Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 71 Gž-1437/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. I. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika ureda, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3539/18-31 od 11. prosinca 2020., dana 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3539/18-31 od 11. prosinca 2020. u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.325,00 kn te u dijelu pod točkom I izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 5.633,01 kn do zatraženog iznosa od 7.243,75 (za iznosa od 1.610,74 kn) te sudi:
Nalaže se tuženiku uredu isplatiti tužiteljici D. I. daljnji iznos naknade imovinske štete od 2.325,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2018., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi joj parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.610,74 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2020., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku uredu isplatiti tužiteljici D. I. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 12.560,00 kn te trošak parničnog postupka u iznosu od 5.633,01 kn sve s zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude (točka I izreke).
2.Protiv te presude u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.325,00 kn te u dijelu pod točkom I izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 5.633,01 kn žali se tužiteljica iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, tako da zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužiteljice je osnovana.
5.Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6.Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, a time je i pogrešno primijenio materijalno pravo, a kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja preinačio.
7.Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale tužiteljici kada je dana 4. lipnja 2018. kao putnica u tramvaju ZET-a, uslijed naglog kočenja vozača tramvaja, pala na pod tramvaja i tom prilikom zadobila ozlijede zbog kojih je zatražila naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti te imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i troškova liječenja.
8.Sud prvoga stupnja odbio je zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu troškova liječenja, a koji se odnose i na trošak magnetne rezonance, polazeći od utvrđenja kako tužiteljica nije dokazala opravdanost troškova liječenja te da iz očitovanja vještaka medicinske struke proizlazi da je iste mogla obaviti i u javnoj zdravstvenoj ustanovi. Također zaključuje da iako je uobičajeno da se u ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO–om čeka neko vrijeme na pregled, da se kod tužiteljice nije radilo o hitnoj indikacije za navedenu pretragu te da zbog duljeg čekanja u odnosu na privatnu ustanovu po mišljenju vještaka tužiteljica ne bi trpjela u duljem razdoblju strah jer su tim pretragama samo potvrđene postavljene dijagnoze.
9.Ocjena opravdanosti troškova liječenja učinjenih u privatnim ustanovama ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju (Rev-1146/10-2 od 28. ožujka 2012.).
10.Ovaj sud drugog stupnja izvršio je uvid u korespondenciju Kliničkog bolničkog centra S. m., Odjela za naručivanje (list 213 sudskog spisa) iz kojeg je razvidno da je u vrijeme kada je obavljen pregled po neurokirurgu u privatnoj ustanovi, tužiteljica prvi slobodni termin za magnetnu rezonancu mogla obaviti tek u listopadu 2021., iz čega proizlazi da bi tužiteljica na predmetni pregled u javnoj ustanovi morala čekati termin dulje od godinu i pol dana.
11.Zaključak vještaka da se kod tužiteljice nije radilo o hitnoj indikacije za navedene pretrage te da zbog duljeg čekanja u odnosu na privatnu ustanovu tužiteljica ne bi trpjela u duljem razdoblju strah, jer su tim pretragama samo potvrđene postavljene dijagnoze, nije odlučan, jer tužiteljica nije osoba medicinske struke, niti raspolaže stručnim znanjem, pa je i logično da nije željela čekati pretragu godinu i pol dana kako bi utvrdila ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju te eventualne posljedice, a na koje pretrage je bila upućena od strane liječnika specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije KBC Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala (list 160 spisa). Iz navedenoga razloga nije se mogao prihvatiti zaključak vještaka da se kod tužiteljice nije radilo o hitnoj indikaciji za navedene pretrage, jer da su tim pretragama samo potvrđene postavljene dijagnoze. Naime, budući tužiteljica nije mogla znati da li će joj dijagnoze biti potvrđene, već je iste trebala obaviti upravo kako bi znala i utvrdila svoje zdravstveno stanje to je bio opravdan trošak koji je tužiteljica obavila u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, imajući u konkretnom slučaju u vidu činjenicu da je morala čekati termin dulje od godinu i pol dana kako bi obavila navedenu pretragu.
12.Slijedom navedenoga ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da se radi o nužnim i opravdanim troškovima liječenja tužiteljice, pa je valjalo odluku suda prvoga stupnja preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev s naslova imovinske štete i to troškova magnetne rezonance u daljnjem iznosu od 2.325,00 kn temeljem odredbe čl. 1095.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15 i 29/18). Iz računa broj: 7896-POS1-41 (list 25 spisa) proizlazi da trošak magnetne rezonance iznosi 2.450,00 kn, a budući je tužiteljica osporavala u žalbi odbijeni dio zahtjeva i to za troškove magnetne rezonance u iznosu od 2.325,00 kn to je valjalo prihvatiti žalbu te preinačiti presudu suda prvoga stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u navedenom iznosu.
13.Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbama čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.
13.1.Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka vodilo se računa o vrijednosti predmeta spora i o visini konačno postavljenog zahtjeva, ispostavljenim troškovnicima, izmijenjenom uspjehu stranaka u sporu, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.
13.2.Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku-odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (100 bodova) jer isti predstavlja dio parničnog troška, s obzirom da je nastao u povodu postupka (čl. 151. ZPP), trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2019., 27. lipnja 2019., 20. studenog 2019. i 14. srpnja 2020., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak sastava podneska od 25. veljače 2020. po Tbr. 8. toč. 3. (25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2019., 3. lipnja 2019., 23. siječnja 2020. te 6. studenog 2020., sve po Tbr. 9. toč. 1. (4x100 bodova), a što ukupno iznosi 1025 bodova, odnosno 10.250,00 kn, a koji trošak je dosuđen tužiteljici razmjerno njezinu uspjehu u postupku, a kad se uzme u obzir i uspjeh u osnovi ( 50 %), kao i uspjeh u visini (96 %), proizlazi da je tužiteljica uspjela u postupku 73%, od čega je valjalo oduzeti uspjeh tuženika od 27%, pa slijedi da tužiteljici pripada pravo na naknadu priznatih troškova u omjeru od 46%, pa je tužiteljici dosuđen iznos od 4.715,00 kn, uvećano za trošak PDV-a od 25% tj. za iznos od 1.178,75 kn, troškove vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn, te pristupa vještaka na ročište u iznosu od 250,00 kn, koji troškovi su joj priznati u cijelosti, a što sve ukupno iznosi 7.243,75 kn. Slijedom navedenoga valjalo je tužiteljici priznati trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.610,74 kn.
14.Visina stope zateznih kamata određena je prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 17. studenog 2018., do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
15.Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08).
16.Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.
17.Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Kao potreban parnični trošak tuženika u žalbenom postupku ukazuje se trošak nagrade za sastav žalbe po odvjetniku sukladno Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarife) u vrijednosti od 125 bodova što uz vrijednost boda po važećoj Tarifi od 10,00 kn te uz 25% uvećanja na ime PDV predstavlja iznos od 1.562,50 kn. Kako je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela u cijelosti ona ima pravo na naknadu toga troška. Radi toga odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu, 26. siječnja 2022.
Sudac:
Vlasta Feuš, v.r.
