REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5522/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T., OIB ..., iz M., zastupanog po punomoćniku P. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. T. d.d. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva B. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-463/2021-2 od 18. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2917/08-90 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavio je pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li dopušteno provjeravati ili ocjenjivati istinitost vrijednosnih sudova iznesenih u javnom prostoru?
2. Može li javni interes predstavljati objava uvredljivih informacija o nečijem privatnom životu (ako te objavljene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri)?
3. Da li nečije pravo na ugled čast i dostojanstvo može biti ograničeno zbog prava na slobodu izražavanja kada ta sloboda izražavanja sadrži uvredljive vrijednosne sudove i da li se to odnosi na bilo koju kategoriju javne osobe?
4. Je li dopušteno neograničeno iznošenje bilo kakvih uvrjedljivih informacija ako je drugoj strani omogućeno izjašnjavanje o istima odnosno je li u tom slučaju ugled čast i dostojanstvo strane na čiji račun su iznesene uvredljive informacije nepovrijeđeni?
5. Da li je pravo na ispravak djelotvorno pravno sredstvo za sanaciju štete ako je riječ o očigledno netočnim objavljenim informacijama koje su bile teško uvredljive za oštećenika ?
6. Da li je dopušteno osnov za preinačenje prvostupanjske presude utemeljiti na jednom selektivnom izdvojenom dokazu, a ostakle dokaze ocijeniti kao pravno nerelevantne, odnosno ne ocjenjivati ih u njihovoj ukupnosti?
7. Da li znači da ne postoji uzročno posljedična veza između objavljene informacije i pretrpljene štete ako je šteta teoretski mogla nastati i od drugih uzroka, ali nije utvrđeno da je stvarno nastala od drugih uzroka?“.
3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja je naveo zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno pravo.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio „odbijanje“ toga prijedloga.
5. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
6. U pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja je za uputiti na pravna shvaćanja koji je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u odluci poslovnog broja U-
III/2858/2008 od 22. prosinca 2011., u odjeljku 6. obrazloženja, kao i odluci poslovnog broja U-III/2157/2019 od 3. studenog 2020., u odjeljku 9.2. obrazloženja, te je za zaključiti da pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, a u pogledu prvoga pravnog pitanja, ne odudara od ustaljene prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske i ovaj sud ocjenjuje da u tom smislu nema potrebe za intervencijom revizijskog suda u smislu čl. 385.a ZPP-a.
7. Drugim, trećim i četvrtim postavljenim pravnim pitanjem se propituje eventualna dopuštenost (u nekim situacijama) objava uvredljivih informacija i uvredljivih vrijednosnih sudova.
7.1. Međutim, u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete (osim dijela koji je vezan na spornu prijeteću SMS poruku, u pogledu koje je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen) sud je svoju odluku utemeljio na ocjeni da se ne radi o uvredljivim vrijednosnim sudovima tj. uvredljivim informacijama (u tom smislu v. odjeljak 30. drugostupanjske odluke), pa tako nikako nije izrazio pravno shvaćanje da bi objava uvrjedljivih vrijednosnih sudova ili informacija uopće bila dopuštena. Takvo pravno shvaćanje nije izrazio niti u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na spornu prijeteću SMS poruku.
7.2. Nadalje, tužitelj u prijedlogu niti jednim postavljenim pitanjem nije od ovoga, revizijskog suda zatražio propitivanje ocjene drugostupanjskog suda da predmetne informacije tj. vrijednosni sudovi nisu uvrjedljivi pa time ovaj revizijski sud niti ne može samoinicijativno dovesti u pitanje takovu ocjenu nižestupanjskog suda i ostaje mu jedino prihvatiti (pitanjem neosporeno) shvaćanje da konkretne plasirane informacije tj. vrijednosni sudovi nisu uvrjedljivi.
7.3. Stoga ta pitanja nemaju utjecaj na odluku u sporu.
8. Dodatno, a u pogledu četvrtog pravnog pitanja, za napomenuti je i da sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje da bi bilo dopušteno „neograničeno iznošenje bilo kakvih uvredljivih informacija“.
9. U pogledu petog pravnog pitanja je za obrazložiti da sud u pobijanoj odluci nije isključio mogućnost da se, pored objave ispravka, neimovinska šteta naknadi i na druge načine, pa je tako u ovome predmetu i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i nije izraženo pravno shvaćanje da se, pored prihvaćanja zahtjeva za ispravak informacija, ne može dosuditi i naknada štete zbog objave uvrjedljivih informacija. Zbog toga peto pravno pitanje nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.
10.1. Također, protivno navodima tužitelja, u smislu petog pravnog pitanja pobijana odluka nije protivna onoj Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž 1171/2018-3, revizijskog suda poslovnog broja Rev 2257/2013, niti drugim navedenim odlukama.
11. Šesto pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
11.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
11.2. Tako je jasna dužnost žalbenog suda u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 8., čl. 365. st. 2. i čl. 375. st. 1. ZPP-a koje odredbe ne zahtijevaju daljnje tumačenje i davanje odgovora u smislu tih postavljenih pitanja.
12. U pogledu zadnjeg (sedmog) pravnog pitanja je za navesti da je pitanje uzročnosti, pitanje koje će se ocjenjivati od okolnosti svakog pojedinog slučaja u okviru svih konkretnih, u svakom predmetu posebnih, činjeničnih utvrđenja; radi se stoga o pitanju činjenične, a ne pravne prirode, a ovaj sud, u ovome stupnju postupka, ne može ulaziti u ocjene činjeničnih utvrđenja. Dakle, ne radi se o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a pa nije niti podobno za revizijsku ocjenu.
12.1. Osim toga, u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti poziva tužitelj, nije bila sagledavana činjenična situacija (koja se implicira sedmim pitanjem) da je „šteta teoretski mogla nastati i od drugih uzroka, ali nije utvrđeno da je stvarno nastala od drugih uzroka“, a u svjetlu ocjene postojanja uzročnosti kod naknade imovinske štete (a pitanje uzročnoposljedične veze u pobijanoj odluci se može povezati samo sa tim /imovinskim/ vidom štete); dakle, u tom smislu nije ni dokazana važnost toga pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.
12.2. Nadalje, zadnje pravno pitanje potencira da „nije utvrđeno da je šteta stvarno nastala od drugih posljedica“ i time se to pitanje ukazuje neodlučnim za ishod spora , jer se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci očito temelji na utvrđenju postojanja prije plasiranih „štetnih“ informacija, i na tome da nije razlučen njihov utjecaj (u pogledu uzročnoposljedične veze) od utjecaja plasiranih informacija koje su bile predmetom ovoga spora (v. odjeljak 45.pobijane odluke).
13. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
