Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-56/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Alenki Laptalo, u pravnoj stvari tužitelja Lj. K. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik E. C., odvjetnik u Z., protiv tužene C. o. d.d. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., Su-715/21, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G. o. d.d., Z., OIB …, koga zastupa punomoćnica I. L., Su-3057/16, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika podnesenih protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu broj Pn-2183/16-72 od 25. studenog 2021., dana 23.veljače 2022.

p r e s u d i o  je

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja se djelomično prihvaća kao osnovana, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu broj Pn-2183/16-72 od 25. studenog 2021. u pobijanim dijelovima pod točkama I., IV. i V. izreke

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke na iznos od 43.950,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2016. do isplate, te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 10.465,00 kuna,

- preinačuje u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 6.650,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- preinačuje u odluci o trošku pod točkom V. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 13.763,40 kuna, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 43.950,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.260,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke, tužitelj je odbijen sa preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 17.115,00 kn sa zateznom kamatom.

Pod točkom V. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 10.687,50 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.400,00 kuna i u odluci o trošku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi navodi da je pogrešno utvrđen doprinos tužitelja od 20 % za sve kvalifikatorne oblike neimovinske štete iako je prometno medicinskim vještačenjem utvrđeno da vezivanjem sigurnosnim pojasom ne sprječava povredu glave, vida i vidne funkcije, kao i nastanak ožiljka lica.Ukazuje da naruženost srednjeg stupnja iznosi 33.000,00 kuna prema važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa smatra da je po osnovi naruženosti u vidu ožiljka lica koji nije u vezi sa nevezivanjem sigurnosnim pojasom, u okviru postavljenog zahtjeva po osnovi naruženosti ( iznos od 25.000,00 kuna ), tužitelju je trebalo dosuditi i iznos od 5.000,00 kuna.Obzirom da nevezivanje pojasom ne utječe na smanjene životne aktivnosti u dijelu koji se odnosi na povrede glave, vida i vidne funkcije, po kriteriju smanjenih životnih aktivnosti tužitelju pripada naknada u iznosu od 25.000,00 kn, odnosno daljnji iznos od 5.000,00 kuna.Pozivom na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine u dijelu u kojem vještak pojašnjava da strah ne ovisi o zadobivenim povredama, već je reakcija na događaj, smatra da tužitelju pripada naknada za pretrpljeni strah u cijelosti i dosuditi daljnji iznos od 1.600,00 kuna.Prigovara odluci o trošku pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić od 18. studenog 2021.Tvrdi da sud nije cijenio kvalitativan uspjeh tužitelja koji je uspio s osnovom zahtjeva koju je tuženik osporavao.Smatra da je nepravilno primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP, i da nije primijenjena odredba članka 156. stavak 1. ZPP, a prema kojoj odredbi je tuženik dužan naknaditi troškove koje uzrokovao svojom krivnjom.Tvrdi da je tužitelj uspio sa 86,5 % zahtjeva, pa mu pripadaju daljnji troškovi u iznosu od 8.438,00 kuna.Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uključujući odluku o trošku.Traži trošak žalbe.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 25.000,00 kuna, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi tvrdi da je presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je proturječna sama sebi i da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.Nadalje, navodi da je počinjena i povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP, jer prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze savjesnom i brižljivom ocjenom.Smatra da su pogrešnom primjenom materijalnog prava dosuđeni previsoki iznosi neimovinske i imovinske štete.Prema utvrđenom trajanju i intenzitetu fizičkih bolova i straha, postotku smanjenja životne aktivnosti, a obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja, primjerena naknada neimovinske štete iznosi 25.000,00 kuna, i taj iznos nije sporan.Iznosi stav da je zatezne kamate trebalo dosuditi od 15. lipnja 2020. kada su doneseni novi Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer da je šteta nastala tek donošenjem tih kriterija. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, ili presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je djelomično osnovana žalba tužitelja.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

7. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se poziva tuženik iznošenjem dijela zakonskog teksta ove odredbe.Izreka presude ne proturječi sama sebi niti obrazloženju u kojem su dani potpuni, jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a u tako iznesenim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.Nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, koju ističe tuženik uopćenim prigovorom da svi dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo.Upravo suprotno ovakvim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u skladu sa zahtjevom iz članka 8. ZPP, cijenio svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, iznoseći činjenično utemeljene razloge prihvaćanja dokaza na kojima je utemeljio svoju presudu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. veljače 2015. u Z., a u kojoj je tužitelj sudjelovao kao putnik u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom bio je sporan doprinos tužitelja zbog pristajanja na vožnju sa alkoholiziranim vozačem i nekorištenja sigurnosnog pojasa, te nastanak i visina štete.Utvrđeno je da tužitelj prije vožnje nije mogao znati za alkoholiziranost vozača, pa je prvostupanjski sud utvrdio da po toj osnovi nema njegovog doprinosa šteti.Temeljem provedenog prometno medicinskog vještačenja utvrđeno je da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije bio vezan sigurnosni pojasom.

10. U odnosu na mehanizam ozljeđivanja, vrstu i posljedice zadobivenih povreda provedenim vještačenjima, utvrđeno je :

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio natučenje glave, gnječno razdernu ranu desne strane lica i stražnjeg lijevog dijela glave, ozljedu lijevog koljena u vidu puknuća prednje križne veze lijevog koljena, djelomično puknuće unutrašnje pobočne veze lijevog koljena i puknuće unutrašnjeg meniska lijevog koljena, te ablaciju staklovine i oštećenje vidne funkcije desnog oka,

- da je nevezivanje sigurnosnim pojasom utjecalo na nastanak povrede koljena koja bi bila izbjegnuta vezivanjem pojasa, dok je opsežnu ranu desne strane lica tužitelj mogao zadobiti i u slučaju da je bio vezan pojasom,

- da je s kirurške strane zdravstveno stanje stabilizirano 10. veljače 2016., a sa oftamološke 9. lipnja 2016.,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 45 dana, dok povremeni bolovi manjeg intenziteta ulaze u smanjenje životne aktivnosti,

- primarni strah jačeg intenziteta trajao je u situaciji neposredne životne ugroženosti i ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 14 dana, a kasni oscilirajući strah 30 dana,

- da su životne aktivnosti tužitelja ukupno smanjene na razini od 14% ( ozljede koljena 10 %, oftamološke ozljede 8 % ),

- da je kao posljedica razderne rane desne strane lica ostao horizontalan ožiljak desne strane lica u području očnog kuta do vrha desnog uha dužine 7 cm širine oko 2mm, vidljiv sa udaljenosti od 1 metar,

- da je tužitelju bilo potrebno 105 sati tuđe pomoći ( 30 dana po 2 sata dnevno, 45 dana po 1 sat dnevno ).

11. Temeljem ovih činjenica odmjerena je šteta zbog povrede prava osobnosti iznosom od 66.500,00 kuna ( po kriteriju straha odmjeren je iznos od 8.000,00 kn, po kriteriju fizičkih boli iznos od 10.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 23.500,00 kn, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 25.000,00 kn ).

12. U žalbenom stadiju postupka sporna je visina neimovinske štete.Naime, tužitelj smatra da je štetu trebalo dosuditi prema postavljenom zahtjevu ( iznos od 60.750, 00 kuna ), jer doprinos tužitelja vlastitoj šteti zbog nekorištenja pojasa nema utjecaja na povrede koje je tužitelj zadobio u području glave, dok tuženik smatra da je neosnovano dosuđena neimovinska šteta preko nespornog iznosa od 25.000,00 kuna.

13. Nevezivanje sigurnosnim pojasom nije samo po sebi doprinos šteti, već ovaj propust mora biti u uzročnoj vezi sa nastalom štetom.U konkretnom slučaju, utvrđeno je da bi vezivanjem sigurnosnim pojasom bila izbjegnuta ozljeda koljena, dok je povrede glave ( ozljeda desnog oka, oštećenje vidne funkcije desnog oka i opsežna rana desne strane lica ), tužitelj mogao zadobiti i u slučaju da je bio vezan pojasom.Tužitelj smatra da doprinos zbog propusta vezivanja pojasa nema utjecaja na neimovinsku štetu po kriteriju straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti u odnosu na povrede glave koje nisu u vezi sa propustom korištenja pojasa.Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete smanjenje životnih aktivnosti, strah i naruženost, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koje se određuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravičnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.Šteta zbog povrede prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju a pravična novčana naknada odmjerava u jednom iznosu.Neimovinska šteta nastala povredama glave, vida i vidne funkcije ne može se po kriterijima straha i duševnih bolova razmatrati odvojeno od povrede koljena koja je u uzročnoj vezi sa propustom nekorištenja pojasa.U ukupnosti ozljeda koje je zadobio tužitelj, povreda koljena nije dominantna povreda niti je objektivno teža od ostalih povreda koje nisu u vezi sa propustom korištenja pojasa.Razmatrajući vrste i brojnost povreda koje nisu u uzročnoj vezi sa propustom nekorištenja pojasa ( ozljeda desnog oka, oštećenje vidne funkcije desnog oka i opsežna rana desne strane lica koja je rezultirala naruženosti srednjeg stupnja ), u relaciji sa povredom koljena koja je uzročnoj vezi sa nekorištenjem pojasa, prema shvaćanju ovog suda, doprinos tužitelja vlastitoj šteti nije veći od 10%.Utvrđena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 66.500,00 kuna, umanjena za doprinos tužitelja od 10%, iznosi 59.850,00 kn, i u okviru je tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete postavljenog podneskom od 28. listopada 2019 ( 60.750,00 kuna ).Nakon umanjenja za nesporno isplaćenu naknadu neimovinske štete od 9.250,00 kuna, tuženik je po ovoj osnovi dužan isplati iznos od 50.600,00 kuna.

14. Ne stoje tvrdnje tuženika da je zatezne kamate trebalo dosuditi od 15. lipnja 2020., kao dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda nisu propis koji uređuje pitanje zakašnjenja dužnika, već predstavljaju polazište i smjernice sudovima kod utvrđivanja osnove i visine pojedinih kriterija štete.

15. Zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu određuju se primjenom odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05 – dalje: ZOOP), kao posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.Člankom 12. stavak 4. ZOOP, je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.Nije bilo sporno da je odštetni zahtjev tužitelj podnio 2. srpnja 2015.Međutim, kako je tužitelj konačno postavljenim zahtjevom iz podneska od 28. listopada 2019. ( list 199 spisa ), zatražio zatezne kamate na neimovinsku štetu od 10. lipnja 2016., kao dana završetka liječenja, a na imovinsku štetu od donošenja presude, u okviru tako postavljenog zahtjeva određen je početak tijeka zateznih kamata ( članak 2. ZPP ).

16. Iz ovih razloga je, odbijanjem žalbi stranaka temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom IV. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim za iznos od 10.465,00 kuna , dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, temeljem članka 373. ZPP, preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju po osnovi neimovinske štete isplati daljnji iznos od 6.650,00 kuna sa početkom tijeka zateznih kamata od 10. lipnja 2016., kako je to tužitelj tražio.

17.Temeljem članka 166. stavak 2. ZPP, valja odlučiti o ukupnim parničnim troškovima primjenom članka 154. stavak 2. ZPP, budući su stranke djelomično uspjele u parnici. U odnosu na konačni, ukupno postavljeni tužbeni zahtjev od 63.825,00 kuna iz podneska od 28. listopada 2019. ( list 199 spisa ), tužitelj je uspio sa 83,6 % zahtjeva, dok je tuženik uspio sa 16,4 % zahtjeva. Razlika postotka uspjeha stranaka iznosi 67,2% u korist tužitelja.Prvostupanjski sud je iznosom 15.625,00 kuna, pravilno odmjerio troškove zastupanja tužitelja, kao i troškove predujma za vještačenje u iznosu od 3.500,00 kuna, ukupno 19.125,00 kuna, a 67,2 % ovih troškova predstavlja parnični trošak u iznosu 12.852,00 kuna.Obzirom da je tuženik uspio sa prigovorom podijeljene odgovornosti, nema osnove za uvećanje troškova tužitelja.Tužitelju koji je djelomično uspio sa žalbom pripada i razmjeran dio troška sastava žalbe.Trošak sastava žalbe pobijanog dijela presude iznosi od 937,50 kn ( Tbr. 10 t.1 Tarife ), a sudska pristojba na žalbu iznosi 625,00 kuna, ukupno 1.562,50 kuna.Kako je u odnosu na pobijani dio ( 11.400,00 kuna ), tužitelj sa žalbom uspio sa 58,33 %, pripada mu trošak sastava žalbe u iznosu 911,40 kuna, pa uz trošak od 12.852,00 kuna, ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 13.763,40 kuna.

18. Stranke nisu pobijale presudu pod točkom II. kojim je dosuđena imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.260,00 kuna i pod točkom III. izreke kojim je dosuđena imovinska šteta u iznosu od 1.500,00 kuna za uništenu odjeću, pa je presuda u ovim dijelovima ostala neizmijenjena.

Karlovcu, dana 23. veljače 2022.

Sudac

Alenka Laptalo, v.r.