REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-908/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., S., P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik iz B., protiv tuženika A.-L. d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 9.375,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2018-17 od 21. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2018-17 od 21. prosinca 2020. u točki I. izreke, u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 9.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2018-17 od 21. prosinca 2020. u dijelu točke II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.375,00 kn tekuće od 15. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za više od tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbacuje kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2018-17 od 21. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2560/2018-17 od 21. prosinca 2020. utvrđeno je da je raskinut Kupoprodajni ugovor zaključen u siječnju 2018. godine između tužitelja i tuženika, predmet kojega je hematološki brojač Arcus za veterinarske potrebe tvrtke D., koji je tuženik isporučio tužitelju temeljem računa/otpremnice br. 1-08/18 od 12. ožujka 2018. godine (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 9.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.800,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka III. izreke), dok je odbijen tužiteljev zahtjev preko dosuđene stope zatezne kamate na parnični trošak iz točke III. izreke (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 424. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu: ZOO) jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj raskinuo ugovor o kupoprodaji jer tuženik nije u razumnom roku izvršio popravak isporučene stvari, pa stoga osnovano potražuje utuženi iznos na ime plaćene kupoprodajne cijene. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj je u bitnom naveo da je počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a

razlozi

koji

su

navedeni

su

nejasni

i

proturječni.

Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, radi se o mehaničkom kvaru za koji je isključivo kriv tužitelj pa tuženik ne može odgovarati za nedostatak. Tuženik nije imao obvezu izvršiti popravak kvara, ali je iskazao spremnost da mirno izvrši popravak kvara uređaja za koji nije odgovoran, ali se radilo o starom uređaju za koji nisu postojali dijelovi za popravak. Predložio je ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, ali ne iz razloga u njoj navedenih.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

7. Nesporno je među parničnim strankama da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg je tuženik isporučio tužitelju hematološki brojač Arcus, a da je tužitelj izvršio isplatu kupoprodajne cijene 23. siječnja 2018. Iz ponude broj 2/18 od 18. siječnja 2018., a koju ponudu je tužitelj nesporno prihvatio, proizlazi da je jamstveni rok uređaja 6 (šest) mjeseci.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, uslijed pojave kvara na isporučenom uređaju, o tome obavijestio tuženika i pozvao ga na otklanjanje tog kvara, da je tuženik nakon toga preuzeo uređaj radi otklanjanja kvara, ali kvar nije otklonio, pa je tužitelj dopisom od 10. listopada 2018. raskinuo ugovor i zatražio povrat kupoprodajne cijene. S obzirom na to da je tužitelj kao kupac osnovano sukladno odredbi čl. 426. ZOO-a raskinuo ugovor, budući da je tuženiku dao primjeren rok za popravak uređaja, to tužitelj osnovano zahtijeva povrat utuženog iznosa. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni te proizlaze iz cjelokupne dokumentacije u spisu. Naime, nemogućnost otklanjanja kvara na uređaju ne spori ni sam tuženik, već je samo istaknuo da je riječ o mehaničkom kvaru koji je pokušao otkloniti pronalaskom zamjenske pločice, što mu na kraju nije uspjelo.

9. Prema odredbi čl. 423. st. 1. ZOO-a ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar. Kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio (čl. 424. st. 1. ZOO-a). Ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete (čl. 426. ZOO-a).

10. S obzirom na to da je tužitelj opravdano raskinuo ugovor o kupoprodaji sukladno odredbi čl. 426. ZOO-a, to on ima pravo na povrat kupoprodajne cijene sukladno odredbama čl. 368. st. 2. i 5. ZOO-a.

11. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu zakonskih zateznih kamata. Naime, tužitelj je zahtijevao isplatu zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos po stopi koja je propisana za trgovačke ugovore. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o vraćanju onoga što je dano na ime ispunjenje ugovora koji je raskinut, to tužitelj pripadaju zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana za ostale odnose, a ne po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju tuženik ni posebno ne osporava.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke, te u točki III. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a tuženikova žalba uvažena i pobijana odluka preinačena u dijelu točke II. izreke.

14. Tuženikova žalba protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev preko dosuđene stope zatezne kamate na parnični trošak iz točke III. izreke nije dopuštena, budući da je tužitelj odbijen u tom dijelu sa zahtjevom, pa tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a ovaj sud rješenjem odbacio tuženikovu žalbu u tom dijelu kao nedopuštenu.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić