REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 741/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz Č. M., OIB ..., koga zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik iz O., protiv tuženika K. b. c. O., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovnog broja Gž R-185/2016-2 od 18. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Pr-1119/2015-5 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž R-185/2016-2 od 18. svibnja 2017., a predmet se vraća sudu drugog stupnja ponovno odlučivanje.
II. Odluka o trošku povodom revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos neisplaćenih prekovremenih sati u visini 46.706,27 kune bruto sa zateznim kamatama kako je tamo navedeno za pojedinačne iznose, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno o trošku parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom je odlukom preinačena prvostupanjska presuda u „prihvaćajućem“ dijelu i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu gore navedenog iznosa te je odlučeno o trošku postupka.
3. Protiv drugostupanjske odluke, reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), podnio tužitelj.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Predmet spora, prema navodima suda u pobijanoj odluci, je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, za isplatom razlike bruto plaće u iznosu 71.523,03 kn sa zateznom kamatom na ime neisplaćenih prekovremenih sati, a to za razdoblje od ožujka 2008. do prosinca 2010. godine te ostalih dodataka.
9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, da se slobodni dani za dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, ne evidentiraju u satnicu, ali se obračunavaju i plaćaju – drugostupanjski sud je ocijenio nepravilnim te je preinačio prvostupanjsku odluku (i odbio tužbeni zahtjev) uz bitno pravno shvaćanje da;
- da „Pravilnom primjenom materijalnog prava, a to je zaključak 367. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 9/05, 20/06, 156/09, 52/10 i 7/11 – dalje KU/05) proizlazi da se slobodni dan nakon dežurstva, vikendom i blagdanom niti plaća niti evidentira.“;
- da „Takov obračun fonda sati proizlazi i iz odredbe čl. 60 KU.“.
10. Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje tužitelj je kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavio sljedeće pitanje:
„Ukoliko radnik prema odredbi kolektivnog ugovora ima pravo na plaćeni slobodan dan, mora li poslodavac taj dan platiti, bez obzira što radnik taj dan neće biti na poslu i što mu taj dan neće evidentirati niti obračunati u satnicu?“.
11. Revident smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Županijskog suda u Slavonskom brodu poslovnog broja Gž-1819/2012, Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R 761/2016, Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R 455/2016.
12. Ovaj sud primjećuje nepodudarnosti u pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci sa onim izraženim u odlukama na koje se tužitelj, kao na razloge važnosti, poziva te stoga ocjenjuje da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je revizija dopuštena.
13. Dalje je ovaj sud pristupio ocjeni osnovanosti revizije, sve u okviru određenom čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
14. U pogledu činjenično-pravno podudarne problematike, a odlučujući o tužbenom zahtjevu u okviru regulacije i ovdje primjenjivih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 9/08, 20/06, 156/09, 52/10 i 7/11- dalje KU/05), ovaj je, revizijski sud u svojoj odluci poslovnog broja Revr-179/2016-2 od 6. svibnja 2020. izrazio pravno shvaćanje kako slijedi:
„U odnosu na prvo u reviziji naznačeno pitanje valja reći da je ovaj sud presudom poslovni broj Rev-2209/18-2 od 10. prosinca 2019., odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-338/18-2 od 5. lipnja 2018. prihvatio kao pravilno sljedeće pravno shvaćanje na kojem se temelji navedena drugostupanjska odluka:
"Odredbama članka 60. stavak 2. Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 9/05 i 88/13, dalje KU 9/05 i 88/13) propisano je: Nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan.
Zaključkom broj 367. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje ovih ugovora od 25. veljače 2010., a na pitanje sindikata da li prekovremeni sati ulaze u redovnu satnicu mjeseca kada se koriste kao slobodni dan, utvrđeno je da se taj slobodni dan ne evidentira i ne obračunava u osam plaćenih slobodnih sati.
Slijedom navedenog, ovaj sud smatra neosnovanim žalbene navode tuženika da tužitelj nema pravo na plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom. Naime, iz zaključka broj 367 Zajedničkog povjerenstva od 25. veljače 2010. ne proizlazi da se takav slobodan dan ne bi trebao platiti, već proizlazi da se isti ne uračunava u satnicu prekovremenog rada, pri čemu je očita namjera stranaka bila izbjeći dvostruko honoriranje tog slobodnog dana po osnovi čl. 60. st. 2. KU 9/05 i 88/13 te po osnovi rada u prekovremenom radnom vremenu. Tako stoga što radnici u djelatnosti zdravstva ostvaruju pravo na taj slobodni dan zbog prekovremenog rada koji ne ulazi u satnicu rada u tekućem mjesecu te se kao takav ne plaća, pa se radniku omogućuje da sate takvog prekovremenog rada koji nije plaćen pretvori u korištenje jednog slobodnog dana, a koji je plaćen, makar se ne uračunava u radno vrijeme niti radnik na taj dan radi. Stoga se predmetnim zaključkom Zajedničkog povjerenstva nastojala izbjeći situacija po kojoj bi se taj slobodni dan ponovo uračunavao u radno vrijeme i to na način da proizlazi kako je radnik i na taj slobodni dan radio prekovremeno, zbog čega bi stekao dvostruko pravo na isplatu naknade za korišteni slobodni dan te naknade za rad u prekovremenom radnom vremenu."
Budući je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno s navedenim shvaćanjem, prvo u reviziji postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.“.
15. Uzimajući u obzir takvo, već izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda (kojim se prihvaća pravno shvaćanje (u onom predmetu) drugostupanjskog suda), ovaj sud ocjenjuje neodrživim pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci.
16. Naime, iz izraženog pravnog shvaćanja revizijskog suda (toč.14.) proizlazi da će mogućnost obračuna plaćanja spornih slobodnih dana nije isključena samim postojanjem navedenog Zaključka br. 367. Zajedničkog povjerenstva.
17. No, sud u pobijanoj odluci izražava, nepodudarno prethodnom, apsolutno pravno shvaćanje da slobodni dani nakon dežurstva, vikendom i blagdanom ne mogu biti plaćeni, a da bi to proizlazilo iz primjene Zaključka br. 367. Zajedničkog povjerenstva, čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu svega gore navedenog.
18. Međutim, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka, ovaj sud ne može utvrditi na kojem činjeničnom utvrđenju počiva prihvaćena varijanta vještačenja, jer jasno i nedvojbeno obrazloženje činjenica u smislu svih elemenata koji se razmatraju kroz izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda (toč. 14.), izostaje, a činjenično je utvrđivanje pravo pridržano nižestupanjskim sudovima, a ne ovom, revizijskom sudu.
19. Slijedom svega je, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod toč.
I., a drugostupanjski će sud, u ponovljenom odlučivanju donijeti novu, zakonitu odluku, uzimajući u obzir ovdje potvrđeno i izraženo pravno shvaćanje suda.
20. Odluka pod točkom II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
