REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1733/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačka udruga N. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. P., odvjetnici u S. B., protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica H. z. o., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-394/2017-5 od 28. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4659/16-8 od 26. siječnja 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 394/2017-5 od 28. studenoga 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-394/2017-5 od 28. studenoga 2018. preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4659/16- 8 od 26. siječnja 2017. kojom je bilo naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime regresnog zahtjeva iznos 21.985,26 kn, te na ime troškova postupka iznos 4.890,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, tako da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:
"Ukoliko su odredbe ugovora (police osiguranja) suprotne odredbama Općih i Posebnih uvjeta koji su sastavni dio tog istog ugovora, da li se odredbe Općih i Posebnih uvjeta primjenjuju kao lex specialis u odnosu na odredbe ugovora?" smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tom pitanju u presudi Županijskog suda u Sisku broj Gž-437/16-5 od 11. rujna 2017. izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.
Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu troškova revizije tužitelju.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Obzirom na visinu novčanog iznosa o kojem je odlučeno pobijanom presudom, a koja je donesena na temelju odredbe čl. 373. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) to protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Osporavajući pravilnost pobijane drugostupanjske presude, tužitelj pitanjem naznačenim u toč. 2. ovog obrazloženja problematizira pravno shvaćanje izraženo u toj presudi, a prema kojem sadržaj odredbi iz Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti i Općih uvjeta za osiguranje imovine, a koji su sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka (police osiguranja) nisu protivne odredbama ugovora o osiguranju glede visine ugovorene svote osiguranja, zbog čega da nema potrebe primijeniti odredbu čl. 320. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 926. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom kojih je prvostupanjski sud odlučivao, jer da se ne radi o međusobno proturječnim odredbama ugovora o osiguranju i odredbama općih i posebnih uvjeta.
U prilog tome poziva se na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Sisku broj Gž-437/16-5 od 11. rujna 2017., a o kojoj je upravo izraženo pravno shvaćanje da se radi o međusobno proturječnim odredbama zbog čega da se primjenjuju odredbe iz ugovora o osiguranju.
7. U skladu s tim, a ocjenjujući da je ugovorom o osiguranju (polica osiguranja) sklopljenom između stranaka svota osiguranja po jednom štetnom događaju ugovorena do iznosa 100.000,00 kn, a obveza za sve ugovorene slučajeve koji su nastali u jednoj ugovorenoj godini do dvostrukog iznosa ugovorene svote osiguranja, dakle 200.000,00 kn, kao i da je tuženik za ukupnu štetu u toj osiguranoj godini po toj polici već isplatio iznose koji premašuju 200.000,00 kn, drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Prema odredbi čl. 926. st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 135/11 – dalje: ZOO) u slučaju neslaganja neke odredbe općih i posebnih uvjeta ili neke odredbe police, primjenjuju se odredbe police, a u slučaju neslaganja neke tiskane odredbe police i njezine rukopisne odredbe, primjenjivat će se ova posljednja.
9. Polazeći od citirane odredbe, revident u reviziji ukazuje na odredbu čl. 11. st. 5. Općih uvjeta za osiguranje imovine, a prema kojoj ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva, jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih se određuje i isplaćuje u potpunosti, obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njezina umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom razdoblju.
10. U okolnostima konkretnog slučaja, kada odredba Općih uvjeta osiguranja imovine određuje naknadu iz osiguranja za svaki osigurani slučaj u potpunosti, bez njihova umanjenja, i u slučaju više osiguranih slučajeva tijekom istog razdoblja osiguranja, dok odredbama Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti ograničava obvezu osiguravatelja za osigurane slučajeve koji su nastali tijekom jedne osiguravateljne godine, na način da osiguravatelj plaća najviše dvostruki iznos mjerodavne osigurane svote, ne može se prihvatiti zaključak iz pobijane presude da se u konkretnom slučaju ne radi o nejasnim odredbama ugovora.
11. Kako je zbog ovakvog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda propušteno raspraviti sve odlučne činjenice, posebno one koje se tiču sadržaja općih i posebnih uvjeta za osiguranje koji se odnose na naknadu iz osiguranja tijekom trajanja razdoblja osiguranja iz police ugovorene između stranaka, te eventualne primjene odredbe čl. 926. st. 5. ZOO-a, to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
12. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku, sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
