Poslovni broj: 18.UsI-364/21-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. D. iz S., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi sudjelovanja u Domovinskom ratu, 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/20-01/541, Urbroj: 512-2501-20-2 od 22. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:
UP/II 561-01/20-01/541, Urbroj: 512-2501-20-2 od 22. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, P. o. za poslove obrane Z., Klasa: UP/I 561-01/20-01/733, Urbroj: 512M2-50-20-2 od 23. listopada 2020. kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanjem izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, kao neosnovan.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja te ističe da su činjenice koje je iznio u žalbi podložne provjeri i relevantne za donošenje pozitivnog odgovora. Smatra da na temelju dostavljene dokumentacije proizlazi kako u cijelosti ispunjava članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i to u vremenskom razdoblju od 14. siječnja 1991. do 11. kolovoza 1992.
3. Stoga, predlaže da sud poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te ih u bitnom ponavlja.
5. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.
7. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, te je utvrđeno da nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 36. stavak 1. toč. 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
8. Tužitelju je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima, uredno dostavljen 23. rujna 2021. odgovor na tužbu tuženika, čime mu je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tužitelj uz očitovanje na dostavljeni odgovor na tužbu tuženika ponovno dostavlja istu dokumentaciju koja je već priložena u spisu predmeta tuženika.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 3. siječnja 2019. podnio zahtjev za revizijom statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u kojem navodi da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 12. rujna 1991. do 22. studenog 1991., no da mu je učinjena nepravda jer mu nije priznato cjelokupno vrijeme koje je proveo u obrani R. H., koje se vremenski proteže i prije i poslije vremenskog razdoblja koje je priznato. Navodi da je u vremenu 1991. i 1992. bio je zaposlenik ŠTO Đ. (u prilogu dostavlja rješenje o postavljanju na dužnost u OpŠTO Đ.), dakle u vrijeme početka Domovinskog rata, odnosno u vrijeme ustrojavanja, prvo ZNG-a, a kasnije HV-a u kojim je i sam sudjelovao, te učestvovao kako u aktivnoj obrani na prvim crtama bojišnice, tako i u pripremama i ustrojavanju samih jedinica na teritoriju tadašnje općine Đ.. U obrani R. H. se angažirao kako kroz radno mjesto na kojem je bio zaposlen tako i kroz razne aktivnosti u općini Đ. kao stručna i kvalificirana osoba s vojnim znanjem i školovanjem.
11. Tužitelj prilaže rješenje Općine Đ., Radna zajednica organa uprave, organa i službi Klasa: 120-01/91-01/06, Urbroj: 2122-04-03/91-1 od 14. siječnja 1991. kojim je raspoređen na radne poslove i zadatke stručni savjetnik za pozadinu u Narodna obrana S. T.O i rješenje Općine Đ., Radna zajednica organa uprave, organa i službi općine, Klasa: 112-02/88-01/58, Urbroj: 2122-42-17/33-1 od 19. prosinca 1983. kojim je raspoređen na radne poslove i zadatke pomoćnik komandanta za pozadinu i stručni savjetnik u Općinskom štabu teritorijalne obrane.
13. Tužitelj dostavlja i presliku vojne knjižice te ističe kako je neistinit navod da mu je u vojnoj knjižici navedeno razdoblje od 21. rujna 1991. do 22. studenog 1991. (strana druga, treći pasus), kada u priloženoj preslici stoji da je u 1990. proveo na borbenim položajima 38 dana, a 1991. 130 dana, bez navođenja konkretnih datuma.
14. Smatra da je iz svega navedenog razvidno da je organizirano sudjelovao u obrani suvereniteta RH, bilo u vojnim postrojbama, bilo u radu u organima Narodne obrane, te mu treba priznati realno vrijeme provedeno u obrani suvereniteta i to od 14. siječnja 1991. – početak rada u organima Narodne obrane, rješenje o raspoređivanju na radne poslove i zadatke pa do 11. kolovoza 1992. – raskid ugovora o radu.
15. U tijeku postupka tužitelju je omogućeno izjašnjavanje, te u svom iskazu navodi da je sudjelovao u kriznom štabu Đ., u razdoblju od 1991. do 11. kolovoza 1992., te je obavljao slijedeće poslove: vođenje logistike ŠTO, vođenje logistike kriznog štaba općine, formiranje 3. Bataljuna 105. Brigade, organiziranje zaštite ŠTO, oslobađanja karaula na teritoriju općine i obrana Bjelovara. Primao je novčanu naknadu u općini Đ., Za svjedoke koji mogu potvrditi pripadnost predlaže pripadnike ŠTO općine Đ., sekretarijata za NO, centra za obavještavanje općine Đ. (imena se ne sjeća).
16. Spisu predmeta priloženo je i mišljenje o statusu općinskih štabova TO, te je Područni odjel za poslove obrane K. dopisom od 21. siječnja 2019. izvijestio da ne posjeduje građu općinskog štaba TO i kriznog štaba općine Đ..
17. Tužitelj ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 12. rujna 1991. do 22. studenog 1991.
18. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
19. Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
20. Stavkom 3. ovog članka Zakona propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani njezina suvereniteta najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992.
21. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani njezina suvereniteta najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ukoliko:
– nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili
– nije regulirao obvezu služenja vojnog roka.
22. Člankom 179. toč. a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
23. Budući da je sukladno članku 3. stavak 1. Zakona izričito propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite i bila izravno angažirana kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., to nije bilo moguće tužitelju priznati status hrvatskog branitelja u razdoblju od travnja 1991. do 12. rujna 1991., te mu s time u svezi izdati izmijenjenu potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu, s time da mu je od 12. srpnja 1991. – 22. studenog 1991. priznat status hrvatskog branitelja sukladno službenim evidencijama. Tužitelj svoje navode o sudjelovanju u obrani Republike Hrvatske prije i poslije priznatog razdoblja ne potvrđuje relevantnim dokazima.
24. Sukladno navedenom, osporavano rješenje je ocijenjeno zakonitim, stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. siječnja 2022.
Sutkinja:
Željka Zrilić Ježek, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
