REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 96/2021-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 14. rujna 2020. broj K-17/2019, u sjednici održanoj 26. siječnja 2022., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja optuženog M. P., odvjetnika H. M.

r i j e š i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i žalbe optuženog M. P. i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu i žalba optuženog M. P. u cijelosti su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke, kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2. izreke, te zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., opisanog pod točkom 3. izreke. Za navedena kaznena djela optuženiku su, "na temelju članka 110. KZ/11, 154. st. 2. KZ/11 i čl. 179.a KZ/11 uz primjenu članka 41. i čl. 47. KZ/11." utvrđene sljedeće kazne zatvora: za kazneno djelo iz članka 110. u

I Kž 96/2021-7

vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju jedne godine te za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, nakon čega je optuženi M. P., uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca u koju mu je na temelju "članka 63. stavak 1. Kaznenog zakona" uračunato vrijeme uhićenja i pritvora od 15. prosinca 2018. do 17. prosinca 2018.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi M. P. oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. P..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku „i uz primjenu čl. 48. KZ izrekne primjerenu strožu jedinstvenu kaznu zatvora“, kao i da se optuženiku „naloži da u cijelosti podmiri troškove kaznenog postupka.“

2.2. Optuženi M. P. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku H. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe za sva kaznena djela. Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženog M. P. u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog M. P., odvjetnika H. M., a u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženog M. P., koji su o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna, dok je žalba optuženog M. P. bespredmetna u cijelosti.

7. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima kaznenog postupka, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge oslobađanja optuženika obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.

I Kž 96/2021-7

7.1. Naime, pobijanom presudom optuženi M. P. proglašen je krivim za počinjenje tri kaznena djela. Kad sud optuženika proglasi krivim naložit će mu u presudi, prema odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08., da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobađanje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.

7.2. Prema izreci pobijane odluke prvostupanjski sud je optuženog M. P., na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08., koju rečenicu je ponovio i u obrazloženju pobijane odluke bez da je dao ikakve razloge za takvu svoju odluku.

7.3. Prema odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08., sud može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

7.4. Međutim, u obrazloženju pobijane presude u potpunosti su izostali razlozi za oslobađanje optuženog M. P. obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, zbog čega se ta odluka ne može ispitati pa je u dijelu pobijane presude koja se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka počinjena prethodno navedena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog M. P., a po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je počinjena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka pobijane presude u dijelu koji se odnosi na kaznu nejasna, a u obrazloženju pobijane presude nisu dani valjani razlozi za odmjeravanje pojedinačnih utvrđenih kazni kao niti jedinstvene kazne na koju je optuženi M. P. osuđen, zbog čega se pobijana presuda niti u tome dijelu ne može ispitati.

8.1. Naime, odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11. propisano je da će sud, pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Stavkom 2. istog članka propisano je da visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Primjenom citiranih odredaba članka 47. KZ/11. trebala bi, raščlambom i ocjenom svake od navedenih okolnosti, biti odmjerena, a nakon toga i valjano obrazložena, svaka kazna. Kad se, kao što je to ovdje slučaj, kazna utvrđuje za svako od počinjenih djela u stjecaju (članak 51. stavak 1. KZ/11.), moguće je, naravno, istaknuti one okolnosti koje su zajedničke za

I Kž 96/2021-7

sva ta djela (na primjer, prijašnji počiniteljev život), ali je sve one okolnosti koje se odnose na svako od počinjenih djela nužno zasebno analizirati i ocijeniti.

8.2. Međutim, u dijelu obrazloženja pobijane presude koji se odnosi na kaznu naznačena je samo jedna okolnost, i to kao olakotna – da je sud "na strani optuženika (…) od olakotnih okolnosti imao u vidu da je do sada neosuđivan" (a to je pogrešno jer iz izvoda iz kaznene evidencije na listu 28 proizlazi da je optuženik osuđivan), iako je prethodno navedeno da je sud "uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti)", a pritom nisu navedene nikakve druge, ne samo olakotne, nego niti otegotne okolnosti, a nisu ocijenjeni niti stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim niti je ukazano na svrhu kažnjavanja. Stoga iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno je li prvostupanjski sud sve one okolnosti na koje upućuju odredbe članka 47. KZ/11. utvrdio, a ako jest, nije naveo koje su to okolnosti niti kako ih je ocijenio.

8.3. Nadalje, prema izreci pobijane presude prvostupanjski sud je optuženom M. P. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke kaznu, zatvora u trajanju jedne godine. Budući da je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju najmanje pet godina, a za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1., člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11. (u vrijeme počinjenja) kazna zatvora od tri do petnaest godina, proizlazi da su optuženiku za oba ova kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora ispod zakonom propisane minimalne kazne zatvora.

8.4. Međutim, u izreci pobijane presude nije navedena osnova ublažavanja, odnosno nije navedeno na temelju koje ili kojih zakonskih odredaba su pojedinačne kazne zatvora za navedena kaznena djela utvrđene ispod zakonom propisanih minimalnih kazni zatvora. Taj nedostatak razloga prvostupanjskog suda tim je više izražen kada se ima na umu da je i kod djela opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude i kod djela opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude riječ o pokušajima kaznenih djela pa nije jasno po kojoj su osnovi kazne za ta djela optuženiku ublažene - da li zbog postojanja naročitih olakotnih okolnosti u smislu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11. ili zbog zakonom propisane mogućnosti blažeg kažnjavanja za pokušaj u smislu članka 48. stavka 1. KZ/11., ili možda po obje navedene zakonske osnove.

8.5. Također su u cijelosti izostali i razlozi o tome čime se prvostupanjski sud rukovodio prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora čija visina se, kako to proizlazi iz odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11., određuje na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti (dakle, ne na temelju olakotnih i otegotnih okolnosti koje su navedene u ranije citiranom članku 47. KZ/11. i koje utječu na pojedinačne kazne utvrđene za svako od kaznenih djela

I Kž 96/2021-7

počinjenih u stjecaju), a u obrazloženju pobijane presude ocjena tih okolnosti nije dana.

8.6. Na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u nerazumljivosti izreke pobijane presude te u izostanku razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o kazni, zbog čega ni tu odluku nije moguće ispitati.

9. Sljedeća bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja je također utvrđena ispitivanjem prvostupanjske presude prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ostvarena je proturječjem između izreke i razloga pobijane presude u dijelu odluke o uračunavanju u kaznu vremena oduzimanja slobode.

9.1. Naime, prema izreci pobijane presude optuženom M. P. je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato "vrijeme uhićenja i pritvora od 15.12.2018. do 17.12.2018.".

9.2. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 63. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03, 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.). Međutim, sva tri kaznena djela za koja je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim pravno su označena prema KZ/11., zbog čega je i prilikom uračunavanja vremena oduzimanja slobode optuženiku u jedinstvenu kaznu zatvora trebalo primijeniti zakonske odredbe tog kaznenog zakona, konkretno odredbu članka 54. KZ/11.

9.3. Osim toga, u obrazloženju pobijane presude (stranica 12., odlomak 3.) navedeno je da je optuženiku "u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 15. lipnja 2018. godine, pa do 17. prosinca 2018. godine", a to proturječi naznaci razdoblja uračunatog u kaznu navedenom u izreci.

9.4. Zbog navedenog, pobijana presuda ne može se ispitati niti u ovome dijelu.

10. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, prvostupanjsku je presudu djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a u povodu tu žalbe i žalbe optuženog M. P. i po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, a žalba optuženog M. P. u cijelosti postale su bespredmetne.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom. Nakon što ponovno provede sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove budu li ih stranke predlagale te ocijeni li sam da su oni potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, pomno će analizirati svaki pojedini dokaz zasebno i sve dokaze u međusobnoj povezanosti te u vezi s obranom optuženika.

I Kž 96/2021-7

11.1. Pri tome se, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08., ističe da je potrebno da se posebnom pažnjom, s obzirom na svu raspoloživu dokaznu građu u spisu predmeta, dopunskim ispitivanjem sudskomedicinskog vještaka razjasne tvrdnje optužbe o gušenju oštećenice i stiskanju njezinog vrata od strane optuženika. Naime, optuženom M. P. je optužnicom državnog odvjetnika stavljeno na teret da bi kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. počinio tako što je oštećenici N. P., u nakani da je usmrti, prišao s leđa govoreći joj: "Sad ću te ugušiti" te ju je uhvatio rukama za vrat, snažno je stisnuvši i gušeći sve dok nije izgubila svijest, pri čemu u svojoj namjeri nije uspio jer je mislio da ju je ugušio budući da više nije pružala otpor, uslijed čega je ista zadobila ogrebotinu srednjeg dijela desne strane vrata. U dokumentacijskom listu pregleda u ambulanti Zavoda sačinjenom po dolasku oštećenice u pratnji policije nakon događaja opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude (list 17) opisana je samo ta ozljeda – blaža laceroza kože duljine 5 do 7 cm na vratu u srednjem dijelu desno, za koju je sudskomedicinski vještak, dr. med. A. B. naveo da predstavlja tjelesnu ozljedu (laku) nastalu povlačenjem, najvjerojatnije ruba nokta po oštećenoj površini vrata. Imajući, međutim, u vidu i navode oštećenice o tome da ju je optuženik gušio i rukama joj stiskao vrat, kao i navode svjedoka K. P. (da je na vratu oštećenice vidjela crvenilo od tragova gušenja, a također je i otežano govorila, da je cijeli vrat njezine kćeri bio crven i natečen kad se vratila kući), A. P. (da je primijetila crvenilo na vratu oštećenice) i A. P. (da mu je oštećenica pokazala crvenilo na svom vratu), u ponovljenom je postupku više pažnje potrebno posvetiti razjašnjavanju teze optužbe o gušenju oštećenice i stiskanju njezinog vrata od strane optuženika, a radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na optuženiku inkriminirano kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11.

11.2. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud donijet će novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano, potpuno i jasno obrazložiti u svim dijelovima.

12. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.