REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10861/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini od 9. kolovoza 2021., broj: 30. Pp P-921/2020-3, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.M. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

2.1. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

2.2. Prigovor nije osnovan.

2.3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

3. Okrivljenik u prigovoru navodi da je do opisanog prekršaja došlo zbog hitne situacije s bolesnim članom obitelji, zbog čega je žurio. Njegov otac L.M. teško je pokretan i bolestan, žurio je kako bi se ocu pružila hitna pomoć nakon pada s kreveta, te kao dokaz prilaže medicinsku dokumentaciju i predlaže da ga se sasluša na sudu. Nije imao namjeru povrijediti zakonske propise, radilo se o izoliranom slučaju i to iz opravdanih razloga. Sve obaveze ispunjava savjesno, bez ikakve namjere da povrijedi zakonske propise, a kamo li Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer mu je vozačka dozvola neophodna za putovanje na posao i s posla, kao i za brigu o starijim i teško pokretnim članovima obitelji. Ističe da prekršajem nije nastala nikakva materijalna ili nematerijalna šteta, kako trećim osobama, tako ni Republici Hrvatskoj. Navodi da je zaposlen u tiskari, zbog pandemije virusa COVID- 19 mu je plaća smanjena na neto iznos 5.000,00 kuna, zbog čega nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu u tako velikom iznosu, a svojim primanjima pomaže i roditeljima umirovljenicima te moli da ga se oslobodi od kazne ili da mu se kazna smanji.

3.1. Uz prigovor okrivljenik je dostavio preslike liječničke dokumentacije na ime L.M..

4. Prvenstveno, u konkretnom slučaju nema zakonske osnove za provođenje redovnog prekršajnog postupka, budući je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona (zbog izrečenih prekršajnopravnih sankcija), te o prigovoru, kako je već rečeno, odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku, bez sudjelovanja stranaka.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

5.1. Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

5.2. Dakle, prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja u naseljenom mjestu za 50,8 km/h izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu, cijeneći otegotne okolnosti na strani okrivljenika u vidu njegove dosadašnje osuđivanosti za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 7. svibnja 2021., koja prileži spisu predmeta, razvidno je da sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika, za tri prekršaja (od toga dva za isti prekršaj), nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti navedenih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te presude. Međutim, okrivljenik je unatrag tri godine tri puta pravomoćno osuđen i za prekršaj iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.3. I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao vozilom kroz naseljeno mjesto brzinom koja je za 50,8 km/h većom od dopuštene i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, da je okrivljenik osuđivan za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

5.4. Nadalje, u ovoj situaciji nisu se stekli niti uvjeti za oslobođenje od kazne okr. M.M.. Kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja, to je za primjenu odredbe o oslobođenje od kazne potrebno utvrditi postojanje okolnosti iz st. 2. čl. 38. Prekršajnog zakona, zbog kojih sud može počinitelja osloboditi od kazne, a koje okolnosti u odnosu na okrivljenika nisu utvrđene i ne proizlaze iz stanja spisa predmeta.

5.5. Po ocjeni ovog suda, sve olakotne okolnosti koje se ističu žalbom našle su dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj u propisanom minimumu, a da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i imovinsko stanje okrivljenika ogleda se u činjenici da je odredio obročnu otplatu novčane kazne u pet obroka, što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

5.6. Treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. M.M. u odnosu na materijalnu situaciju koja bi bila razlogom ublažavanja novčane kazne, nije učinio, pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

6. Nadalje, uz puno uvažavanje navoda prigovora o zdravstvenom stanju oca okrivljenika, koji su i potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom, ovaj drugostupanjski sud smatra da istaknute okolnosti u ovoj situaciji ne utječu na odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj zaštitnoj mjeri. Prvenstveno, iz dostavljene dokumentacije ne može se zaključiti da je okrivljenik navedenog dana prekoračio dopuštenu brzinu kretanja zbog pada oca, kako bi mu se pružila hitna pomoć (prekršaj je počinjen 30. svibnja 2020., a dokumentacija se odnosi na 22. svibnja 2020., 5. lipnja 2020. i 26. ožujka 2021.), kako se to navodi u prigovoru. Nadalje, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere, a imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila zbog odlaska na posao i brigu o starijim i teško pokretnim članovima obitelji ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

7. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalnom iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.