REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2038/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz G., s boravištem u B., Ž., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., protiv tuženika N. P. iz L. L., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž- 1610/15-2 od 8. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-552/10-14 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 220.000,00 kn, zbog smrti bliske osobe, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Tužiteljica je obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.265,00 kn (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je suprug tužiteljice smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila .... u G.,
- da je tuženik u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Gospiću u predmetu K-74/97-5 od 28. travnja 2000. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, dalje KZ), kažnjivog prema čl. 272. st. 2. tog Zakona, te mu je za počinjeno kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine,
- da je navedena kaznena presuda postala pravomoćna 29. rujna 2000.,
- da je tužiteljica u ovom predmetu tužbu podnijela 27. rujna 2010.
8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili osnovanim prigovor zastare, te radi toga odbili tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova za predmetno kazneno djela bila je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, pa zastara kaznenog gonjenja odnosno pokretanja kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 19. st. 1. toč. 4. KZ nastupa kada protekne 5 godina od počinjenja kaznenog djela.
Kako je kazneni postupak doveo do prekida zastare, te kako je kazneni postupak završio pravomoćnom kaznenom presudom 29. rujna 2000., to je nastupila zastara iz čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO/05), budući je petogodišnji rok zastare počeo ponovno teći od pravomoćnosti presude u kaznenom postupku te je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova nastupila zastara potraživanje naknade štete.
Kod toga prvostupanjski sud ističe da za računanje potrebnog vremena za zastaru ne dolazi do primjene vrijeme potrebno za apsolutnu zastara kaznenog gonjenja, jer da apsolutna zastara dolazi u obzir jedino u slučaju kada kazneno gonjenje nije poduzeto ili nije završeno unutar roka zastare kaznenog gonjenja, a u konkretnom slučaju je počinitelj kaznenog djela osuđen pravomoćnom presudom kaznenog suda od 29. rujna 2000., dakle unutar roka zastare kaznenog gonjenja.
9. Tužiteljica u reviziji ističe revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Osnovano tužiteljica u reviziji ističe da se prigovor zastare trebao cijeniti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, dalje ZOO/91), budući je štetni događaj i šteta nastala 1995., dakle u vrijeme važenja tog Zakona, a ne u vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO/05). No, odredba čl. 377. ZOO/91 identična je odredbi čl. 231. sada važećeg ZOO/05, pa bi pravilnom primjenom odredbe čl. 377. ZOO/91 trebalo odlučiti na isti način.
11. Prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO/91 kad je šteta prouzročena krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja. Prema st. 2. istog članka prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.
12. U konkretnom slučaju je pokretanjem kaznenog (krivičnog) postupka protiv tuženika došlo do prekida zastare u smislu čl. 377. st. 2. ZOO/91, te je od pravomoćnosti kaznene presude, dakle od 29. rujna 2000. počeo ponovno teći zastarni rok.
13. Neosnovano tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO/91 u slučaju kada je kaznenim djelom prouzročena šteta, a za kazneno gonjenje je predviđen duži rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. U konkretnom slučaju to znači da se taj rok zastare računa od dana pravomoćnosti kaznene presude, pri čemu je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene rok apsolutne zastara kaznenog gonjenja, jer da ona dolazi u obzir ako kazneno gonjenje nije poduzeto ili nije završeno unutar roka zastare kaznenog gonjenja. Naime, ako kazneno gonjenje nije poduzeto ili nije završeno unutar apsolutnog roka zastare, tada neće niti doći do primjene čl. 377. st. 1. ZOO/91, jer se ta odredba može primijeniti jedino ako je pravomoćnom presudom kaznenog suda utvrđeno da je prouzročena šteta.
14. Kod toga treba istaći da je za ocjenu vremena potrebnog za zastaru kaznenog gonjenja bitno kazneno djelo za koje je tuženik osuđen, a ne djelo za koje je podignuta optužnica, odnosno vrijeme potrebno za zastaru kaznenog djela u vrijeme podizanja optužnice.
Prema odredbi čl. 272. st. 1., 2. i 4. tada važećeg KZ tuženik je osuđen za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja, u kojoj je prouzročena smrt osobe (konkretno supruga tužiteljice), a za koje djelo je bila zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Odredbom čl. 19. st. 1. alineja 4. KZ propisano je da se kazneni progon ne može poduzeti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela i to za pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora težom od tri godine.
15. Iz gore navedenog slijedi da su nižestupanjski sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je nastupila zastara potraživanja naknade štete. Naime, presuda u kaznenom postupku postala je pravomoćna 29. rujna 2000., te je od pravomoćnosti kaznene presude počeo teći petogodišnji zastarni rok (rok za kazneni progon), što znači da je zastara potraživanja naknade štete nastupila 29. rujna 2005. godine. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. rujna 2010., to je ista podnesena van zastarnog roka iz čl. 377. st. 1. ZOO/91.
16. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 26. siječanj 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
