Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-5/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim.predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. E., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kv-I-86/2021. (K-23/2015.) od 23. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog D. E. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) opozvana uvjetna osuda iz presude Županijskog suda u Splitu od 20. srpnja 2018., broj: K-23/15., koja je postala pravomoćna 20. veljače 2019., te je određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine osuđenom D. E..

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. E. po branitelju, odvjetniku S. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i osuđeniku odrediti novi rok u kojem će biti u mogućnosti platiti predmetno dugovanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osuđeni D. E. u žalbi navodi da sud nije cijenio njegovo cjelokupno ponašanje tijekom kaznenog postupka u kojem se odazivao na pozive suda te nije osporavao niti jedno utvrđenje. Ističe da nije uspio objasniti i nagovoriti „krajnjeg vlasnika firme“ L. d.o.o. da uplati traženi iznos, da se postupak uvjetne osude ne vodi zbog namirenja vjerovnika trgovačkog društva L. d.o.o., već naknade stečajnog upravitelja, da „krajnji vlasnik firme“ nije ispitan o postojanju duga i želji da podmiri ili ne podmiri dug za ime osuđenika. Naposljetku žalitelj ukazuje na svoje osobne i imovinske okolnosti, zaključivši da društvu u cjelini ne prijeti šteta ako se osuđeniku prolongira rok za uplatu traženog iznosa. Ovim navodima osuđenik zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, suprotno tvrdnji osuđenog D. E. sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice o kojima ovisi odluka o opozivu uvjetne osude i valjano ih cijenio te s pravom zaključio da osuđenik nije imao opravdani razlog da u razdoblju od gotovo tri godine ne podmiri obvezu naloženu mu pravomoćnom presudom. Tvrdnje osuđenika da je dug dužan podmiriti strani državljanin nisu od utjecaja na valjanost odluke o opozivu uvjetne osude, jer je isto u suprotnosti sa sadržajem pravomoćne presude, prema kojoj je upravo osuđenik dužan podmiriti taj iznos, pri čemu osuđeni D. E. ničim ne potkrjepljuje da mu „krajnji vlasnik“ trgovačkog društva L. d.o.o. duguje određeni iznos. Jednako tako od utjecaja na odluku o opozivu uvjetne osude nije ni ponašanje osuđenika tijekom cijelog postupka, njegove osobne i obiteljske prilike, namjena sredstava koja je dužan vratiti oštećeniku, imajući u vidu da je osuđeniku produljen rok za ispunjenje obveze, unutar kojeg nije ni djelomično podmirio obvezu, niti je na bilo koji način iskazao volju i iskrenu želju te očekivanu marnost da ispuni obvezu koja mu je naložena pravomoćnom presudom.

8. Stoga drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja da osuđeni D. E. nije imao opravdan razlog da u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom kao i u naknadno dodijeljenom roku ne podmiri štetu oštećeniku ni u najmanjem dijelu, niti osuđenik ičim opravdava daljnje produljenje tog roka.

9. Slijedom navedenoga, s obzirom na to da pobijana presuda žalbenim tvrdnjama osuđenika nije dovedena u pitanje, te da je sud prvog stupnja odluku o opozivu uvjetne osude donio u roku iz članka 58. stavka 8. ZKP/08., računajući od isteka novog roka za ispunjenje obveze i unutar roka provjeravanja iz pravomoćne presude, pri čemu sud nije našao ni povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenog D. E. odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.