Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-634/24-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz S1., zastupanog po ocu kao zakonskom zastupniku Z. P., a on po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u S2., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, S., radi utvrđivanja prava na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-33/2023-6 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-33/2023-6 od 17. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-12-19-UP/I-888/22 od 7. prosinca 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. prosinca 2022. utvrđeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv osporene presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi, isto kao i u tužbi prigovara kako mu se ne može oduzeti vozačka dozvola jer istu zbog mladosti još nije ni ishodio, a nije mu prethodno ni istekla, sve u smislu članka 286. stavka 5. važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe da mu je otac preuzeo odgovornost za počinjenje prekršaja temeljem presude Općinskog prekršajnog suda te da je na zapisnik kod tuženika izrijekom naveo da ga je osobno naveo da koristi motorno vozilo kako bi mu pružio pomoć. Ističe da živi u malom mjestu i nije sklon pogibeljnoj vožnji, a u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju pobijanog rješenja s obzirom da nije mogao prikupiti dovoljan broj negativnih bodova za izricanje ovako ekstremne kazne čak i kada bi bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja čije se poništenje traži. Prigovara kako prvostupanjski sud nije izveo dokaze predložene po tužitelju tijekom postupka, a čime je bio onemogućen u raspravljanju pred sudom te mu je onemogućen pristup sudu. Ističe kako se sudski postupci moraju provesti u skladu sa ustavnim načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava. Smatra da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo kada je materijalno pravo primijenjeno na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Stoga predlaže da žalbeni sud prihvati njegovu žalbu te preinači pobijanu presudu na način da poništi pobijano rješenje, a podredno da predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje te da mu se naknadi trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 50.Pp-7307/2022-4 od 14. rujna 2022. (pravomoćna od 15. listopada 2022.) tužitelju za prekršaj iz članka 216. stavak 3. i članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dodijeljeno 9 negativnih bodova, a po presudi istog Suda broj: 50-Pp-10978/2021-4 od 10. studenog 2021. (pravomoćna 2. prosinca 2021.) tužitelju je za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dodijeljeno 6 negativnih bodova.
8. Prema odredbi članka 286. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.) pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a prema stavku 2. negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. Prema stavku 7. navedenog članka Zakona, vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti, dok je stavkom 10. istog članka Zakona propisano da osoba iz stavka 7. prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavka 7. ovog članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
9. Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti osporenog rješenja, primjenom citirane odredbe članka 286. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da je tužitelj prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova.
10. Stoga, ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
12. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojim se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
13. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
14. Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.