Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-90/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R.Ž., OIB: …, S., zastupanog po punomoćnici N.K.C., odvjetnici u S., protiv tuženika S.E. d.o.o., OIB: …, Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 P-272/2020-8 od 19. studenog 2021., 26. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana pa se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 P-272/2020-8 od 19. studenog 2021. godine.

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe a tuženiku se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 P-272/2020-8 od 19. studenog 2021. godine odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode tužitelja pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi prihvaćanjem tuženikova prigovora dvostruke litispendencije, primjenom odredbe čl.194. ZPP-a, i to nakon što utvrđuje:

- da je tužitelj u predmetnoj parnici dana 17. ožujka 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Ovr-960/2019 od 01. kolovoza 2019. godine;

- da je tužitelj u predmetu istog suda broj P-273/2020 podnio istog dana tužbu protiv iste osobe tuženika sa potpuno istim zahtjeva – radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Ovr-960/2019 od 01. kolovoza 2019. godine; i

- da je tužba u predmetu P-273/2020 dostavljena tuženiku na odgovor dana 28. travnja 2020. godine, a u predmetnoj parnici (P-272/2020) dana 19. svibnja 2020. godine.

5.1.) Temeljem navedenih utvrđenja sud zaključuje kako je predmetna parnica počela teći kasnije – tj. nakon što je već započela teći parnica u predmetu P-273/2020, slijedom čega tužba u predmetnoj parnici nije dopuštena, pa ju stoga pobijanim rješenjem i odbacuje.

6.) U žalbi protiv navedenog rješenja tužitelj ne spori da je istog dana protiv iste osobe tuženika, kao ovrhovoditelja u ovršnom predmetu Ovr-960/19, podnio dvije tužbe – tužbu u predmetnoj parnici (P-272/2020) i tužbu u predmetu P-273/2020, i to temeljem istog zaključka o upućivanju na parnicu – zaključka broj Ovr-960/19 od 19. veljače 2020. godine, i da je u obje parnice postavio identičan tužbeni zahtjev – da je ovrha po rješenju o ovrsi u predmetu Ovr-960/19 nedopuštena. Unatoč navedenom smatra da se ne radi o dvostrukoj litispendenciji, jer se postavljeni tužbeni zahtjevi ne temelje ni činjenično ni pravno na istim razlozima, a to stoga što je rješenjem ovršnog suda upućen na pokretanje parnice zbog više žalbenih razloga (prestanka ovršne tražbine, zastare), pa je u predmetnoj parnici zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog zastare ovršne tražbine (žalbenog razloga iz čl.50.st.1.t.11. Ovršnog zakona), a u predmetu P-272/2020 zbog prestanka tražbine ispunjenjem (žalbeni razlog iz čl.50.st.1.t.9. Ovršnog zakona). Zbog navedenog smatra da je pobijano rješenje kontradiktorno i nerazumljivo, da se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i da je doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku obrazloženja ove odluke.

7.) Odredbom čl.52. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., i 131/20. – dalje: OZ/12) je propisano da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga zakona, da će sud prvoga stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (st.1.), da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, da će sud prvoga stupnja donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (st.3.); i da se na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (st.5.).

7.1.) Nadalje, odredbom čl.55. OZ/12, a na koju upućuje naprijed citirana odredba čl.52.st.5. OZ/12, propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (st.3.); da ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava (st.4.); i ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, da će sud odbaciti tužbu (st.5.).

7.2.) Imajući u vidu naprijed citirane odredbe, kada je ovršenik istim zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog više žalbenih razloga – tada on može pokrenuti samo jednu parnicu, podnošenjem jedne tužbe u kojoj treba istaknuti sve te razloge koje je iznio u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u svezi kojih je upućen na pokretanje te parnice. Novu (drugu) parnicu, pored već pokrenute i tekuće parnice, ovršenik nije ovlašten pokrenuti čak niti u situaciji kada novi žalbeni razlog nastane naknadno zbog kojeg je ovlašten izjaviti žalbu po isteku roka, osim ukoliko je raspravljanje u toj tekućoj parnici već zaključeno.

8.) Odredbom čl.194. ZPP-a je propisano da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku (st.1.); da u pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (st.2.); da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti (st.3.); i da će sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među i tim strankama (st.4.).

9.) S obzirom da nije sporno da je tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi Ovr-960/2019 od 01. kolovoza 2019. godine izjavio i žalbeni razlog iz t.11. (zastara ovršne tražbine) i iz t.9. (prestanak ovršne tražbine) čl.50.st.1. OZ/12, i da je glede oba razloga upućen da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po navedenom rješenju o ovrsi, i da ovršenik nije tako postupio – tj. nije pokrenuto jednu parnicu, već dvije protiv istog tuženika i sa identičnim tužbenim zahtjevima, zasebno za svaki od navedena dva žalbena razloga, sud prvog stupnja je u pravilno provedenom postupku, bez učinjene i jedne bitne povrede postupka – kako one na koju se ukazuje u žalbi (čl.354.st.2.t.11. ZPP-a) tako i bilo koje druge na koje se pazi po službenoj dužnosti, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.194. ZPP-a kada je odbacio tužbu u predmetnoj parnici, jer je ista kasnije dostavljena tuženiku u odnosu na onu u

10.) Kako ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje žalbenih razloga na koje se ukazuje u žalbi a ni onih na koje se uvijek pazi i po službenoj dužnosti to je onda valjalo, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

11.) Tužitelj nije uspio sa izjavljenom žalbom pa mu stoga ne pripada niti pravo na trošak njenog izjavljivanja, pa mu isti nije niti dosuđen, kao što niti tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za način rješavanja žalbe.

Bjelovar, 26. siječnja 2022.

Sudac

Antun Dominko