Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 12 Gž-394/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od suca Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tanta, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz S., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B. odvjetniku iz Z. od. u. J., B., B. i H. iz K., …, protiv tuženika: 1) N. P. iz K., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku iz Z. o. u. V. B. i J. B. K. iz K., … i 2) R. Š. iz K., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.G., odvjetniku iz K., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-276/2017-21 od 12. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u suda u Karlovcu, poslovni broj P- 276/2017-21 od 12. studenog 2020. u toč. 1. izreke u odnosu na tuženicu pod 1) N. P. i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice A. Š. koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š., S., …, OIB: …, suvlasnik u 1/3 dijela sljedećih nekretnina:

kčbr. … oranica ''…površine od 1038 čhv

Kčbr. … oranica ''Z. u. D.'' površine od 507 čhv

Kčbr. … pašnjak ''Z. u. D.'' površine od 120 čhv

Kčbr. … oranica ''b. d. u. D.'' površine od 1185 čhv

koje su upisane u zk.ul. … k.o. B. M.,

kčbr. … oranica ''v. u. D.'' površine od 597 čhv

kčbr. … oranica ''Z. u. D.'' površine od 216 čhv

kčbr. … pašnjak ''Z. u. D.'' površine od 97 čhv

kčbr. … oranica ''b.-d. u. D.'' površine od 577 čhv

kčbr. … oranica ''b. u. D.'' 60 površine od čhv

koje su upisane u zk.ul. … k.o. B. M.,

a koje su u zemljišnim knjigama upisane na imenu i suvlasništvu 1 tužene N. P. r. Š. (M.), K., …, OIB: … i 2 tuženika R. Š., K., …, OIB: …,svakog u ½ dijela, pa su tuženici dužni trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnik u 1/3 dijela na naprijed navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice A. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u suda u Karlovcu, poslovni broj P-276/2017-21 od 12. studenog 2020. u toč. 2. izreke.

III Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. 1. izreke u odnosu na troškove postupka te se odbija zahtjev tužiteljice A. Š. da joj tuženik pod 2) R. Š. naknadi troškove postupka u visini od 8.985,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekući počam od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 12. studenog 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Dužna je tužiteljica A. Š. naknaditi tuženici pod 1) N. P. parnični trošak u visini od 7.500,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"1 Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š., S., …, OIB: …, suvlasnik u 1/3 dijela sljedećih nekretnina:

kčbr. … O. R. U. D. 1038 čhv

Kčbr. … O. Z. U. D. 507 čhv

Kčbr. … P. Z. U. DU.120 čhv

Kčbr. … O.B. D. U. D. 1185 čhv

koje su upisane u zk.ul. … k.o. B. M.,

kčbr. … O. V. U. D. 597 čhv

kčbr. … O. Z. U. D. 216 čhv

kčbr. … P. Z. U. D. 97 čhv

kčbr. … O. B.-D. U. D. 577 čhv

kčbr. … O. B. U. D. 60 čhv

koje su upisane u zk.ul. … k.o. B. M.,

a koje su u zemljišnim knjigama upisane na imenu i suvlasništvu 1 tužene N. P. r. Š. (M.), K., …, OIB: … i 2 tuženika R. Š., K., B. …, OIB: …, svakog u ½ dijela, pa su tuženici dužni trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnik u 1/3 dijela na naprijed navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, a ujedno se nalaže tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak isplatom iznosa od 8.985,00 kuna, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekući počam od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 12. studenog 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2 Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š., S., B. …, OIB: … , suvlasnik u 1/3 dijela sljedećih nekretnina: kčbr. … O. M. NJ. 226 čhv koja je upisana u zk.ul. … k.o. B. M."

2. Protiv prvostupanjske presude u odnosu na toč. 2. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude u pobijanom dijelu prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na čest. zem. … koja je upisana u zk ul. …. k.o. B. M. jer se očitovala na odgovor na tužbu tuženika od 29. kolovoza 2017. osporavajući da bi spornu nekretninu tuženica pod 1) stekla dosjelošću. Naime, njezin otac pok. M. Š. je mijenjao navedenu nekretninu sa susjedom V. Š., a na zamijenjenom dijelu je napravljena kuća i oformljeno dvorište. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i tuženika pod 2) slijedi da je na toj nekretnini M. Š. sagradio kuću koju je uživao do smrti 1986. Iz iskaza tuženika slijedi da su isti pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj P-74/97 nakon smrti oca, a da su u tom postupku zatajili tužiteljicu kao njegovu nasljednicu. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je tužiteljica zatajena od strane tuženika prilikom brisanja ''z. Š.'' na način da je izvršio uvid u spis pod poslovnim brojem R1- 2/97 od 8. svibnja 1997. i 15. listopada 1997.

3. Protiv prvostupanjske presude u odnosu na toč. 1. izreke tuženica pod 1) je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Sud prvog stupnja je naime prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod toč. 1.) izreke s obrazloženjem da tužiteljici to pravo pripada kao članu bivše ''z. Š.'' što je prešućeno u postupku brisanja te zadruge od strane tuženice pod 1) i P. Š. brata tužiteljice i tuženice pod 1). Sud prvog stupnja nije prihvatio navode tuženice pod 1) da je tužiteljica 1953. napustila zadrugu kojom prilikom je dobila i miraz od svog oca te da od tada pa do 2017. dakle punih 64 godine nije poduzimala nikakve radnje radi ostvarivanja bilo kakvih prava na nekretninama zadruge a niti nakon brisanja zadruge 1997. pa do podizanja tužbe u ovom predmetu nakon 20 godina. Iz priložene dokumentacije slijedi da je na dan 6. travnja 1941. nositelj kućne ''z. Š.'' bio M. Š., otac tužiteljice i tuženice pod 1), da je tužiteljica 1953. napustila roditeljsku kuću i dobila miraz od oca, zbog čega nije nikada polagala bilo kakva prava na imovini zadruge. Tuženica pod 1) je ukazala na činjenicu da su u pogledu dijela spornih nekretnina vođeni i sudski postupci zbog smetanja posjeda u kojima je kao svjedok sudjelovala tužiteljica, ali nikada nije ukazivala da bi prisvajala sebi pravo na posjed, a kamoli suvlasništvo. Isto tako sud prvog stupnja smatra nebitnim .činjenicu da je u ostavinskom postupku iza svog oca dala nasljedničku izjavu da ne potražuje ništa iz njegove ostavinske imovine i smatra da je to jedan od dokaza da tužiteljica nikada nije zatražila i dio tih nekretnina jer su iste dijelom predstavljale i imovinu zadruge. U postupku brisanja zadruge postignut je dogovor između troje djece pok. M. Š. da nekretnine zadruge pripadnu na jednake dijelove tuženici pod 1) i pok. P. Š. s obzirom da tužiteljica nije imala nikakva prava na toj nekretnini. Od 1953. tužiteljica nikada nije uživala imovinu bivše zadruge kao svoju, već im je dolazila pomagati dok je tuženica pod 1) te nekretnine koristila i uživala kao suposjednica i suvlasnica preko 60 godina. U postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1661/2011 tužitelj P. Š. je pokrenuo postupak protiv tuženice pod 1) radi utvrđenja vlasništva na njezinom suvlasničkom dijelu nekretnina, koje su predmetom i ovog postupka, prisvajajući sebi pravo vlasništva u cijelosti na svim nekretninama. Međutim, pravomoćnom presudom je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u kojem je sudjelovala tužiteljica koja je svjedočila u prilog P. Š. i ne navodeći da bi ista polagala vlasnička prava na tim istim nekretninama, već upravo suprotno je tvrdila da su te nekretnine isključivo njegovo vlasništvo.

4. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je izjavio tuženik pod 2) pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s obrazloženjem da u situaciji kada je isti priznao tužbeni zahtjev nije u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak. Predložio je prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku odluku u toč. 1. izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, žalba tuženice pod 1) je osnovana, kao i žalba tuženika pod 2).

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica i tuženica pod 1) ukazuju u žalbama, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica za 1/3 nekretnina koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, jer je ista bila članom kućne ''z. Š.''. U postupku koji se vodio pod poslovnim brojem R1-2/97 od 8. svibnja 1997. koje rješenje je dopunjeno rješenjem od 15. listopada 1997. u kojem je zadruga brisana, kao vlasnici imovine te zadruge upisani su tuženici pod 1) te prednik tuženika pod 2), isti su utvrđeni suvlasnicima svaki za ½ dijela, u kojem postupku nije sudjelovala tužiteljica.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je isti djelomično prihvatio te odlučio kao u toč. 1. izreke, a odbio u dijelu koji se odnosi na čest. zem. … koja je upisana u zk. ul. … k.o. B. M.

11. U odgovoru na tužbu tuženik pod 2) je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, ali sud prvog stupnja nije prihvatio priznanje u odnosu na navedenu nekretninu.

12. Naime, sud prvog stupnja je imao u vidu da je kućna zadruga brisana pravomoćnim rješenjem R1-2/97 od 8. svibnja 1997. i 15. listopada 1997., da tužiteljica u tom postupku nije sudjelovala, a da su svi članovi zadruge koji su na dan 6. travnja 1941. živjeli u kućnoj zadruzi, koje su odlukom AVNOJ-a prestale postojati, imali pravo na imovinu zadruge. Naime, tog nadnevka kao nositelj kućne ''z. Š.'' je bio M. Š. i da su s njim u zajedničkom domaćinstvu bili i tužiteljica koja je rođena 1933., tuženica pod 1) rođena 1949. i prednik tuženika pod 2) rođen 1947., pa zaključuje nespornim da je tužiteljica bila član zadruge i kao takva ima sva prava na imovinu zadruge.

13. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje:

- iako tuženica pod 1) navodi da je za života pokojni otac M. Š. tužiteljici dao određene nekretnine, tako da je ona bila isplaćena iz te zadruge, što potvrđuje svjedok N. P. kao nesrodna i nezavađena, koja navodi da je tužiteljica dobila miraz od svog oca i to u B. ispod K., te da je isplaćena, njezin iskaz ne prihvaća, već iskaz tuženika pod 2) iz kojeg slijedi da su predmetne nekretnine oporukom P. i M. T. pripale tužiteljici, što potvrđuje i sadržaj oporuke od 2. travnja 1956. iz koje slijedi da P. i M. T. svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljaju R. i A. Š. Nadalje, sama činjenica što je tužiteljica u postupcima zbog smetanja posjeda poslovni broj P- 681/06, P-820/07 i P-905/13 sudjelovala kao svjedok, da se time nije odrekla i članstva u ''z. Š.''. U tom smislu drži i nebitnim da u ostavinskom postupku iza pok. P. Š. poslovni broj O-2804/15 tužiteljica nije osporavala ostavinsku imovinu niti je potraživala ostavinu, jer se u ostavinskom postupku iza pok. P. Š. radilo o njegovoj ostavinskoj imovini i pravu tužiteljice kao zakonske nasljednice na nasljeđivanje iste, a u ovom predmetu se radi o pravu tužiteljice koja proizlazi iz članstva u kućnoj ''z. Š.'' i koja prava nisu vezana sa pravom na nasljeđivanje na dio imovine iza pok. P. Š., brata tužiteljice. U konačnici sud je uvidom u oporuke pok. P. Š. od 22. svibnja 2011. godine utvrdio da isti svoju imovinu u slučaju smrti ostavlja R. Š., sinu tužiteljice kao što isti oporukom od 2. kolovoza 2011. godine svoju imovinu u slučaju smrti ostavlja R. Š., unuku tužiteljice, pa stoga kao osoba starije životne dobi i ne osporava ostavinsku imovinu i udio P. Š., jer prema oporukama ista imovina ostaje njenim potomcima,

- također da nije odlučujuća niti činjenica što P. Š. nije priznavao tužiteljici nikakvo pravo na spornim nekretninama, pri tome se pozivajući na postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-1661/2011, jer upravo i tuženica pod 1) ne priznaje pravo tužiteljici na predmetnim nekretninama, a sama činjenica što se tužiteljica udala 1953. godine i odselila iz obiteljske kuće ne umanjuje njeno članstvo u obiteljskoj ''z. Š.'',

- uvidom u spis pod poslovnim brojem P-1661/11 utvrđeno je da je povodom tužbe pok. P. Š. protiv tuženice N. P. radi priznanja prava vlasništva i utvrđenja da je vlasnik ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. … k.o. B. M. i to čkbr. … u naravi oranica zv. ''M. nj.'' u površini od 226 čhv; ½ dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. … i to čkbr. … u naravi oranica zvana ''v. u. D.'' površine od 597 čhv; čkbr. … u naravi oranica zvana ''Z. u D.'' površine od 216 čhv; čkbr. … u naravi pašnjak zvana ''Z. u. D.'' površine od 97 čhv; čkbr. … u naravi oranica zvana ''b.-d. u. D.'' površine od 577 čhv; čkbr. … u naravi oranica zvana ''b. u. D.'' površine od 60 čhv; ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. … K.O. B. M. i to čkbr. … u naravi oranica zvana ''v. u. D.'' površine od 1038 čhv; čkbr. … u naravi oranica zvana ''Z. u. D.'' površine od 507 čhv; čkbr. … u naravi pašnjak zvana ''Z. u. D.'' površine od 120 čhv; čkbr. … u naravi oranica zvana ''B. D. u. D.'' površine od 1185 čhv, donesena pravomoćna presuda od 15. veljače 2013. kojom je tužitelj odbijen sa takvim tužbenim zahtjevom uz obrazloženje da je tužitelj cijelo vrijeme znao da se radi o česticama koje su se vodile u zemljišnim knjigama na drugim osobama odnosno obiteljskoj ''z. Š.'', pa se u tom smislu ne može smatrati poštenim posjednikom suvlasničkog dijela tuženice N.P.

14. Suprotno zaključku suda prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan u odnosu na tuženicu pod 1).

15. Nije sporno između stranaka da tužiteljica svoje pravo suvlasništva na navedenim nekretninama temelji na članstvu u ''z. Š.'' odnosno da je kao član zadruge pripada pravo na 1/3 suvlasničkom dijela budući je zadruga brisana u izvanparničnom postupku broj R1-2/97 od 8. svibnja 1997., te je imovina zadruge podijeljena na ime tuženice pod 1) i prednika tuženika pod 2) svakog za ½ dijela.

16. Dakle, sporno je u ovoj pravnoj stvari da li je tužiteljica bila član zadruge, te da li istoj kao zadrugaru i pripada pravo na odgovarajući dio imovine zadruge nakon njezinog prestanka 1945. godine.

17. Tužiteljica tvrdi da je rođena 1933., a da je na dan 6. travnja 1941. nositelj kućne ''z. Š.'' bio njezin otac M. Š., a članovi porodičnog domaćinstva su bili i tuženica pod 1) koja je rođena 1949. te prednik tuženika pod 2) koji je rođen 1947.

18. Dioba kućnih zadruga smatrala se najvećom i najvažnijom strukturnom promjenom koja je obilježila hrvatsko društvo druge polovine 19. stoljeća. Problem diobe bio je dvostran te se javio kao rezultat dvojbi treba li omogućiti diobe zadruga i ako da, prema kojemu kriteriju treba dijeliti zadružnu imovinu. S obzirom na prihvaćenu politiku uklanjanja zadruga kao relikta prošlosti svi su zadružni zakoni (1970., 1874. i 1899.) prihvatili diobu per linea. Uslijed analize zakonskog okvira, objavljene sudske i upravne prakse smatra se da je prihvaćanje te diobe posljedica približavanja zadružnog uređenja Općem građanskom zakoniku i pravnom sustavu koji se u Hrvatskoj i Slavoniji počeo izgrađivati njegovim uvođenjem.

19. Obiteljska zadruga naziv je za određeni oblik proširene obitelji kakva je uz nuklearnu obitelj postojala u hrvatskim selima posebno u području nekadašnje Vojne krajine. Obiteljska zadruga sastojala se od više oženjene braće s roditeljima i djecom. Bila je gospodarska jedinica sa zajedničkim zadružnim imanjem (zemljom, stokom i dr.), a obilježavao ju je skupni rad većine članova te poštivanje autoriteta. Zadrugom je upravljao i u javnosti ju predstavljao starješina (gospodar, gazda) izabran konsensusom zadrugara. Uz zajedničko zadružno vlasništvo moglo je postojati i privatno pojedinih nuklearnih obitelji najčešće stečeno mirazom. U slučaju diobe zadruge vrijedilo je pravilo da se zemlja, i zgrade dijele na jednake dijelove po lozama, odnosno po pojedinim nuklearnim obiteljima a prirod po glavama uključujući i djecu.

20. Kućne zadruge definirane su zakonom iz 1899., a prestale su s radom odlukom AVNOJ-a 1945. Dakle, stupanjem na snagu odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u trenutku neprijateljske okupacije (''Službeni list'' FNRJ broj 4/45) kućne zadruge su prestale pravno postojati, pa se pravna pravila bivšeg Zakona o kućnim zadrugama iz 1899. ne mogu primjenjivati, a imovinski odnosi između bivše kućne zadruge imaju se rješavati po načelima i propisima građanskog prava. Člankom 2. Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u trenutku neprijateljske okupacije, odnosno čl. 2. Zakona o potvrdi i izmjenama spomenute odluke (''Službeni list'' FNRJ 86/48) i formalno su izgubili pravnu snagu propisi Zakona o kućnim zadrugama iz 1899. štoviše na temelju čl. 2. spomenute Odluke odnosno na temelju čl. 4. Zakona nisu se više mogle primjenjivati odredbe Zakona o kućnim zadrugama, budući da su kućne zadruge kao i Zakon o kućnim zadrugama sa svojim propisima pa i onima koji se odnose na organizaciju samih kućnih zadruga i njihov pravni status te na sam sustav kućnih zadruga i te na odnose između članova zadruge u protivnosti sa zakonskim propisima FNRJ.

21. Kućne zadruge su imovinska i radna zajednica jedne ili više obitelji, zasnovana na rodbinskoj osnovi, sa zajedničkom nepokretnom imovinom bez određenih dijelova. Karakteristično je za taj oblik zajedničkog vlasništva:

1. da kućna zadruga ne može nastati niti opstati bez nepokretne imovine,

2. da samo iznimno članom zadruge može postati osoba koja se ne nalazi u rodbinskoj vezi između članova,

3. da se radi o imovinsko-radnoj zajednici, s naglaskom na dužnost rada za zadrugu,

4. da imovina pripada svim članovima zajedno, bez određenih dijelova,

5. da je članstvo jedina osnova za udio u imovinskim pravima u odnosu na zadružnu imovinu.

22. Dakle, sporno je u ovom postupku da li je tužiteljica bila član zadruge što posljedično znači da li ima pravo na imovinu bivše zadruge ili je odlaskom iz obitelji 1953. to pravo izgubila.

23. Nesporno je da je tužiteljica rođena 1933., da je nositelj kućne zadruge bio njezin otac, a imajući u vidu način stjecanja imovine zadruge nije životno ni logično da bi tužiteljica imala status zadrugara, s obzirom na svoju životnu dob već samo člana porodičnog domaćinstva zadrugara, pa kako se u konkretnom slučaju radi o kućnoj zadruzi i imovini kućne zadruge a ne o vlasništvu stečenom razrješenjem agrarnih odnosa kada se imovina stjecala po članovima porodičnog domaćinstva, tada tužiteljica nije mogla steći pravo na imovini koja je predmetom ovog postupka prestankom postojanja zadruge 1945. Pri tome nije odlučno što je zadruga brisana tek u postupku 1997., jer je kućna zadruga kao oblik ostvarivanja prava na imovini pravno prestala postojati odlukom AVNOJ-a iz 1945.

24. Prema tome, postojanjem kućne zadruge automatizmom nisu nastala prava članova obiteljskih domaćinstava već je pravo kako je već ranije navedeno u pogledu zemlje pripalo starješini odnosno nositelju zadruge u konkretnom slučaju ocu tužiteljice.

25. Stoga, tužiteljica svoja eventualna vlasnička prava na imovini koja je bila predmetom kućne zadruge je mogla ostvarivati u ostavinskom postupku iza smrti svog oca M. Š. što nije učinila pa stoga svoja prava kao nasljednica ne može ostvarivati u ovom postupku pozivajući se na odluku u tom postupku u kojem je brisana zadružna imovina i kao suvlasnici upisani tuženica pod 1) i prednik tuženice pod 2), budući je odluka donesena u izvanparničnom postupku samo deklaratornog karaktera. Pri tome treba imati u vidu postupak koji se vodio između P. Š. kao tužitelja i tuženice pod poslovnim brojem P-1661/2011, a koji je pokrenut radi utvrđenja da je u tom postupku tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Iza prednika stranaka se vodio ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-393/86 iz kojeg slijedi se ovdje tužiteljica odrekla svog nasljednog dijela iza smrti oca, a saslušana u svojstvu svjedoka je navela da je sa nekretninama koje su predmetom ovog postupka njezin pok. otac raspolagao za života u korist P. Š. za cijelo, pa se na temelju rezultata postupka koji se vodio pod poslovnim brojem O- 393/86 i P-1661/11 jasno zaključuje da tužiteljica tvrdi da se radi o imovini njezina oca sa kojom je isti za života raspolagao u korist njezina brata P. Š. što bi posljedično značilo da bi isti bio vlasnik za cijelo, te da u tim postupcima nije polagala nikakva vlasnička prava na nekretninama za koje u ovom postupku tvrdi da je suvlasnica za 1/3 dijela.

26. Slijedom navedenog je žalbu tuženice pod 1) valjalo uvažiti i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. 1. izreke u odnosu na tu tuženicu i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

27. Također, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije osnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv toč. 2. izreke prvostupanjske presude jer je tijekom postupka utvrđeno da čest. zem. … upisana u zk. ul. … k.o. … nije bila upisana kao vlasništvo ''zadruge Š.'', već trećih osoba te da je tuženica pod 1) u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-74/97 ishodila presudu kojom je utvrđeno da su ona i P. Š. stekli pravo vlasništva na jednake dijelove temeljem dosjelosti.

28. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. 2. izreke.

29. Budući je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženicu pod 1) o troškovima postupka je valjalo odlučiti temeljem čl. 166. st. 2. ZPP te toj tuženici koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) priznati za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr 8/1 Tarife), za ročišta održana 16. listopada 2017. i 4. listopada 2018. po 50 bodova (Tbr 9/2), za ročišta održana 30. listopada 2018. i 15. listopada 2020. po 100 bodova (Tbr. 9/1) te za dva obrazložena podneska od 25. listopada 2017. i 22. listopada 2018. po 100 bodova (Tbr. 8/1) uvećano za PDV od 25% ili ukupno 7.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

30. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovana je žalba tuženika pod 2) izjavljena protiv odluke o troškovima postupka jer u situaciji kada stranka prizna tužbeni zahtjev temeljem čl. 157. ZPP nije dužna suprotnoj strani naknaditi troškove postupka, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tuženika pod 2) i preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u odnosu na tuženika pod 2) temeljem čl. 373. toč.3. ZPP.

31. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 26. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.