Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž-742/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. M., OIB…, B. N. M.; 2. M. K., OIB…, P.; 3. T. K., OIB …, P.; 4. N. K., OIB…, P., i 5. R. K., OIB…, P., koje zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. D. R. V., P., OIB…; 2. I. V., V. G., OIB …; 3. R. Š., D., OIB…; 4. R. K., B. na M., OIB …; 5. Š. V., P., OIB…, koje zastupa skrbnik S. V. iz P., OIB…, a sve tuženike ad 1-5/ zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B. na M.; 6. Z. V., OIB…, P.; 7. A. L., OIB …, D. R., i 8. M. M., OIB … B. na M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P- 441/2021-56 od 30. lipnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P- 441/2021-56 od 30. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

„ I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja I. V. pok. Š. iz P. ulazi samo prizemlje kuće, a ne i kat i potkrovlje i dvije građevinske cjeline uz prizemlje kuće, a koje se sastoji od dvije prizemne prostorije, te uz te prostorije i komin (šupa), koja kuća je sagrađena na čest. zem. … k.o. P., opisana u … kao dvorište površine 394 m2 i kuća površine 84 m2.

II. Nalaže se tuženicima ad 1-5/ naknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđene troškove, koja teče od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Tuženici D. R. V., I. V., R. Š., R. K. i Š. V. (ad 1- ad 5) su izjavili žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnim troškovima, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženicima dosudi parnične troškove.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da u ostavinsku imovinu ostavitelja I. V. pok. Š. iz P. ulazi samo prizemlje kuće, a ne i kat i potkrovlje i dvije građevinske cjeline uz prizemlje kuće, a koja kuća se sastoji od dvije prizemne prostorije, te ulaz u te prostorije i komina (šupa), sagrađena na nekretnini oznake čest. zem. … k.o. P., opisana u … kao dvorište površine 394 m2 i kuća površine 84 m2.

7. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj O-646/11 od 26. studenog 2013. prekinut je ostavinski postupak iza smrti I. V. pok. Š., te su nasljednici Z. V., A. L., M. M., D. M., M. K., T. K., N. K. i R. K., upućeni da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu protiv sunasljednika D. R. V., I. V., R. Š., R. K. i Š. V. radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ulazi samo prizemlje kuće, a ne i kat i potkrovlje i dvije građevinske cjeline uz prizemlje kuće, a koja se sastoje od dvije prizemne prostorije, te uz te prostorije i komin (šupa), sagrađena na čest. zem. … k.o. P., opisana u … kao dvorište površine 394 m2 i kuća površine 84 m2.

8. Tijekom postupka tužitelji Z. V., A. L. i M. M. su povukli tužbu, te je sud donio rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe. Nakon toga preostali tužitelji su proširili tužbu na Z. V., A. L. i M. M. tako da su oni postali tuženici u ovom predmetu.

9. Ostavitelj I. V. nije imao djece, niti se ženio, dok je njegov brat J. V. bio oženjen i bez djece.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je rješenjem o odobrenju za izgradnju Odsjeka za privredu i komunalne poslove SO B. na M. od 9. siječnja 1968. I. V., kao investitoru odobrena gradnja stambene katnice vel. 9,75 x 8,75 metara, na gradilištu označenom kao čest. zem. br. … k.o. P. (P.) pod uvjetom da se investitor u svemu pridržava odobrenog projekta, građevinsko-tehničkih propisa i određene uže lokacije;

- da iz izjave I. V., rođene G., ud. J. V. od 30. siječnja 2009. proizlazi da je njezin pokojni muž J. V. izgradio kat i potkrovlje, kuće koja je predmet spora, a uz prizemlju dvije pročelne prostorije, u dvorištu ljetnu kuhinju, roštilj, popločio dvorišta, izgradio kapiju i ogradne zidove, metalnu ogradu cijele parcele sa kompletnim uređenjem i opremanjem postojećeg stanja, te da se brinuo za brata I. V. pok. Š. koji je duševni bolesnik, a koji je imao izgrađeno u prizemlju 4 sobe, hodnik, WC i stubište do prvog kata na katastarskoj čest. zem. … k.o. P., B. na M., te da ona sve navedeno daje na raspolaganje i korištenje, ako je moguće i nasljedstvo T. K. pok. I. iz P., zato što se brine i pomaže I. V. pok. Š., kao što se brinula njegova majka, sestra od I. i J. V. pok. Š., a u slučaju da ne može naslijediti T. K. pok. I. ili netko od nasljednog reda majke – I. – J. – i I., ista traži da se procijeni uloženo materijalno i novčano stanje i da joj se nadoknadi uloženo;

- da iz Suglasnosti za priključenje na komunalnu infrastrukturu (kanalizacijski priključak) Općine P. od 10. ožujka 2006. proizlazi da se V. J., P., daje suglasnost za priključenje stambenog objekta koji se nalazi na čest. kat. br. 947 n.i. k.o. P., na komunalnu infrastrukturu tj. novosagrađeni kanalizacijski sustav;

- da je I. V. po prijedlogu CZSS-a B. na M. djelomično lišen poslovne sposobnosti, tako da isti nije sposoban samostalno raspolagati svojom imovinom i bilo kakvim novčanim primanjima, osim mirovinom, te nije sposoban sklapati pravne poslove, dok mu ostaje sposobnost samostalno ostvarivati prava i interese koji se odnose na osobne stvari, u izvanparničnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem predmeta R1-74/09;

- da je rješenje kojim je I. V. djelomično lišen poslovne sposobnosti doneseno 24. travnja 2009. a postalo je pravomoćno 14. kolovoza 2009.;

- da su braća I. i J. V. prvo zajednički gradili kuću na susjednoj nekretnini, koja nije predmet ovog spora;

- da su se po izgradnji kuće braća u istu uselili, ali se I. nakon nekog vremena iselio iz kuće zbog neslaganja s bratom J.;

- da je prizemlje kuće koja je predmet spora, izgrađene na čest. zem. …, upisane u … k.o. P., gradio I. V. 60-ih godina prošlog stoljeća, a tijekom gradnje financijski ga je pomagao brat J., koji je tada bio na radu u N., dok I. nije bio u stalnom radnom odnosu i nije imao redovita primanja;

- da se I. V. nakon izgradnje uselio u prizemlje zgrade, ali ga je zbog psihičkih problem s vremenom devastirao (npr. svjedoci navode da je podgrijavao konzerve na žarulji i vatri koju bi sam palio na podu prizemnice);

- da je J. V. po povratku iz N. u periodu od 1996. do 1997. godine usmeno dogovarao s bratom I. nadogradnju na prizemnici u kojoj je živio I. V., te je u periodu od 2000. do 2004-2005. izgradio apartmane na dvije etaže, uz prizemlje kuće uredio i komin i parking, a uredio je prizemlje u kojem je živio I.

V., te je J. V. zajedno sa svojom suprugom I. V. i uz pomoć T. K., do svoje smrti iznajmljivao izgrađene apartmane, a nakon smrti apartmane iznajmljivali su njegova udovica uz pomoć T. K., te da tuženici a ni I. V. nisu osporavali gradnju apartmana na prizemlju

- da za vrijeme iznajmljivanja apartmana u turističke svrhe, nitko od uže i šire rodbine iz obitelji V., naročito iz kruga tuženika, nije osporavao J. V., a poslije njegovoj udovici, iznajmljivanje apartmana te ubiranje zarade od iznajmljivanja apartmana;

- da u vrijeme nadogradnje apartmana na prizemnici I. V. nije bio lišen poslovne sposobnosti,;

- da su braća I. i J. od djetinjstva bili upućeni jedan na drugog s obzirom da su rano ostali bez majke a I. je bio dugogodišnji psihičkih bolesnik.

11. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je J.

V. nadogradio prizemlje na način da je napravio kat i potkrovlje, te dva objekta uz kuću, izgrađenu na čest. br. … k.o. P., da se ni I. V. ni tuženici iz ove parnice nisu protivili nadogradnji, da je J. V. gospodario tim izgrađenim etažama na način da ih je koristio u turističke svrhe i da se ni tuženici a ni I. V. nisu protivili, da se J. V. brinuo o svom bratu i pomagao mu tijekom života, da je postojala volja kod I. V. o zajedničkoj gradnji s bratom J. kako one prve kuće koja nije predmet ovog postupka, tako i prizemlja koje ulazi u sastav ostavinske imovine iza smrti pok. I., te da je postojala volja o nadogradnji na njegovom prizemlju, a koju nadogradnju je izvršio brat J. svojim sredstvima i u svoje ime, pa sud nalazi da je I. pristao na nadogradnju prizemlja koje je izvršio J. svojim sredstvima i u svoje ime. Do tog zaključka sud je došao na temelju iskaza svjedoka predloženih od strane tužitelja, a njihovi iskazi su u skladu s dokumentacijom odnosno izjavom supruge J. V., zaključak podupire i suglasnost za priključenje na komunalnu infrastrukturu. Pri tom je sud otklonio prigovor presuđene stvari koji su isticali tuženici tijekom postupka jer drži da činjenica što je pravomoćno okončan ostavinski postupak iza smrti J. V. pod posl. brojem O- 53/08 u kojem nekretnina koja je predmet ovog postupka nije ušla u sastav ostavinske imovine iza smrti J. V., nije zapreka za vođenje ovog postupka. Prigovor nedostatka pravnog interesa je otklonio time što su tužitelji upućeni u parnicu od strane suda.

12. Činjenični zaključci prvostupanjskog suda na kojima temelji odluku su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu. Doista, iz raspravne građe proizlazi da je J. V. izgradio kat i potkrovlje i objekte uz zgradu, a da je pomagao bratu kod izgradnje prizemlja, te da ga je obnovio. Isto tako prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda po kojemu je I. V. pristao na ovakvu gradnju, a sasvim je logičan i zaključak da je J.

V. gradio svojim sredstvima i u svoje ime. Po stajalištu ovog suda na ovakav način J. je uz pristanak I. V. stekao pravo vlasništva građenjem posebnih dijelova ove nekretnine, kako je to opisano u izreci pobijane presude. Istina, prvostupanjski sud je pošao sa stajališta da predmet ovog postupka nije utvrđenje prava vlasništva nadogradnje nad prizemnicom već da je predmet postupka utvrđenje da li predmetne nekretnine ulaze u ostavinu I. V. ili ne. Načelno je to ispravno, ali u biti da bi se donio zaključak o tome ulaze li neke nekretnine u ostavinu ostavitelja, potrebno je ocijeniti i utvrditi je li ostavitelj vlasnik nekretnina. Po stajalištu ovog suda iz raspravne građe ne proizlazi da je I. V. bio vlasnik nadograđenog i dograđenog dijela nekretnine, već naprotiv iz raspravne građe proizlazi da je J. gradio nekretnine, da ih je gradio na temelju pristanka svoga brata i da ih je gradio u svoje ime. Kod ovakvog zaključivanja prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da je J. gradio predmetne nekretnine kao dug prema I. zbog toga što ga je navodno „ izbacio iz kuće koju su prvu gradili“. J. je očito značajno pomagao I. kod gradnje prizemlja predmetne zgrade, a pored činjenice da je prizemlje građeno 60-ih godina prošlog stoljeća dok je gradnja kata i potkrovlja uslijedila nakon njegovog povratka iz N., dakle tridesetak godina nakon prve gradnje, teško je povjerovati da se radi o „vraćanju duga“. Da je to tako bilo zasigurno bi I. pokušao spriječiti izdavanje tih apartmana, odnosno njegov skrbnik bi pokušao spriječiti izdavanje apartmana jer se izdavanjem u pravilu bavi vlasnik nekretnine, a I. nije prigovarao tome, niti tko od tuženika iz ove parnice, a niti I. skrbnik. Nadalje, nelogično bi bilo da J. izgradi I. nekretninu na tri etaže i uredi dvorište, izgradi ogradu i kapiju, a prva kuća koju su gradili se sastojala od dvije etaže od kojih je svakome trebala pripasti jedna etaža. Logičnije je da je gradnjom prizemlja u kojem je J. sudjelovao i obnovio, on ispunio svoju obvezu, ukoliko je nije ispunio i plaćanjem određene novčane svoje, što su tužitelji tvrdili tijekom postupka.

13. Ocjenjujući važnije žalbene navode tuženika, valja istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

14. Žalitelji dovode u pitanje pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka. U situaciji kad su tužitelji upućeni u parnicu od strane suda više se ne može dovesti u pitanje postojanje pravnog interesa za vođenje spora.

15. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud zanemario načelo jedinstvenosti nekretnine. Naime, nadogradnjom prizemnog dijela objekta i dogradnjom uz taj objekt dviju građevina ne dovodi se u pitanje načelo jedinstvenosti nekretnine, jer se gradnjom stječe samovlasništvo posebnog dijela zgrade, s tim da vlasnik posebnog dijela postaje i suvlasnik cijele nekretnine.

16. To što Jerina supruga nije prijavila predmetnu nekretninu u ostavinu za pok. J. V. ne znači da J. nije vlasnik te nekretnine, i svakako to ne može biti smetnja za vođenje ovog postupka jer se ne radi o presuđenoj stvari.

17. Okolnost da je T. K. bio skrbnik I. V., a sudjelovao je u sačinjavanju Izjave J. supruge ne utječe na zakonitost pobijane presude jer je tu izjavu potpisala J. supruga.

18. Žalbene tvrdnje da su braća bila u svađi se ne mogu prihvatiti kao pravilne jer iz niza iskaza proizlazi da su braća bila upućena jedan na drugoga.

19. Isto tako ni okolnost da I. V., supruga J., nije prijavila nekretninu u ostavinu niti je postavila obveznopravni zahtjev ne dovodi u pitanje pobijanu presudu jer iz provedenog postupka i činjenica utvrđenih tijekom ovog postupka proizlazi da je sporni dio nekretnine, kat i potkrovlje i dva objekta uz kuću, izgradio J. svojim sredstvima i u svoje ime.

20. Žalitelji ukazuju i na praksu Europskog suda po kojoj rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku. Praksa na koju se pozivaju odnosi se na situaciju kada je imovina raspoređena u ostavinskom postupku, i naravno u toj situaciji sukladno odredbi članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) rješenje o nasljeđivanju veže osobe koje su kao stranke sudjelovale u toj ostavinskoj raspravi uz propisane izuzetke. Međutim, u konkretnom slučaju imovina nije raspoređena u ostavinskom postupku iza I. V..

21. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalitelji, a oni ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, kao i na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio po slobodnoj ocjeni, ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Prema tome proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

23. Pravilno je naloženo tuženicima naknaditi parnične troškove tužitelju jer su oni u cijelosti izgubili spor.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen jer je njihova žalba odbijena kao neosnovana.

Dubrovnik, 26. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić