Poslovni broj: Usž-11/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K.P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., radi poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2808/20-16 od 23. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužtielja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2808/20-16 od 23. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2808/20-16 od 23. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/l- 415-02/2020-010/18, urbroj: 513-07-01-2020-02 od 11. rujna 2020.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da su netočni podaci da je prema planu otplate reprogramiranih obveza ukupni dospjeli iznos četiri mjesečna anuiteta iznosi 92.702,64 kuna, a da je od toga uplaćeno svega 24.328,42 kuna. Objašnjava da je prema otplatnom planu prva rata trebala biti plaćena 29. svibnja 2020., ali da otplatni plan nije dobio prilikom potpisivanja ugovora već nakon što je prva rata već bila u dospijeću. Ističe da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja bilo uplaćeno 47.453,96 kuna, a ne kako tuženik navodi 24.328,42 kuna. Dodaje da su uplaćenim ratama neki otplatni planovi isplaćeni u cijelosti. Napominje da su nakon rješenja o raskidu upravnog ugovora i dalje plaćane obveze iz ugovora. Navodi da svoje obveze i dalje pokušava podmirivati prema mogućnostima u novonastaloj situaciji. Ističe da se bavi najugroženijom granom gospodarstva, hotelijerstvom i ugostiteljstvom te da je zbog pandemije došlo do pada poslovanja tužitelja preko 70%. Ističe da bi raskidom predmetnog upravnog ugovora poslovanje bilo onemogućeno radi čega bi morao otpustiti radnike i zatvoriti objekt. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije podnio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Rješenjem tuženika od 11. rujna 2020. raskinut je upravni ugovor od 29. travnja 2020. sklopljen između tuženika i tužitelja radi namirenja dospjelog poreznog duga u dvadeset četiri jednaka mjesečna anuiteta.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženik 29. travnja 2020. sklopili upravni ugovor radi namirenja tužiteljevog dospjelog poreznog duga u iznosu od 522.309,10 kuna. Ugovorom se tužitelj obvezao navedeni dug platiti u 24 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 23.175,66 kuna, prema planu otplate reprogramiranih obveza koji je sastavni dio tog ugovora. Iz plana otplate proizlazi da prvi anuitet dospijeva 29. svibnja 2020., a posljednji 29. travnja 2022. Zbog nepoštivanja obveza iz ugovora tuženik je 13. srpnja 2020. tužitelja pozvao da u roku od osam dana od primitka poziva podmiri dva anuiteta koji su dospjeli 29. svibnja 2020. i 29. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 46.351,32 kuna. Tužitelj je 30. srpnja 2020. djelomično podmirio traženi iznos, uplativši 24.328,42 kuna.
8. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju utvrđene činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.
9. Odredom članka 101. stavka 13. Općeg poreznog zakona („Narodne novine" 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ) propisano je da će porezno tijelo jednostrano raskinuti upravni ugovor zbog nepoštivanja utvrđenih rokova plaćanja i načina namirenja poreznog duga.
10. Pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom da tužitelj u ostavljenom roku nije podmirio dug po osnovi dospjelih anuiteta, ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je sukladno članku 101. stavku 13. OPZ-a tuženik raskinuo upravni ugovor sklopljen s tužiteljem.
11. Prvostupanjski sud je pojasnio tužitelju da uplatu od 23.125,54 kuna od 11. rujna 2020. tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja rješenja iz razloga što je tužitelj navedenu uplatu izvršio na dan donošenja rješenja (11. rujna 2020.) pa stoga uplata nije bila vidljiva.
12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve navode tužitelja istaknute u tužbi, obrazlažući razloge zbog kojih smatra iste neosnovanim, a tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.
13. Slijedom navedenoga, prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud smatra neosnovanim i isti nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan, v.r.
