Poslovni broj: UsI-3046/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i Valentini Pergar, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o. sa sjedištem u K., , kojeg zastupa opunomoćenica A. J., odvjetnica u O. d. J. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda V., Službe građevinske inspekcije, Ispostave u K., K., radi uklanjanja građevine, 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda V., Službe za građevinske inspekcije, Ispostave u K. KLASA: UP/I-362-02/19-02/1467, URBROJ: 443-02-04-19/11-20-3 od 26. listopada 2020.

II. Nalaže se tuženiku, OIB …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (slovima: šesttisućadvjestopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/1467, URBROJ: 443-02-04-19/11-20-3 od 26. listopada 2020. utvrđeno je da je rješenje istog tijela KLASA: UP/l-362-02/19-02/1467, URBROJ: 443-14-1-4-4-19-1 od 23. prosinca 2019., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni stambenu građevinu i nadstrešnicu na k.č.br. 1479 k.o. K. B. uz obustavu građenja postavljanjem službenog znaka na gradilište 16.12.2019., postalo je izvršno 9. travnja 2020 (točka 1. izreke). Budući je tužitelj nakon obustave građenja od 16.12.2019. nastavio s građenjem na k.č.br. 1479 k.o. K. B., on se novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn (slovima: stotisuća kuna) prisiljava na obustavu građenja na istoj čestici (točka 2. i 3. izreke). Izrečenu novčanu kaznu tužitelj je dužan podmiriti na specificirani račun, pod prijetnjom izvršenja s upozorenjem da će se u slučaju nastavka građenja na k.č.br. 1479 k.o. K. B., nakon izricanja te novčane kazne, na obustavu građenja prisiljavati slijedećom novčanom kaznom (točke 4. i 5. izreke).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, jer je doneseno u pogledu osobe protiv koje ne može biti određena naplata novčane kazne, ne sadrži opomenu o novčanoj kazni, novčana kazna izrečena je iznad zakonskog maksimuma, novčana kazna nije obrazložena niti je određena na temelju provedbenog propisa, a što je protivno načelu zakonitosti propisanim člankom 5. ZUP-a što potvrđuje praksom Ustavnog suda. Citirajući članak 142. stavak 2. ZUP-a ukazuje da se novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje određuje odgovornoj osobi te pravne osobe (dakle ne samoj pravnoj osobi odnosno u konkretnom slučaju tužitelju kao investitoru) pri čemu se gornja granica novčane kazne određuje do iznosa od deset prosječnih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Dodaje da je Državni zavod za statistiku Odlukom KLASA: 953-03/20-01/2, URBROJ: 555-09-06-20-2 od 27.02.2020. utvrdio da je prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj u 2019. godini 8.766,00 kn pa je razvidno kako gornja granica novčane kazne može iznositi maksimalno 87.660,00 kn. Nadalje, pozivanjem na članak 142. stavak 3. ZUP-a. iznosi kako prva novčana kazna ne smije biti niti maksimalna prema rasponu iz članka 142. stavka 2. ZUP-a, a naročito ne smije biti određena iznad propisanog maksimuma što je učinjeno osporenim rješenjem. Ističe da tuženik nije uopće obrazložio na koji način je odredilo predmetnu izrazito visoku novčanu kaznu koja premašuje maksimalno propisan iznos iz članka 142. stavka 2. ZUP-a, jer se samo poziva na Naputak o načinu rada građevinske inspekcije. Osporava tuženikovu ovlast za donošenje konkretne odluke na temelju Naputka, jer nije riječ o općem aktu, a naročito nije riječ o aktu u smislu članka 5. ZUP-a (načelo zakonitosti) kojim je propisano da u upravnim stvarima javnopravna tijela rješavaju na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Naglašava da naputci ne predstavljaju niti zakon niti drugi propis, a nisu ni opći akt donesen na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Takav stav zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u Rješenju U-ll-2447/2018 od 10. ožujka 2020. Smatra da je Naputak isključivo provedbeni akt koji je u suprotnosti s odredbama ZUP-a i to u pogledu gornje granice koja po čl. 142 ZUP-a iznosi do deset prosječnih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (što bi u konkretnom slučaju, kako je ranije objašnjeno iznosilo 87.660,00 kuna). Dodaje da ZUP govori o individualizaciji kazne za svaki pojedini slučaj, pri čemu se propisuje samo gornja granica koja se ne može priječi, dok napuci ne sadrže takvu odredbu te ZUP ne daje ovlast da se prisilno izvršenje nenovčanih obveza pravnoj osobi provodi na način da se novčane kazne izriču pravnoj osobi. Dodaje da je člankom 139. stavkom 3. ZUP-a propisano kako rješenje o izvršenju mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni što rješenje tuženika ne sadrži. Dakle, tuženik je postupio u suprotnosti sa člankom 6. stavkom 2. ZUP-a kojom je propisano da kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. Međutim, izricanje novčane kazne u iznosu od 100.000,00 kuna koja je čak iznad zakonom propisanog maksimuma, nikako se ne može smatrati „povoljnijom mjerom za ispunjenje obveze“. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za izricanje novčane kazne jer tuženik nije obrazložio na koji način je utvrdilo da je došlo do nastavka gradnje nakon rješenja tuženika KLASA: UP/l-362-02/19-02/1467, URBROJ: 443-14-1-4-4-19-1 od 23.12.2019. Ujedno, nije mu omogućeno da se o predmetnim činjenicama izjasni, a u predmetnom slučaju je nedvojbeno donesena odluka koja ima negativan učinak na njegove interese kao stranke u postupku. Mišljenja je da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 48. i 49. ZUP-a, a koje se odnose na neposredno rješavanje. Uzgred ukazuje kako tuženik nikada nije ni postavio posebni službeni znak kojim se zatvara gradilište odnosno obustavlja građenje, a kako je to neistinito navedeno u obrazloženju osporenog rješenja. Štoviše, za sve iznesene činjenice u pobijanom rješenju, tuženik nije priložio niti naveo nikakve dokaze. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je raspravu 20. siječnja 2022. proveo u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS).

4.1. Na raspravi opunomoćenica tužitelja dostavlja rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/19-02/1467 URBROJ: 443-02-01-17/11-21-15 od 25. siječnja 2021. kojim je zamijenjeno rješenje tuženika u ovom sporu kao i presudu ovog Suda poslovni broj: UsI-539/21 od 26. studenog 2021., kojom je rješenje tuženika od 25. siječnja 2021. poništeno.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Prije svega valja reći da je Sud pristupio ocjeni zakonitosti osporenog rješenja budući je presudom ovog Suda poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19- 02/1467 URBROJ: 443-02-01-17/11-21-15 od 25. siječnja 2021. koje je zamijenilo u ovom sporu osporeno rješenje. Budući je rješenje tuženika od 25. siječnja 2021. poništeno, poništene su i sve pravne posljedice tog rješenja radi čega osporeno rješenje u ovom sporu egzistira u pravnom prometu.

8. Uvidom u rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/1467, URBROJ: 443- 14-1-4-4-19-1 od 23. prosinca 2019. utvrđuje se da je tužitelju kao investitoru, naređeno da u roku od 120 dana ukloni stambenu građevinu (ukupnih tlocrtnih dimenzija 8,6x13,1+4,8x5,3 m, etažnosti prizemnice, armiranobetonskih trakastih temelja i podne ploče, zidova prizemlja od blok opeke i opeke starog formata, fert stropa prizemlja, jednostrešnog drvenog krovišta pokrivenog limenim pločama te nadozidanih zidova od blok opeke u razini krovišta u duljini 8,6+13,1+3,6+5,3+4,8 m, visine 1 m) i nadstrešnicu (tlocrtnih dimenzija 6,5 x 8,0 m na tri čelična stupa temeljena na armiranobetonskim temeljima samcima, drvenih greda krovišta oslonjenih na čelične stupove sa sjeveroistočne strane, a na jugozapadnoj strani oslonjenih na zid postojeće dvorišne pomoćne građevine), koje se grade bez građevinske dozvole. Istim rješenjem obustavljeno je građenje zatvaranjem gradilišta postavljanjem službenog znaka na k.č.br. 1479 k.o. K. B. uz upozorenje da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenje. Također je investitor upozoren da će se ukoliko ne ukloni predmetne građevine nakon tri izrečene novčane kazne, uklanjanje provesti putem treće osobe.

8.1. Budući je navedeno inspekcijsko rješenje od 23. prosinca 2019., postalo izvršno 9. travnja 2020., izvršen je po službenoj dužnosti očevid na k.č.br. 1479 k.o. K. B. 22. listopada 2020. prilikom kojeg je utvrđeno kako je tužitelj kao investitor nastavio s građenjem, jer su građevine u potpunosti dovršene te je uređen okoliš asfaltiranjem dvorišta.

9.1. Člankom 106. stavkom 5. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.) propisano je da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

9.2. Člankom 119. stavkom 5. istog Zakona propisano je da ako investitor odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni.

9.3. Budući da materijalnim propisom, odnosno citiranim Zakonom o Državnom inspektoratu nije regulirano pitanje izricanja novčanih kazni, u spornoj pravnoj situaciji mjerodavna odredba članaka 142. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. u daljnjem tekstu ZUP). Naime na temelju odredbe članka 3. stavka 1. ZUP-a, taj zakon se primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ZUP-a.

9.4. Odredbom članka 142. stavka 1. ZUP-a propisano je da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

9.5. Slijedom citirane zakonske odredbe, tuženik je tužitelju odredio novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 kn prema Naputku o načinu rada građevinske

da se

inspekcije (Narodne novine, broj 46/20. i 80/20.), koji u članku 14 b) propisuje novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe.

9.6. Kraj činjenice da je tužitelj pravna osoba, a uzimajući u obzir naprijed citiranu odredbu ZUP-a prema kojoj se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi, tuženik nije imao zakonsko ovlaštenje osporenim rješenjem tužitelju kao pravnoj osobi izreći novčanu kaznu.

10. Zbog navedenog razloga Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim radi čega je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a presudio kao u izreci.

11. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio sukladno članku 79. ZUS-a, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa mu je priznat sudski trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u neprocjenjivim predmetima od po 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 6.250,00 kn. U Zagrebu, 26. siječnja 2022.

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.