REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1018/2017-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) Z. J., vlasnika obrta „K. J.“, K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) I. J. (zv. Š.) iz G. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u B., radi isplate i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 644/17 od 6. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 11195/15 od 5. prosinca 2016., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja podnijeta protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena izreka pod t. I. prvostupanjske presude) odbacuje se kao nedopuštena.
II. U preostalom dijelu ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž - 644/17 od 6. srpnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 11195/15 od 5. prosinca 2016. i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu 3.824,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom od 2. lipnja 2003. pa do isplate, a sve preciznije kako je to odlučeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. Prihvaćen je protutužbeni zahtjev kojim se raskida ugovor između tužitelja Z. J., vlasnika obrta „K. J.“, K., OIB: … kao pravnog sljednika Z. J., vlasnika „K.“ K., i tuženika sklopljenog na temelju zaključnice „K., 13.
11. 2002“, a kojim ugovorom je naručitelj od izvođača radova i isporučitelja materijala zatražio ugradnju i postavljanje: kamenih stupića, poklopnica – rukohvata, podova (podesti terase), fasade, stepenica na kući u P. na otoku K. u vrijednosti od 32.824,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi tog dana (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Prihvaćen je i protutužbeni zahtjev na isplatu 29.000,00 EUR plativo u kunama prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi na dan plaćanja s pripadajućom zateznom kamatom od 6. prosinca 2016. do isplate, a sve preciznije kako je to odlučeno izrekom pod t. III. prvostupanjske presude. Odlikom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 31.811,00 kuna (izreka pod t. IV. prvostupanjske presude).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na revizije nije odgovoreno.
4. U dijelu kojim tužitelj pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena izreka pod t. I. prvostupanjske presude) treba reći da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona). U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, dok s druge strane, tužitelj u reviziji ne iznosi pitanja i razloge, niti se poziva na pretpostavke revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Zbog iznesenih razloga predmetna revizija u ovom dijelu nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
5. U dijelu kojim tužitelj pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, treba reći da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva. U ovom dijelu dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, pa je pobijana odluka povodom revizije tužitelja u ovom dijelu ispitana u okvirima odredbe čl. 392.a ZPP-a. Isto tako, u ovom dijelu revizija tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je protutužbeni zahtjev na raskid ugovora o djelu sklopljenog 13. studenog 2002, te zahtjev za povrat plaćenog iznosa naknade za izvedene radove u iznosu od 29.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
7. Nižestupanjski sudovi prihvatili su protutužbeni zahtjev na činjeničnom utvrđenju: - da je između tužitelja kao izvođača radova i tuženika kao naručitelja radova 13. studenog 2002. sklopljen ugovor o djelu prema kojem se tužitelj obvezao isporučiti i postaviti kamene stupiće, poklopnice – rukohvate, podove (podeste terase), fasadu, i stepenice na kući u P. na otoku K., uz naknadu za izvedene radove od 32.824,00 EUR, - da je tužitelj obavio ugovoreni posao do 23. svibnja 2003 godine, - da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade za izvedene radove 29.000,00 EUR, dok nije isplaćen iznos od 3.824,00 EUR, - da je tuženik usmeno prigovorio tužitelju za nedostatke izvedenim radovima koji su bili vidljivi već 2004. godine, nakon čega je tužitelj kamen premazao određenim zaštitnim slojem, - da je nekretnina tuženika smještena u drugom redu do mora, tako da je uslijed vjetrom nanesene morske vode (posolice) došlo do oštećenja ugrađenog kamena na način da nema svrhu za koju je postavljen, - da je tužitelj bio u obvezi upoznati tuženika s činjenicom (koja mu je bile poznata ili mu nije mogle ostati nepoznate) da je postavljeni kamen trebalo zaštititi posebnim sredstvima jer je kamen podložan posolici, koja činjenica predstavlja skrivenu manu, što tužitelj nije učinio, te – da je tuženik radove i nestručno obavio jer pored spoznaje o potrebi kvalitetne hidroizolacije kamen postavljao uz pomoć žbuke koja je polusuha vodoupijajuća obloga umjesto postavljanja ljepilom kao kvalitetnom hidrizolacijom.
8. U navedenom činjeničnom utvrđenju nižestupanjski sudovi su prihvatili protutužbeni zahtjev cijeneći da tužitelj protivno odredbi čl. 606. st. 1. u svezi s odredbom čl. 611. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) nije upozorio tuženika na nedostatke u njegovu nalogu te druge okolnosti koje je znao ili morao znati a bili su značajni za naručeno djelo, te utoliko da se obzirom odgovornosti za nedostatke shodno odredbi čl. 617. ZOO-a ne može pozvati na prekluzivne rokove iz čl. 615. i 616. ZOO-a, zbog čega da tuženik ima pravo na raskid ugovora i povrat plaćenog iznosa naknade primjenom odredbe čl. 609. Pritom prvostupanjski sud primjenu odredbe čl. 609. ZOO-a, kao i odbijanje osnovanosti istaknutog prigovora zastare veže uz činjenicu da ugovor nije ispunjen (u potpunosti nije plaćena ugovorena naknada za obavljeno djelo), dok drugostupanjska odluka ne sadrži jasne razloge prema ovim žalbenim navodima tužitelja.
9. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, u okolnostima kada se u primjeni odredbe čl. 617. ZOO-a izvođač ne može pozvati na prekluzivne rokove iz odredbe čl. 615. i 616. ZOO-a, zato što je bio nesavjestan, ovlašten je istaknuti prigovor zastare. Ako je isteklo vrijeme za zastaru obveze iz ugovora o djelu, onda je nastala i zastara zahtjeva za uklanjanje nedostataka. S druge strane, u okolnostima kada nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 609. ZOO-a raskid ugovora vežu uz činjenicu da isti nije ispunjen, treba reći da prema shvaćanju ovog suda iznijetom u više odluka (Rev – 77/05 od 19. prosinca 2006. i Rev – 806/06 od 30 studenog 2006.), vjerovnik ne može zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja u slučaju kada ne može tražiti ispunjenje ugovora po isteku zastarnog roka, jer zahtjev za raskid ugovora zastarijeva u roku u kojem zastarijeva i zahtjev za njegovo ispunjenje.
10. Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni prethodno navedenih zakonskih odredaba ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu primjene prethodno izloženog stajališta ovog suda (u tom smislu i vrijeme kada je tužitelj po prigovoru tuženika pristupio otklanjanju nedostataka premazivanjem određenim zaštitnim slojem), pa nema uvjeta za preinaku odluke. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka (t. III. ovog rješenja) odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
11. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice u smislu primjene prethodno izloženog stajališta ovog suda (pri čemu prema postavljenom zahtjevu i ukupno iznijetim činjenicama na kojima tuženik temelji svoj protutužbeni zahtjev valja voditi računa o okolnostima u kojima do raskida ugovora dolazi izjavom ugovorne strane koja je ovlaštena raskinuti ugovor, po samom zakonu ili je riječ o raskidu o kojem po zahtjevu stranke odlučuje sud), nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
