan.

10.1. Odredbom čl. 282. ZOO propisano je da kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

10.2. Odredbom čl. 284. st. 1. ZOO propisano je da, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zablude nije bitna.

10.3. Odredbom čl. 330. ZOO propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

10.4. Odredbom čl. 375. st. 1. ZOO propisano je da, ako je između činidba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

10.5. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.1. U situaciji kada je u postupku primjenom pravila o teretu dokaza utvrđeno (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da tužitelj nije dokazao da bi tuženik prilikom sklapanja spornog Aneksa kod tužitelja na bilo koji način izazvao zabludu ili održavao ga u zabludi te da je predmetni Aneks sklopljen slobodnom voljom ugovornih strana, radi razrješenja situacije nastale zbog nemogućnosti pristupa tuženika do kupljenih nekretnina te da je tužitelju bila poznata vrijednost nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje i Aneksa, ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio sve tužbene zahtjeve tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i na temelju citiranih zakonskih odredaba. Imajući u vidu da je tužitelju bila poznata vrijednost nekretnina koje su predmetom Aneksa, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZOO, pravilno su sudovi odbili prijedlog da se izvede građevinsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti predmetnih nekretnina.

11.2. Revizijski navodi kojima tužitelj iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu toga je li pristupni put postojao i prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, odnosno iskapanja rupe od strane susjeda ili nije) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Za napomenuti je da je predmet ovog konkretnog postupka poništenje, odnosno utvrđenje ništetnosti odnosno utvrđenje da nije nastao predmetni Aneks, a ne smetanje prava služnosti pa su navodi koji se odnose na smetanje prava služnosti irelevantni.

12. Zbog svega navedenog je, a kako nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.

13. Tuženiku nisu dosuđeni zatraženi troškovi odgovora na reviziju jer nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.