REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 721/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika H. m. o. d. s o. o. z. p. s., Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i p. d.o.o., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja L. B., S., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici I. R. i I. R., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u S., radi isplate (tužbeni zahtjev) i radi utvrđenja (protutužbeni zahtjev), odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2024/2018-2 od 22. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-122/13 od 24. rujna 2015., koja je ispravljena i dopunjena presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-122/13 od 16. listopada 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2024/2018-2 od 22. studenog 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-122/13 od 24. rujna 2015. u toč. I. izreke.

r i j e š i o j e:

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2024/2018-2 od 22. studenog 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-122/13 od 24. rujna 2015. u toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku L. B. iz S., … da tužitelju H. M. O. d.o.o. iz Z., isplati iznos od 74.211,46 EUR-a sa zateznim kamatama na iznos od 52.925,10 EUR-a po kamatnoj stopi od 15% godišnje počevši od 25. prosinca 2000. god. pa sve do isplate i sve to u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana."

"2. Nalaže se tuženiku L. B. iz S., … da tužitelju H. M. O. d.o.o. iz Z., … nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 177.906,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatama po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnje dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana. "

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"1. Poništava se odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o prodaji dionica D. d.d. S. sklopljen 15.07.1998.god. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z. na koji ugovor je tužitelj dao suglasnost.

Podredno:

Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o prodaji dionica društva D. d.d. Split sklopljen 15.07.1998.god. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z. na koji ugovor je tužitelj dao suglasnost, ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tuženika.

2. Utvrđuje se da Ugovor br. … o prodaji dionica dioničkog društva D. S. sklopljen između tužitelja i društva C. – i. d.o.o. Z. dana 15.02.1996.god., te Ugovor o prodaji dionica D. d.d. S., sklopljen 15.07.1998.god. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z. u odnosu na tuženika ne proizvode pravne učinke.“

2. Rješenjem o ispravku presude i dopunskom presudom od 16. listopada 2017. odlučeno je:

„Ispravlja se i dopunjava presude ovog suda br. Po-122/13 od 24. rujna 2015. god. tako da:

- u retku 2 uvoda Presude, umjesto H. M. O. d.o.o. Z.,. A. M. 3. i. s. H. M. O. d. s. o. o. z. p. s.,. Z.,. M. 3.

. u. r. 4. u. P. i. r. L. B.“ dodaje se „OIB: … “,

- u retku 3. teksta točke I izreke Presude umjesto H. M. O. d.o.o. i. Z.,. A. M. 1... i. s. H. M. O. d. s. o. o. z. p. s. i. Z.,. M. 3.

. u. r. 9. t. t. 1. i. P. u. H. M. O. d.o.o. iz Z., ....“ ispravno stoji H. M. O. d.o.o z. p. s. iz Z., … “,

- u točki II izreke Presude iza riječi „Podredno“ dodaje se tekst:

„Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o prodaji dionica društva D. d.d. S. sklopljen 15.07.1998.god. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z. na koji ugovor je tužitelj dao suglasnost.

Podredno“,

- u retku 6. teksta točke II izreke Presude umjesto:

„Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. st. 2.“ ispravno stoji:

„Utvrđuje se da odredba čl. 3. st. 2.“.

U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika- protutužitelja L. B. (dalje:tuženika) te je potvrđena prvostupanjska presuda.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio ovom revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj-protutuženik H. m. o. d. o.o. z. p. s. (dalje: tužitelj) u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti, odnosno podredno odbiti reviziju tuženika.

6. Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene za prodane dionice Dioničkog društva D. d.d. S., dok je predmet spora po protutužbi zahtjev tuženika na utvrđenje da se poništava odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o prodaji dionica D. d.d. S. sklopljenog 15. srpnja 1998. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z., na koji je ugovor tužitelj dao suglasnost, odnosno zahtjev da citirana odredba Ugovora ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tuženika. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika da Ugovor broj … sklopljen između tužitelja i društva C.-i. d.o.o. Z. od 15. veljače 1996. te Ugovor o prodaji dionica D. d.d. S. sklopljen 15. srpnja 1998. između tuženika i društva C.-i. d.o.o. Z. ne proizvode pravne učinke u odnosu na tuženika.

8. U odnosu na protutužbene zahtjeve valja reći da tuženik ni sud tijekom trajanja predmetnog postupka nisu u odnosu na navedene zahtjeve odredili vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da tuženik u protutužbi nije označio vrijednost predmeta spora glede predmetnih zahtjeva, a niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave utvrdio vrijednost predmeta spora na način propisan čl. 40. st. 4. ZPP, to se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP ima smatrati da je vrijednost predmeta spora tog zahtjeva 50.000,00 kn.

9. Kako dakle vrijednost predmeta spora glede zahtjeva tuženika na utvrđenje da se poništava odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o prodaji dionica D. d.d. S. sklopljenog 15. srpnja 1998. između tuženika i društva C. – i. d.o.o. Z., odnosno zahtjev da citirana odredba Ugovora ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tuženika te zahtjeva da Ugovor broj … sklopljen između tužitelja i društva C.-i. d.o.o. Z. od 15. veljače 1996. i Ugovor o prodaji dionica D. d.d. S. sklopljen 15. srpnja 1998. između tuženika i društva C.-i. d.o.o. Z. ne proizvode pravne učinke u odnosu na tuženika, iznosi 50.000,00 kn, dakle ne prelazi 200.000,00 kn, a što je pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija tuženika nije dopuštena u odnosu na taj dio pobijane presude s obzirom da se ne može razmatrati ni kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

10. Naime, u reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

11. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije u dijelu u kojem je ona dopuštena (protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 74.211,46 € u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama) pobijanu presudu ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

- da su tužitelj kao prodavatelj i C. i. d.o.o. Z. kao kupac sklopili 16. veljače 1996. ugovor broj … o prodaji dionica Dioničkog društva D. S.,

- da je između tvrtke C. ing. d.o.o. Z. kao prodavatelja i tuženika kao kupca 15. srpnja 1998. sklopljen Ugovor o prodaji dionica D. d.d. S.,

- da se Ugovorom od 15. srpnja 1998. tuženik obvezao preuzeti dug prodavatelja prema tužitelju s naslova Ugovora broj … , dok se prodavatelj obvezao prenijeti na kupca 3.250 dionica D. d.d. S. ukupne nominalne vrijednosti 325.000 DEM,

- da će se rok i način plaćanja gore navedene kupoprodajne cijene odrediti naknadno, posebnim Dodatkom Ugovora od 15. srpnja 1998.,

- da je Ugovor od 15. srpnja 1998. potpisan i od strane tužitelja,

- da naknadno nije zaključen Dodatak ugovoru od 15. srpnja 1998. te da tuženik na temelju navedenog ugovora nije isplatio kupoprodajnu cijenu,

- da je tuženik bio upoznat s osnovnim ugovorom broj … o prodaji dionica dioničkog društva D. S., kojeg su sklopili tužitelj i C. – i. 16. veljače 1996., što je i navedeno u ugovoru sklopljenom između tuženika i C. – i. d.o.o. u toč. 1. Ugovora,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. T. od 2. travnja 2010. proizlazi da tuženik s osnove kupnje 3.250 dionica trgovačkog društva D. d.d. S. na dan 25. siječnja 2001. duguje ukupno 145.145,00 DEM, odnosno 74.211,46 EUR, od čega 52.925,10 EUR s osnova glavnog duga i 21.286,35 EUR s osnova ugovorenih kamata.

- da se tuženik prvi put sa zahtjevom za raskid Ugovora obratio tužitelju 20. travnja 2000. te potom ponovno s istim zahtjevom 23. prosinca 2002. i konačno 1. prosinca 2005. kada je predložio da se Ugovor izmijeni na način da se kupoprodajna cijena smanji.

13. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik na temelju ugovora od 15. srpnja 1998. preuzeo dug od društva C.-i. d.o.o. Z. za kupnju 3.250 dionica društva D. d.d. S. ukupne nominalne vrijednosti 325.000,00 DEM. S obzirom na to da tuženik od preuzetog duga nije platio niti jednu ratu tužitelju, dužan je tužitelju isplatiti preuzeti dug s ugovorenim kamatama jer je u skladu s odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nižestupanjski sudovi neosnovanim su ocijenili prigovor tuženika da je nakon sklapanja ugovora od 15. srpnja 1998. došlo do promijenjenih okolnosti zbog kojih on nije mogao ispuniti obveze iz navedenog ugovora. Protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su predmetni ugovori od 15. srpnja 1998. i 16. veljače 1996. ništetni nižestupanjski su sudovi odbili s obrazloženjem da je predmet obveze u navedenim ugovorima određen. Također, nižestupanjski sudovi navode kako u ovom predmetu nije podnesena tužba konstitutivnog karaktera, već tužba na utvrđenje koja ne može imati značenje i učinke iz čl. 133. ZOO/91.

14. Tuženik se u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom, te istu obrazlaže tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što sud u razlozima presude navodi i sadržaja isprava, odnosno zapisnika, a to se prema mišljenju tuženika prije svega odnosi na nalaz i mišljenje vještaka M. T.. Tuženik drugostupanjsku presudu pobija i uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8. ZPP jer smatra da drugostupanjski sud nije na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio odlučne činjenice.

15. Suprotno navedenom, nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U okviru ovoga revizijskog razloga tuženik u reviziji paušalno prigovora i ocjeni dokaza, tj. nalaza i mišljenja vještaka M. T.. Pritom se napominje kako tuženik revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka podrobnije obrazlaže ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenog u postupku koji je prethodio revizijskome, pa tako navodi kako je„ prvostupanjski sud potpuno netočno protumačio nalaz i mišljenje vještaka“. Navedene tvrdnje tuženika čine i pretežni dio sadržaja predmetne revizije, čime drugostupanjsku presudu pobija zbog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP). Također, valja reći da određene revizijske navode (primjena ugovorene ili zatezne kamate na glavnicu duga, iznos mjesečnih obroka otplate) tuženik nije isticao u žalbi, pa time u reviziji iznose nove činjenice što je protivno odredbi iz čl. 387. ZPP-a.

Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren. 16. Također, neosnovani su i ostali navodi tuženika kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naime, u skladu s odredbom čl. 446. st. 1. ZOO/91, dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao vjerovnik. Slijedom navedenog, iz odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora od 15. srpnja 1998. sklopljenog između C. ing. d.o.o. kao prodavatelja i tuženika kao kupca, a na koji je svoju suglasnost dao tužitelj, proizlazi da je tuženik preuzeo dug prodavatelja C. i. d.o.o. prema ovdje tužitelju. Neosnovani su i navodi tuženika kako predmet obveze nije bio određen s obzirom na to da iz čl. 1. predmetnog ugovora proizlazi kako je tuženik bio upoznat sa sklapanjem Ugovora br. … od 16. veljače 1996. u kojem je bila određena kupoprodajna cijena za predmetne dionice.

17. U odnosu na revizijske navode kako predmetni ugovor od 15. srpnja 1998. „nije konzumiran“, valja reći da je predmetni ugovor i dalje na snazi te da samim time u skladu s odredbom čl. 17. st. 1. ZOO/91 stvara prava i obveze za ugovorne strane, dok je redoslijed ispunjenja predmetnih obveza određen u čl. 5. istog ugovora. Također, pravilno je i shvaćanje drugostupanjskog suda kako u predmetnom slučaju nema uvjeta za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Slijedom navedenog, revizija tuženika predstavlja kombinaciju činjeničnih, materijalnopravnih i procesnopravnih navoda te ju je ovaj sud u odnosu na tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanu.

18. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.