Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-600/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d. V.¹, OIB:…, zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz V.¹, protiv tuženika C. Z. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku C. D., odvjetniku iz V.¹, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P- 500/2018-19 od 8. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 26. siječnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-500/2018-19 od 8. siječnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I/ Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d. V.¹, …, OIB:… građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na nekretnini označene kao čkbr. 5.. oranica V.² sa 5555 m2 , upisane u z.k.ul.br. 1.. k.o. V.¹ ( u osnivanju), a što je tuženik C. Z., Z., …, OIB:… dužan priznati i trpjeti brisanje svojega prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja. II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 46.532,00 kn (slovima: četrdeset šest tisuća petsto trideset dvije kune i nula lipa), u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 46.532,00 kn (slovima: četrdeset šest tisuća petsto trideset dvije kune i nula lipa), u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Tuženik se je u podnesku očitovao na tužiteljev odgovor na žalbu a i tužitelj na taj podnesak tuženika ostajući kod prije iznesenih navoda.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz priložene dokumentacije, da: - je tužitelj u 1997. naručio radove na izradbi pokusno eksploatacijskog zdenca VZ-2 V.², a izvoditelj radova bilo je društvo G. d.d. Z., K.. - je u tijeku postupka utvrđeno u svojstvu direktora naručitelja i nadzornog organa naručitelja u tom projektu bio Z. C. dipl. ing. građ., a sada u ovom predmetu tuženik, - se radi o nekretnini čkbr. 5.. oranica V.² sa 5555 m2 koja je upisana u z.k. uložak br. 1.., - je navedena nekretnina upisana u z.k. uložak na ime C. A. – majke tuženika, a koja nekretnina je nakon smrti C. A. pripala prema Rješenju o nasljeđivanju od 10. srpnja 2009. njezinom sinu, a u ovom predmetu tuženiku Z. C., - je na navedenoj nekretnini izgrađen eksploatacijski zdenac ZV2 kao i spojni cjevovod, te dio pomoćnih građevina vodocrpilišta "V.²" V.¹ te da se radi o komunalnim vodnim građevinama, - je u razdoblju od 1990. do 2000. tuženik Z. C. obnašao dužnost direktora društva "V." d.d., da su za vrijeme obnašanja njegove dužnosti kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu "V." započete i izgrađene nekretnine koje su predmet spora.

7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik Z. C. znao za građenje budući da je u kritično vrijeme bio direktor, odgovorna osoba trgovačkog društva "V." d.d., u ovom predmetu tužitelja, međutim nije zabranio gradnju graditelju "V." d.d. jer je sve odluke u ime trgovačkog društva on donosio, stoga se u kritično vrijeme u osobi tuženika radilo o volji i znanju tuženika kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu "V." d.d. za gradnju navedenog eksploatacijskog zdenca u ime "V." d.d. kao graditelja i njega, najprije na zemljištu vl. njegove majke, a kasnije po nasljeđivanju i njega kao vlasnika zemljišta upravo na navedenoj čestici.

8. U pravu je tuženik u žalbi kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a to je da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i stanja spisa.

9. Prije svega valjalo bi reći da spisu prileži vodopravna dozvola Hrvatskih voda od 3. ožujka 2020. godine kojom se ovdje tužitelju daje na korištenje voda za javnu vodoopskrbu sa izvorišta „V.²“ s tim da je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske od 10. lipnja 2020. godine poništena točka 16 izreke te vodopravne dozvole kojime je određeno da korisnik vodopravne dozvole je dužan u što kraćem roku riješiti imovinsko-pravne odnose na katastarskim česticama vodozahvata uključujući prostor za njegovu fizičku zaštitu, u skladu s važećim Zakonom o vodama te je naloženo prvostupanjskom sudu da provede ponovni postupak u vezi imovinsko-pravnih odnosa na kč. 5.. k.o. V.¹ na kojoj se nalazi zdenac ZV-2 te izmijeniti točku 16 izreke vodopravne dozvole, te je razumno i zaključiti da je upravo ova tužba tužitelja i podnesena radi sređivanja imovinsko- pravnih odnosa u odnosu na nekretninu kč. 5.. k.o. V.¹ na kojoj je sada kao vlasnik upisan tuženik.

10. Tužba tužitelja se temelji na odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narode novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14.- dalje ZVDSP) a za primjenu te odredbe moraju biti kumulativno ispunjena objektivna pretpostavka da je zgrada izgrađena i subjektivna da je graditelj bio pošten, a vlasnik zemljišta nepošten.

11. Kad se smatra da je zgrada izgrađena određuje odredba čl. 152. st. 5. ZVDSP. Odgovara da spisu prileži građevna dozvola uvida Državne uprave u varaždinskoj županiji od 1. srpnja 2003. godine na kojoj se nalazi klauzula pravomoćnosti kojom se investita, ovdje tužitelju dozvoljava izgradnja interventno eksploatacijskog zdenca ZV-3, spojnih cjevovoda i pomoćne građevine na vodocrpilištu te su označene i nekretnine na koju se odnosi ta građevna dozvola, a među njima se i nalazi utužena nekretnina kč.br. 5651, međutim iz očitovanja tuženika datog u tijeku postupka ta građevinska dozvola odnosi se na zdenac ZV-3, a ne na zdenac ZV-2 te se u građevinskoj dozvoli za zdenac ZV-3 kč.br. 5.. spominje samo zato što kroz tu česticu prolaze neki od vodova spojeni sa zdencem ZV-3.

12. Međutim, ovdje sa stajališta primjene odredbe čl. 153. ZVDSP nije odlučno da li je postojala građevna dozvola jer, a kako je to sudska praksa već i prihvatila da bespravno sagrađeni objekt može biti predmet prava vlasništva i uživa sudsku zaštitu.

13. Iako iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj nikada nije određeno izjasnio, iz očitovanja tuženika (list 124 spisa) jasno proizlazi da je u vrijeme gradnje zdenca u Zemljišnoj knjizi kao vlasnik zemljišta bila upisana njegova pokojna majka A. C., pa ako je to tako, onda u primjeni odredbe čl. 153. ZVDSP bitno je utvrđenje tko je bio vlasnik nekretnine u trenutku započinjanja i završetka gradnje objekta obzirom da kod građenja na tuđem zemljištu, dakle, kada se radi o stjecanju vlasništva na temelju Zakona, bitan je moment kad je građevinski objekt izgrađen. Stoga, pogrešno prvostupanjski sud glede nepoštenja vlasnika utvrđuje nepoštenje tuženika u smislu znanja za gradnju i zabrane takve daljnje gradnje poštenom graditelju, jer za sada, a kako to proizlazi iz stanja spisa nije on bio vlasnik zemljišta nego je bila njegova majka.

14. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je majka tuženika još 1987. godine sklopila ugovor o zamjeni zemljišta koje je predmet ovog spora međutim, valja reći da sam tuženik u tijeku postupka navodi da je taj ugovor „ništav“ iz razloga jer druga ugovorna strana nije ni bila vlasnik nekretnine koje je htjela dati u zamjenu pa stoga ugovor se nikada nije niti realizirao, kao što i iz žalbe majke tuženika (list 146 spisa) protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu proizlazi da do realizacije tog ugovora o zamjeni nikad nije došlo te da je ona ostala u posjedu svoje nekretnine.

15. Nadalje, makar, a što je u predmetima koji se tiču vlasništva uvijek poželjno, nije u spis dostavljen povijesno zemljišno-knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-584/01 (list 142 spisa) bi proizlazilo da je majka tuženika C. A. bila vlasnik nekretnine, a iz čega bi proizlazilo da temeljem ugovora o zamjeni zemljišta tvrtka „V.³“ nije bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik, a vlasništvo temeljem pravnog posla se stječe upisom u zemljišne knjige. Stoga, i ako bi to bilo i relevantno, dokaz koji je tuženik priložio u spis a koji se odnosi na datu suglasnost tvrtke „V.³“ kao korisnika utužene nekretnine, pa čak i da je relevantna ne može biti predmet razmatranja ovog suda sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

16. U ovoj pravnoj stvari radi se o situaciji gdje tuženik koji osporava tužbu (iz stanja spisa proizlazi da tuženik osim naknade tržne vrijednosti zemljišta potražuje i naknadu za uporabu tog zemljišta od strane tužitelja počam od 1997. godine pa nadalje) osporava da je njegova majka kao vlasnik zemljišta u vrijeme izgradnje zdenca znala za gradnju dok je istovremeno tuženik u razdoblju od 1990. do 2000. godine obnašao dužnost direktora tužitelj, dakle, u vrijeme kada je, izgleda, vršena gradnja zdenca, dakle, tvrtke koja je bila investitor na utuženom zemljištu koje je bilo u vlasništvu njegove majke. Stoga je potreban njegov iskaz da njegova majka, da ukoliko je ona bila vlasnik zemljišta u vrijeme početka i završetka izgradnje, nije znala da tužitelj investira u gradnju zdenca na njezinoj nekretnini pažljivo ocijeniti, te u tom kontekstu i cijeniti to da ni tuženik koji je 2009. godine nakon smrti majke naslijedio tu nekretninu, pa makar građevina do tada bila izgrađena, nije poduzeo nikakve pravne radnje vezano uz tu građevinu sve do 2017, godine kada je zatražio naknadu.

17. U čl. 153. ZVDSP ne definira se kad se smatra da je graditelj pošten pa stoga treba poći od odredbe čl. 18. st. 3. ZPP po kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao, nije znao niti obzirom na okolnost imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Obzirom na navedeno, to bi značilo da je graditelj pošten ako kroz vrijeme započinjanja s gradnjom do izgradnje zgrade te nije znao da gradi na tuđem zemljištu niti je imao dovoljno razloga posumnjati da gradi na tuđem zemljištu, pa ni razloga sumnjati da postoji suglasnost vlasnika zemljišta za takvu gradnju.

18. Dakle, poštenje posjednika, ovisi o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed u smislu eventualnog odobrenja vlasnika zemljišta s gradnjom i njegovog ne protivljenja takvoj gradnji.

19. Stoga će u ponovnom postupku sud dati jasne i dostatne razloge za to kada je započela i kada je završena izgradnja zdenca, tko je bio vlasnik nekretnine u to vrijeme, te ukoliko je to bila majka od tuženika s osobitom pozornošću ocijeniti i iskaz tuženika da njegova majka nije znala za navedenu gradnju obzirom da je činjenica da je u to vrijeme tuženik i bio direktor tužitelja, a obzirom na oprečne tvrdnje stranaka o relevantnim činjenicama potrebnim za primjenu odredbe čl. 153. ZVDSP, ovom se sudu čini potrebnim, a o čemu će odlučiti prvostupanjski sud, da se saslušaju svjedoci predloženi po strankama.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I) odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.