REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-8/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika M. & C. d.o.o., OIB ..., D., kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., radi naknade štete u iznosu od 8.521.695,20 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-540/2015-54 od 13. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. prvi d.o.o. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-540/2015-54 od 13. studenog 2020.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja M. prvi d.o.o. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-540/2015-54 od 13. studenog 2020. u točki I. izreke te u dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 742.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbacuje se žalba tužitelja M. prvi d.o.o. S. u dijelu kojim se pobija točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-540/2015-54 od 13. studenog 2020. kao nedopuštena.

III. Uvažava se žalba tužitelja M. prvi d.o.o. S., preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-540/2015-54 od 13. studenog 2020. u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 106.250,00 kn i rješava: Odbija se zahtjev tuženika M. & C. d.o.o. D. za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 106.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2020. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja M. prvi d.o.o. S. za naknadu troškova žalbenog postupa u zatraženom iznosu od 110.640,63 kn (stodesettisućašesto- četrdeset kuna i šezdesettri lipe).

V. Odbija se zahtjev tuženika M. & C. d.o.o. D. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 106.640,63 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.521.695,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem suda prvog stupnja nije dopuštena objektivna preinaka tužbe (točka I. izreke), odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 848.250,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 639.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odbijen (točka III. izreke).

3. Protiv ove presude te rješenja pod točkom I. izreke i dijela točke III. izreke kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak; žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 110.640,63 kn.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode te predlaže da se tužiteljeva žalba odbije. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 105.640,63 kn.

5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnom trošku, a djelomično nije dopuštena.

6. Predmet spora je naknada štete s osnove izmakle koristi u iznosu od 8.521.695,20 kn jer je tuženik nakon raskida ugovora o građenju blokirao gradilište u razdoblju od 17. lipnja 2015. do 16. srpnja 2015. onemogućivši izvođenje radova drugih izvođača, a zbog čega je kasnio završetak radova na trgovačkom centru, a samim time tužitelj nije ostvario imovinsku korist davanjem u zakup poslovnih prostora u trgovačkom centru.

7. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj iznošenjem nove činjenične osnove radi koje je došlo do izmakle koristi (nedostavljanje tužitelju dokumentacije nastale u tijeku gradnje koja je potrebna za izvođenje uporabne dozvole) preinačavao tužbu. Naime, iako je pravna osnova izmakle koristi ostala neizmijenjena, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, koji se nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu mijenjati osim u slučaju ako su nove činjenice nastale nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavak 2. ZPP-a).

8. Tužitelj je nove činjenice, prema kojima je tužitelju izmakla korist nastala uslijed nedostavljanja dokumentacije potrebne za tehnički pregled, iznio tek u podnesku od 2. svibnja 2019. (list 405. do 412. spisa), a prethodni postupak je zaključen na ročištu 19. siječnja 2017. Tužitelj je za izbjegavanje dostave potrebne tehničke dokumentacije saznao još u listopadu 2015., jer je 28. listopada 2015. podnio kaznenu prijavu upravo iz razloga što je tuženik otuđio svu dokumentaciju koja se odnosila na izgradnju trgovačkog centra (list 517. i 518. spisa). Budući da nove činjenice nisu nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, na novoj činjeničnoj osnovi se ne može temeljiti tužbeni zahtjev, jer je te nove činjenice tužitelj mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP).

9. S obzirom na to da na temelju nove činjenične osnove ne postoji identitet tužbe, sud prvog stupnja pravilno je odbio preinaku tužbe, a zbog čega je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se izričito poziva tužitelj u žalbi, jer je sud prvog stupnja dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi, nema proturječnosti između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijanu presudu i rješenje moguće ispitati.

12. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a propisane odredom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

13. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da tužitelj nije dokazao blokadu gradilišta od strane tuženika, nije dokazao kojim su se intenzitetom radovi trebali izvoditi, a niti koliko je uopće vremena bilo potrebno od raskida ugovora o građenju s tuženikom, kao izvođačem (6. lipnja 2015.) pa do završetka svih građevinskih radova na trgovačkom centru odnosno nije naznačio rok do kada bi trgovački centar bio otvoren, da nije bilo blokade gradilišta.

14. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da bi iz dokumentacije u spisu i provedenih dokaza, proizlazilo da je tuženik u razdoblju od 17. lipnja 2015. do 16. srpnja 2015. blokirao gradilište postavljanjem na ulaz u gradilište tešku mehanizaciju. Međutim, iz stanja spisa također proizlazi da tuženik svojim blokiranjem ulaza na gradilište nije onemogućio nastavak gradnje samog trgovačkog centra, jer već iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi da su novi izvođači izvodili radove i u lipnju i srpnju 2015.

15. Moguće je da je završetak radova kasnio zbog izgradnje pristupnih cesta, a koje je bilo onemogućeno blokadom gradilišta, ali je isto tako moguće da su radovi kasnili i zbog donošenja rješenja o obustavi gradnje od 19. veljače 2015. (list 504. do 509. spisa).

16. Tužitelj nije iznio činjenične tvrdnje kada se trgovački centar s obzirom na dinamiku izvođenja radova trebao otvoriti,, a niti je predložio dokaze kojima bi se te činjenične tvrdnje mogle dokazati (građevinsko vještačenje). Osim toga, tužitelj uopće nije naveo koliko je poslovnih prostora u trgovačkom centru, koje su površine, jesu li svi poslovni prostori dani u zakup i za koji iznos zakupnine, te za koje točno razdoblje tužitelj traži izmaklu korist.

17. Budući da tuženik nije iznio činjenice i predložio dokaze na temelju kojih bi bilo uopće moguće utvrditi sve elemente odgovornosti za štetu, a naročito uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i izmakle koristi tužitelja radi nemogućnosti davanja u zakup poslovnih prostora, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev odbio.

18. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Tužitelj pobija i odluku kojom je odbijen tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti. Tužitelj nema pravnog interesa pobijati odluku kojom je odbijen prigovor suprotne strane, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi, tako i visini, osim u odnosu na trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika tužitelja – odvjetnika za pristup na dva ročišta (19. siječnja 2017. i 18. ožujka 2019.) jer je za pristup na ta ročišta tuženiku valjalo priznati trošak zastupanja prema Tarifnom broju 9/2, a ne prema Tarifnom broju 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tužitelju je za pristup na ta dva ročišta neosnovano priznato 85.000,00 kn plus PDV u iznosu od 21.250,00 kn, a što ukupno iznosi 106.250,00 kn.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odluku o parničnom trošku potvrditi za iznos od 742.000,00 kn na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena je odluka o parničnom trošku na način da je tuženikov zahtjev odbijen u daljnjem iznosu od 106.250,00 kn, a zbog čega je odlučeno kao u točki III. ovog drugostupanjskog rješenja.

23. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je u odnosu na glavnu tražbinu u cijelosti izgubio spor, a zbog čega je odlučeno kao u točki IV. ovog drugostupanjskog rješenja.

24. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer je isti bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega je odlučeno kao u točki V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak, v.r.