REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 317/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda I. i partneri u S., protiv tuženika H. C. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. M. odvjetnik iz Odvjetničkog ureda S. i partneri d.o.o. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1112/17-3 od 2. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-607/14 od 12. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 1302/45 od 1. kolovoza 2007. god. koja Odluka je donesena dna 27. kolovoza 2014. god., a kojom Odlukom je tužitelju otkazan Ugovor o radu, nezakonita i nedopuštena.
2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelju na radno mjesto na kojem je do tada radio.“
II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.«
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati te podredno ukinuti u cijelosti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Pobijana presuda suda drugog stupnja je na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ocjenjujući provedene dokaze drugačije nego tužitelj i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tužitelja, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 27. kolovoza 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te zahtjev za vraćanje na rad.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je tužitelj (sa NSS metalskog smjera) radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta vlakovođa popisni područnog centra S., na temelju ugovora o radu broj 1302/45 od 1. kolovoza 2007.,
- da je tužitelju 27. kolovoza 2014. dostavljena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 2266-2, (u kojoj se navodi da je došlo do prestanka potrebe za obavljanje poslova na kojima radi tužitelj i radno mjesto je ukinuto), protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio pa je tužitelj 6. listopada 2014. podnio predmetnu tužbu,
- da je kod tuženika od 1. ožujka 2014. na snazi Pravilnik o organizaciji H. C. d.o.o., koji je objavljen u Službenom vjesniku H. C. d.o.o. 4. veljače 2014. (dalje u tekstu: Pravilnik o organizaciji), kojim su neka radna mjesta ukinuta, a na nekim radnim mjestima je smanjen broj izvršitelja,
- da je navedenim Pravilnikom smanjen broj izvršitelja sa 10 na 4 radnog mjesta na kojem je radio tužitelj - vlakovođa popisni, zbog čega je tužitelj proglašen tehnološkim viškom na temelju odredbi članka 72. i 73. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. („Službeni vjesnik“ broj 5/14, dalje: KU), kao i da tužitelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto vlakovođa popisni, tj. nema adekvatnu stručnu spremu,
- da je tim Pravilnikom za radno mjesto „vlakovođa popisni“ na kojem je radio tužitelj bila predviđena srednja stručna sprema odnosno niža stručna sprema tehničkog smjera i položen stručni ispit,
- da je tužitelj imao nižu stručnu spremu metalskog smjera,
- da kod tuženika nije postojalo slobodno radno mjesto na kojem bi tužitelj sukladno svojoj stručnoj spremi mogao raditi,
- da je u Programu zbrinjavanja viška radnika od 10. lipnja 2014. utvrđeno koliko radnika poslodavac zapošljava, broj radnika koji se utvrdio viškom i kojima se namjerava otkazati ugovor o radu, obrazlažu se razlozi nastanka viška radnika (gospodarski, organizacijski i tehnološki), navode se metode za utvrđivanje viška radnika te metode poduzete prema radnicima, prava koja se osiguravaju radnicima te izvori sredstava za potrebe zbrinjavanja viška radnika, kao i provedba programa zbrinjavanja,
- da je tuženik Program zbrinjavanja viška radnika dostavio na očitovanje Radničkom vijeću i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji su se pozitivno očitovali na Program,
- da radnici B., D. i Z. imaju adekvatnu stručnu spremu tehničkog smjera stečenu u okviru obrazovne ustanove, a ne na tečaju organiziranom kod tuženika (kako ima tužitelj), kao i da radnici M., Č. i R. imaju adekvatnu stručnu spremu, te položene ispite inženjera strojarstva, inženjera prometa i stručni ispit za obavljanje poslova vlakovođe, dakle - da su radnici komparirani sa tužiteljem, a koji nisu proglašeni tehnološkim viškom za radno mjesto "vlakovođa popisni" imali srednju stručnu spremu tehničkog smjera i položen stručni ispit za vlakovođu,
- da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da su kod tuženika postojali stvarni i objektivni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi zbog kojih je prestala potreba za obavljanje određenih poslova, zbog čega je tuženik i donio Program zbrinjavanja viška radnika, sukladno članku 126. stavak 1. i 127. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje u tekstu: ZR), a koji ima obvezni sadržaj propisan odredbom članka 120. ZR, u skladu s kojim strukturnim promjenama je utvrđen višak radnika i tužitelj je proglašen poslovno uvjetovanim viškom. Također da novim Pravilnikom o organizaciji iz ožujka 2014. tužitelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto vlakovođa popisni tj nema adekvatnu stručnu spremu koja je propisana i to NSS/SSS tehničkog smjera. Stoga sud ocjenjuje odluku tuženika zakonitom i dopuštenom jer je donesena sukladno odredbi članka 115. ZR, a u vezi s odredbom članka 73. KU te da je tuženik bio ovlašten, primjenjujući uz ostale i Zakonom o radu te Kolektivnim ugovorom propisane uvjete, prednost dati radnicima sa višom tj. srednjom stručnom spremom propisanog smjera u odnosu na tužitelja kao radnika sa nižom stručnom spremom bez odgovarajućeg smjera.
11. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da je pobijana Odluka o otkazu dopuštena te smatra da je tuženik pravilnom primjenom članka 73. KU radno mjesto („vlakovođa popisnog“) popunio radnicima koji su imali adekvatnu stručnu spremu (tehničkog smjera) te da je prilikom utvrđivanja viška radnika pravo poslodavca da osim zakonom propisanih mjerila (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika - čl. 115. st. 2. ZR) uzme u obzir i druga mjerila vezana uz posao koji radnik obavlja te da odluči kojem od mjerila će dati prednost, što je tuženik učinio.
12. Tužitelj u reviziji sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 73. KU, izražavajući svoje nezadovoljstvo raspoređivanjem drugih radnika na radno mjesto „vlakovođe popisnog“, smatrajući da tuženik pri donošenju pobijane odluke, a pri određivanju viška radnika, nije pravilno primijenio kriterij za određivanje viška radnika iz odredbe članka 115. ZR u vezi s odredbom članka 73. KU.
13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
13.1. Odredbom članka 115. stavak 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
14. Autonomno pravo poslodavca je da odluči kojem će kriteriju dati prednost pa je u konkretnom slučaju tuženik dao prednost stručnoj spremi u konkretnom poslu, a koju tužitelj nema.
15. Kako je Pravilnikom o organizaciji H. C. d.o.o. iz 2014. za radno mjesto "vlakovođa popisni" propisan uvjet srednja stručna sprema/niža stručna sprema tehničkog smjera, a u odnosu na to radno mjesto je konkuriralo više radnika od predviđenog broja izvršitelja tog radnog mjesta, tada je tuženik imao pravo odabira između svih tih radnika, rukovodeći se svojim interesima uz poštivanje Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) te odredbi KU i Pravilnika o radu ostalih propisanih uvjeta.
16. Kako je među postojećim radnicima izvršiteljima radnog mjesta "vlakovođa popisni" bilo onih koji imaju srednju stručnu spremu tehničkog smjera i onih koji su imali nižu stručnu spremu metalskog smjera, kao što je to bio tužitelj, a uvažavajući ostale propisane kriterije odlučne za ocjenu viška radnika, pravo je tuženika bilo odabrati one radnike koji su obzirom na propisanu stručnu spremu bili prihvatljiviji za tuženika: radnici sa srednjom stručnom spremom tehničkog smjera od onih sa nižom stručnom spremom metalskog smjera (kao što je tužitelj), uz razumljivu i prihvatljivu pretpostavku da radnici sa srednjom stručnom spremom tehničkog smjera imaju veće znanje i kompetencije od onih sa nižom stručnom spremom neodgovarajućeg smjera.
17. Stoga, prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim zaključivši da se tuženik kod utvrđivanja viška radnika pravilno vodio propisanim kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR u vezi članka 73. KU.
18. Stoga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
