Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 10 Gž-73/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika V. P., OIB: … te 2. tuženika K. P., OIB: …, oboje iz Z., …, koje zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-445/2021-10 od 27. prosinca 2021., 26. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja S. O. kao neosnovana i potvrđuje rješenje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-445/2021-10 od 27. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbacuje se tužba u ovome predmetu podnesena 25. siječnja 2021. kao nedopuštena.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog 15. lipnja 2016. između 1. i 2. tuženika predmet kojega je ½ dijela jednosobnog stana broj 1 na prvom katu, površine 42,88 čm sa spremištem broj 1 u podrumu 2, površine 2,24 čm, ukupne površine 45,12 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., … i …, sagrađene na kč. br. 562/1 upisane u zk. ul. br. 8249 k. o. T. te brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist 2. tuženika u zemljišnim knjigama u odnosu na ½ dijela opisane nekretnine.

6. Prema činjeničnim navodima tužbe, 1. tuženik je predmetni Ugovor o darovanju zaključio s 2. tuženikom bez da mu je isti predao u posjed, što znači da je takav Ugovor morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave, zbog čega mu nedostaje zakonom propisan oblik slijedom čega je suprotan odredbi čl. 482. st. 2. u vezi s čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) te time ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije ovlašten na podnošenje predmetne tužbe za utvrđenje jer nema konkretan pravni interes obzirom da bi slučaju utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO svaka ugovorna strana bila dužna vratiti ono što je primila na temelju takvog ugovora, što bi u konkretnom slučaju značilo ponovnu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije prijenosa prava vlasništva temeljem predmetnog Ugovora o darovanju. Kako je prije provedbe predmetnog Ugovora u zemljišnim knjigama kao suvlasnik ½ dijela stana bio upisan 1. tuženik to i u slučaju da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji, tužitelj time za sebe ne bi ostvario nikakvu korist, jer ne bi ishodio upis svojeg prava vlasništva nad predmetnom nekretninom.

8. Takvo stajalište suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer bi tužitelj mogao tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora kada bi se moglo očekivati postojanje njegovog subjektivnog interesa, tj. da očekuje neku pravnu korist od presude koja bude donesena u ovom postupku.

9. Iako tužitelj pravilno ukazuje da se na ništetnost ugovora ili njegovih pojedinih odredaba može, prema odredbi čl. 327. st. 1. ZOO pozivati svaka zainteresirana osoba, navedenu sintagmu tužitelj pogrešno tumači kao posebnu odredbu na temelju koje bi tužitelj imao ovlaštenje na podnošenje tužbe za utvrđenje, bez potrebe dokazivanja pravnog interesa.

10. Suprotno žalbenim navodima, u slučaju primjene čl. 327. st. 1. ZOO tužitelj je dužan učiniti vjerojatnim pravni interes, jer navedena odredba ne predstavlja posebni propis u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP, što je vidljivo iz samog sadržaja navedene zakonske odredbe.

11. Svoj pravni interes subjekt s potrebom pravne zaštite, mora učiniti vjerojatnim u početku parnice, a i sud na njegovo postojanje pazi po službenoj dužnosti.

12. Za dopustivost deklaratorne tužbe, kako bi sud bio dužan o postavljenom tužbenom zahtjevu raspravljati i donijeti meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj mora iznijeti tvrdnju da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja, jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo te učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude usvojen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti.

13. Sukladno odredbi čl. 288. st. 1. i 2. ZPP sud je ovlašten na pripremnom ročištu raspraviti o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tok postupka, te o tim pitanjima može na pripremnom ročištu izvoditi dokaze kad je to potrebno. Tako je sud na pripremnom ročištu ovlašten donijeti rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da postoje negativne procesne pretpostavke ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.

14. Kako je već istaknuto, na pravni interes kao opću procesnu pretpostavku pazi sud po službenoj dužnosti, ali i povodom prigovora tuženika, što je ovdje slučaj. Ukoliko tuženik istakne prigovor nepostojanja pravnog interesa, sud o tom prigovoru mora donijeti odgovarajuće rješenje pa ukoliko ga usvoji, posljedica konstatacije nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe jest rješenje o odbačaju tužbe, a ukoliko taj prigovor ocijeni neosnovanim treba taj prigovor odbiti ili posebnim rješenjem ili o njemu odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari (čl. 288. st. 3. ZPP).

15. O prigovoru nedostatka pravnog interesa valja odlučiti odmah, iz razloga što je pravni interes procesna pretpostavka čije preispitivanje ima smisla samo na početku sudskog postupka zbog ekonomičnosti postupka iz kojeg načela i izvire, što je pravilno učinio prvostupanjski sud.

16. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, time da žalitelju valja naglasiti da svatko tko se smatra vlasnikom ili suvlasnikom nekretnine može na odgovarajući zakonom dopušteni način tražiti zaštitu svog prava na toj nekretnini vlasničkim tužbama temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08).

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

U Velikoj Gorici 26. siječnja 2022.

Sutkinja

Ankica Jakovina, v.r.