Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-512/2020-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz K., . OIB: .., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. b.c. Z., Z., OIB: .., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3396/18-40 od 27. travnja 2020., 26. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3396/18-40 od 27. travnja 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 7.866,12 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.975,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Tuženik je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se pobijana presuda potvrdi.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) za sate rada odrađene u prekovremenom radu u razdoblju od svibnja 2015. do travnja 2018.
U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da joj je rad bio organiziran na način da je učestalo radila prekovremeno te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj je rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad odnosno tužiteljici nije plaćao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradi dan "padao" na "standardni" radni dan te da je u vezi s tim prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke.
Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem (druga varijanta) utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju za prekovremeni rad s dodacima (sati iznad fonda sati mjeseca) iznosi 4.820,02 kn, za prekovremeni rad uz uvećanje 50% za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs od ponedjeljka do petka iznosi 2.194,59 kn, dok naknada za godišnji odmor iznosi 851.51 kn, tj. ukupno 7.866,12 kn bruto, pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU/13) te nastavno sadržajnom primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18.-dalje KU/18), kao i relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20 - dalje TKU/17), relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik osnovano žalbom ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da presuda suda prvog stupnja ne sadrži potpune razloge o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva zbog čega presudu nije moguće ispitati.
Naime, žalbeni navodi tuženika u bitnom se svode na tvrdnju da ne postoji pravna osnova za naknadu prekovremenog rada na dane državnih praznika i blagdana (koji su odrađeni u tjednu od ponedjeljka do petka).
Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Istovjetno je regulirano i odredbom čl. 49. KU/18.
Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."
Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
Stoga se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Osim toga, treba kazati da je u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153.
Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno odredbu čl. 16. st. 6. KU/18, prema kojim odredbama tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 te KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, budući da ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela tih kolektivnih ugovora.
Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."
Slijedom toga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 1. prosinca 2013., a budući da je taj Zaključak izmijenjen i stavljen izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021.).
Međutim, prvostupanjski sud je odluku o osnovanosti utužene tražbine donio prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 6. srpnja 2019. koji je utemeljen na tumačenju iz Zaključka broj 148 za cjelokupno utuženo razdoblje, pri čemu nije naveo razloge zbog kojih otklanja primjenu tumačenja Zaključka broj 153, te nastavno i rezultate financijskog vještačenja od 19. listopada 2019. utemeljene na istom, na što osnovano tuženik ukazuje u žalbi, čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1. ZPP-a) i otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, donijeti novu zakonitu presudu i odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Iz tih razloga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 26. siječnja 2022.
Sutkinja
Barbara Bosner
