REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1702/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. V. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ž. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Stalna služba u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-415/17- 3 od 11. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju br. P-3824/16 od 31. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 238.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 19.532,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2017. do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti sukladno revizijskim navodima, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toć. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti do koje je došlo na način da je tužitelj neosnovano lišen slobode zbog vođenja kaznenog postupka radi sumnje da je počinio teško kazneno djela, time da je isti bio lišen slobode u dva navrata, u ukupnom trajanju od 795 dana.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-Rz-8/14,

- da je pravomoćnom presudom u gore navedenom predmetu tužitelj oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva,

- da je tužitelj radi sumnje u počinjenje navedenog kaznenog djela bio neosnovano lišen slobode, te je isti bio u pritvoru u vremenskom razdoblju od 4. rujna 2001. do 11. rujna 2002., te ponovno od 31. srpnja 2007. do 26. rujna 2008., odnosno ukupno 795 dana,

- da tužitelj nije prihvatio ponuđeni iznos od strane nadležnog Ministarstva, obzirom na vrijeme koje je proveo u pritvoru,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je zbog boravka u pritvoru trpio intenzivne psihičke bolove koje se pojavljuju kod osoba koje se nađu u takvoj situaciji, a bez svoje krivnje i doprinosa,

- da je tužitelj gotovo dvije godine bio neosnovano lišen slobode, za koje je vrijeme je bilo potpuno neizvjesno kako će završiti kazneni postupak,

- da je tužitelj rođen 1975.

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu na temelju čl. 498. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje ZKP), koji je vrijedio u vrijeme neosnovanog lišenja slobode, te čl. 1100. u vezi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO), i to za svaki dan koji je tužitelj bio neosnovano lišen slobode iznos od 300,00 kn, a što daje ukupno dosuđeni iznos.

11. Tuženik u reviziji ističe prije svega revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja je počinjena time što je drugostupanjski sud prihvatio obrazloženje prvostupanjske presude o tome da tužitelju pripada po 400,00 kn za svaki neosnovano proveden u pritvoru, a zapravo je dosuđen iznos od 300,00 kn dnevno.

Prije svega valja istaći da je drugostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelju dosuđen iznos od 300,00 kn za svaki dan neosnovano lišen slobode, a ne 400,00 kn, pri čemu je jasno da se radi o grešci u pisanju koja se može ispraviti u svako doba. Navedeni zaključak drugostupanjskog suda je pravilan, pa radi toga nije počinjena bitna povreda na koju se ukazuje u reviziji.

12. Tuženik nadalje smatra da se odluka glede dosuđene visine temelji isključivo na iskazu tužitelja, a da tužitelj svoje tvrdnje ničim nije opravdao.

Prema odredbi čl. 8. ZPP prvostupanjski sud je taj koji je ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Kod toga saslušanje stranaka u smislu odredbe čl. 264. ZPP predstavlja jednu vrstu dokaza, koja se ocjenjuje jednako kao i svi drugi dokazi u parničnom postupku. Činjenica da prvostupanjski sud nije prihvatio ocjenu dokaza saslušanjem stranaka kako to iznosi tuženik ne znači da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Suprotno tome drugostupanjski sud je prihvatio razloge obrazloženja prvostupanjske presude, budući se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, a prvostupanjski sud je ocjenjujući provedene dokaze, pa i iskaz samog tužitelja, da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete jer je u pritvoru bio neosnovano (pravomoćno je oslobođen), da je neosnovano lišenje slobode trajalo 2 godine, da je tužitelj bio pritvoren u mlađoj životnoj dobi, da je bio optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, te da je po povratku na slobodu ima problema s okolinom, radi čega je otišao čak i raditi u inozemstvo.

13. Treba dodati da je tuženik ponudio tužitelju naknadu štete, prije pokretanja ovog postupka, ali da tužitelj nije prihvatio ponuđenu visinu odštete, iz čega bi se moglo zaključiti da nije sporna osnova odgovornosti tuženika za naknadu štete.

14. Tuženik neosnovano pobija dosuđenu visinu naknade neimovinske štete. U odlukama na koje se poziva tuženik u reviziji dosuđena je naknada neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na slobodu u iznosu od 280,00 kn, pri čemu je u jednoj odluci neosnovani pritvor trajao 86 dana, a drugom slučaju 343 dana. U konkretnom slučaju tužitelj je neosnovano pritvoren ukupno 795 dana, dakle značajno duže nego u predmetima na koje se tuženik poziva. Treba istaći da je sloboda čovjeka jedno od osnovnih ljudskih prava, pa neosnovano oduzimanje slobode predstavlja grubi napad na slobodu svakog pojedinca, pa je upravo zbog izuzetne duljine neosnovanog lišenja slobode pravilno dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 300,00 kn za svaki dan neosnovanog lišenja slobode. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Kako nisu osnovani revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.