Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-20/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić, Snježane Hrupek-Šabijan, Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženog E. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-3/2021. od 9. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021. i 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda pod točkom I te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba optuženika u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude je bespredmetna.

III Uslijed odluke pod I prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne za kazneno djelo pod točkom II izreke pobijane presude iz članka 118. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u prvostupanjskoj presudi, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te za kazneno djelo pod točkom III izreke pobijane presude iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u prvostupanjskoj presudi, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi E. B. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu optuženom E. B. uračunava se vrijeme lišenja slobode od 7. srpnja 2020. do 8. srpnja 2020. te od 21. prosinca 2020. pa nadalje. IV U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika, u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke prvostupanjske presude odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje, u pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi E. B. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela i to jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke, jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke, te jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom III izreke. Nakon toga za svako od tih kaznenih djela Županijski sud u Zagrebu optuženiku je utvrdio kazne zatvora i to na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11., u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo iz točke I, na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11., u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo iz točke II te na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz točke III, pa je optuženog E. B. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu optuženom E. B. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 7. srpnja 2020. do 8. srpnja 2020. te od 21. prosinca 2020. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti od droge koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi E. B..

5. Državno odvjetništvo žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. u odnosu na kazneno djelo za koje je osuđen pod točkom I prvostupanjske presude te zbog odluke o kazni i predlaže da se ukine pobijana presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno da se preinači prvostupanjska odluka u osuđujućem dijelu te optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

6. Optuženi E. B. žali se po branitelju T. P., odvjetniku u Z., navodeći da se žali iz svih žalbenih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Predlaže da se preinači prvostupanjska presuda i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

7. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom I izreke pobijane presude je osnovana, dok je žalba optuženog u odnosu na to kazneno djelo bespredmetna, a žalbe državnog odvjetnika i optuženika u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke pobijane presude nisu osnovane.

9. U pravu je žalitelj, državni odvjetnik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. i to u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. stavak 1. točka 2. u vezi članka 34 KZ/11. pa je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude koje je preinačeno u kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je izvršio izmjene činjeničnog opisa kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju koje je optuženiku optužnicom stavljeno na teret da bi tako izmijenjeno kazneno djelo pravno označio kao kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-3/2021. od 18. veljače 2021. pod točkom 1. optuženik se teretio za počinjenje kaznenog djela iz članka 111. stavak 1. točka 2. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. stavak 1. KZ/11. Prvostupanjski sud je ispustio činjenične tvrdnje iz optužbe kojima je tužitelj opisao namjeru optuženika da ubije dijete i to na 3 (tri) mjesta, jer je prvostupanjski sud smatrao da te tvrdnje optužbe nisu dokazane. Također je iz činjeničnog dijela optužnice pod točkom 1. ispušteno da je nakon poduzetih inkriminiranih radnji optuženika prema djetetu "tada dotrčala majka" jer je u postupku utvrđeno, i to baš na temelju iskaza oštećene T. K. da je cijeli događaj vidjela, s obzirom da se od početka poduzimanja inkriminiranih radnji optuženika, nalazila u sobi zajedno s optuženikom i djetetom. Upravo ovakvim postupanjem prvostupanjski sud je povrijedio odredbu članka 449. ZKP/08. kao što ispravno i navodi državni odvjetnik u svojoj žalbi, jer je prilikom donošenja presude sud prvog stupnja vezan za kazneno djelo koje je predmet optužbe, a nije vezan za pravnu oznaku koju je na to djelo primijenio ovlašteni tužitelj. Naime, predmet optužbe određen je činjeničnim opisom koja sadrži opis radnji koje je poduzeo optuženik, a iz kojih proističu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja djela kao i ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi.

9.2. Stoga je u pravu žalitelj, državni odvjetnik kada navodi da okolnosti kojima je određeno kazneno djelo sud nije ovlašten mijenjati, jer tim izmjenama mijenja i identitet optužbe. Prvostupanjski sud je stoga, kao što ispravno navodi državni odvjetnik, izmijenio činjenice kojima su opisani bitni elementi kaznenog djela za koje se na temelju podnesene optužnice tereti optuženik, odnosno kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, kao i cilj s kojim je postupao i opis radnje koje je poduzeo, a koja je dovela do povrjeđivanja djeteta oštećenika E. K. nakon čega je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11., dakle potpuno različitog kaznenog djela za koje je optuženik optužen i to različitog kako po zakonskim obilježjima, tako i po zaštitnom objektu.

9.3. Naime, zaštitni objekt kaznenog djela iz članka 111. stavak 1. točka 2. u vezi članka 34. KZ/11. za koje se optuženik tereti optužnicom je život i tijelo ljudi, dok je za kazneno djelo za koje je proglašen krivim iz članka 177. stavak 2. KZ/11. zaštitni objekt brak, obitelj i djeca. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je izmijenivši u činjeničnom opisu radnje kojima je državni odvjetnik opisao elemente kaznenog djela pokušaja ubojstva i to namjeru s kojom je optuženik poduzeo inkriminirane radnje i na koji način, povrijedio identitet optužbe i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka što s pravom ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi i to baš onu iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08.

10. Kako se dio prvostupanjske presuda označene pod točkom I ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tada se taj dio presude ne ispituje u suštini, jer je pretpostavka da zbog manjkavosti u postupku presuda nije pravilna i nije podobna za ispitivanje bez obzira na osnove žalbe.

11. Uslijed te odluke žalba optuženog E. B., u odnosu na kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude za sada je bespredmetna.

12. Prilikom ponovnog suđenja prvostupanjski sud će ovisno o intervenciji državnog odvjetnika u činjenični i pravni opis inkriminacije, kojim će precizirati namjeru optuženika u pravcu počinjenja određenog kaznenog djela, a posebno dodatnim sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, a ne neurologu, utvrditi važne činjenice u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. stavak 1. točka 2. KZ/11. za koje se optuženik tereti optužnicom županijskog državnog odvjetništva te će provođenjem određenih dokaza ocijeniti je li optuženik poduzeo radnje opisane u činjeničnom opisu optužnice i je li njima ostvario elemente kaznenog djela iz članka 111. stavak 1. točka 2. KZ/11. ili nekog drugog kaznenog djela te ga ovisno o tome proglasiti krivim ili osloboditi.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika u kojima se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se odnosi na povredu prava na obranu i povredu konfrontacijskog prava, jer je sud odbio kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane dopunskim ispitivanjima oštećenice u prisutnosti optuženika, a iz razloga što je ista ispitana na dokaznom ročištu bez prisutnosti optuženika, te da je stoga izreka presude i nerazumljiva, za istaknuti je da ti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, na dokaznom ročištu prilikom ispitivanje oštećene T. K. uredno su bili pozvani optuženik i njegov branitelj (list 325 spisa). Iz samog zapisnika o ispitivanju oštećenice proizlazi da je bio nazočan branitelj optuženika, T. P. odvjetnik u Z. (list 330 spisa), a na raspravi u prisutnosti optuženika i branitelja je reproducirana snimka oštećene T. K. te time nije povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu, kao ni konfrontacijsko pravo. Nadalje, njegovo pravo na obranu nije povrijeđeno zbog odbijanja dokaznih prijedloga, jer tijekom postupka nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi (raspravni zapisnik od 8. travnja 2021., list 516 - 517 spisa), već samo neki, a razlozi odbijanja su jasno izloženi u prvostupanjskoj presudi pod točkama 12. i 12.1. pa tako i prijedlog za ponovnim ispitivanjem oštećene T. K. (raspravni zapisnik od 19. travnja 2021., list 537 spisa). Prvostupanjski sud je ispravno obrazložio da je svjedokinja T. K. detaljno iskazivala na dokaznom ročištu, čija je snimka na raspravi i reproducirana, s čim su se optuženik i branitelj suglasili (list 498 spisa) pa je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da ne bi mogla opisati detaljnije i preciznije sama događanja i to kako zbog proteka vremena tako i s obzirom na njene snižene intelektualne i kognitivne sposobnosti, a prema mišljenju vještaka psihologa.

13.1. Optuženik neosnovano navodi da je "presuda nerazumljiva te pravno potpuno neodrživa", jer je prvostupanjski sud dao jasna obrazloženja za odbijanje ponovnog ispitivanja oštećene svjedokinje, kao i ispitivanje osoba članova obitelji i stručne osobe centra (pod točkom 12.1. prvostupanjske presude), a što prihvaća i drugostupanjski sud pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju se upire u žalbi.

13.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika, nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog zakona, jer pitanje ubrojivosti optuženika u trenutku počinjenja kaznenih djela nije dovedeno u sumnju uzimajući u obzir da nisu postojale okolnosti koje isključuju krivnju na strani optuženika, jer je provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik osoba ovisna o drogama, utvrđena mu je akutna intoksikacija drogom, a zbog dugogodišnjeg uzimanja droge došlo je do oštećenja cerebralnih struktura pa su kod istoga prisutni simptomi početno psihoorganskog sindroma i sve to je u vrijeme događaja utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje tako da je bio smanjeno ubrojiv. Baš zato nisu prihvaćeni žalbeni navodi, koji su ustvari osporavanje pobijane presude temeljem članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. da je optuženik psihički bolesna osoba i da ne može imati visoki stupanj kriminalne volje jer isto nije nerazumljivo niti kontradiktorno, jer njegova ubrojivost nije isključena, a što je ovom odlukom obrazloženo. U ostalom dijelu se radi o osporavanju pogrešnog činjeničnog stanja o čemu će se u odnosu na tu žalbenu osnovu odgovoriti nastavno.

13.3. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika podnesena iz osnove bitne povrede kaznenog postupka, a drugostupanjski sud je ispitivao pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije pronašao te povrede.

14. Velikim dijelom žalbenih navoda optuženik obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na kazneno djela pod točkama II i III pobijane presude za istaknuti je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir iskaz oštećene T. K., koji je smatrao vjerodostojnim i istinitim, jer isti nije proturječan ni sam sebi kao ni ostalim izvedenim dokazima. To se prvenstveno odnosi na provedeno sudskomedicinsko vještačenje ozljeda oštećenice iz kojeg proizlazi da ozljede koje su utvrđene kod oštećenice u okviru fizičkog sukoba najčešće nastaju kao posljedica udarca stisnute šake što je u skladu sa anamnestičkim podacima koje je oštećenica dala liječnicima prilikom prvog pregleda. Osim toga, sudskomedicinski vještak se izjasnio da za nastanak ovih ozljeda je bilo potrebno najmanje šest udaraca šakom.

14.1. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik ovisan o drogama, da je u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv no isto nije onemogućilo optuženiku da ima visoki stupanj kriminalne volje, jer je fizičko nasilno ponašanje prema djetetu preraslo u fizičko i verbalno nasilje nad ženom. Stoga takav zaključak suda nije kontradiktoran, a kako se navodi u žalbi optuženika.

14.2. Uzimajući u obzir iskaz oštećenice da je optuženi u vrijeme događaja bio pod utjecajem nekog sredstva kojeg je uzeo ušmrkavanjem te je bio izrazito uznemiren, ljut, agresivan i nasilan, ispravno prvostupanjski sud nalazi da u takvom stanju nije mogao, precizno dozirati jačinu udaraca koje je zadao oštećenici, a posebno stoga što su u fizičkom sukobu optuženi i žrtva u pokretu te okolnost što na licu oštećenice nije nastupila teška tjelesna ozljeda, je splet sretnih okolnosti, a ne voljno djelovanje optuženika da joj nanese samo tjelesnu ozljedu (oštećenica je zadobila frakturu nosnih kostiju bez pomaka ulomaka). Prvostupanjski sud osnovano iskaz oštećenice povezuje s pregledanim sadržajem poruka sa mobitela oštećenice, koje je optuženi upućivao oštećenici, kratko vrijeme iza događaja, kao i fotografije, što dodatno podupiru njezin iskaz, u dijelu da se optuženik služio neprimjerenim riječima koje je izgovarao tijekom događaja upućujući joj riječi prijetnje da će usmrtiti svjedokinju i dijete.

14.3. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno cijenio i podatke nadležnog centra, a iz kojih proizlazi da je oštećena T. K. neposredno nakon događaja dala izjavu na zapisniku od 16. lipnja 2020. pred nadležnim centrom, o počinjenom nasilju nad njom i djetetom 15. lipnja 2020. te je predala i određenu medicinsku dokumentaciju o njezinim ozljedama kao i ozljedama djeteta.

14.4. Ispravno je prvostupanjski sud obrazložio i provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje oštećenice po stručnim osobama te utvrdio da su sposobnosti oštećenice u pamćenju, te kognitivne sposobnosti i sposobnost reproduciranja zapamćenog i uočavanja uzročno-posljedičnih odnosa reducirane, ali dostatne za davanje iskaza, a nalaz i mišljenje je pojašnjen neposredno na raspravi. Upravo tim vještačenjem nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju sposobnost oštećenice za iskazivanjem u skladu s proživljenim događajima, uzimajući u obzir sve psihijatrijske dijagnoze oštećenice, kao i ranija liječenja te je prvostupanjski sud ispravno valorizirao i cijenio iskaz navedenih vještakinja pa u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi u pogledu "rastezljivog nalaza vještakinja" u pravcu vjerodostojnosti iskaza oštećenice.

15. Žalitelj optuženik ističe da se žali zbog svih žalbenih razloga pa time i zbog povrede kaznenog zakona, a isto se obrazlaže "da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pa je stoga pogrešno primijenio materijalno pravo", ali ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

16. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je izrečena kazna optuženom E. B. preblaga, jer da sud nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti i to da je počinio kaznena djela s elementima nasilja, što ukazuje na visoki stupanj kriminalne volje i visoki stupanj povrede zaštićenog dobra, pa slijedom toga bi mu trebalo izreći težu kaznu. Ujedno, nije u pravu ni optuženik kada u žalbi ističe da je kazna neadekvatna i prestroga, jer je sud ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Naime, ispravno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv što je utjecalo na smanjenje vladanja vlastitom voljom i smanjenjem shvaćanja značenja djela. Kao otegotnim ispravno je cijenjena okolnost da je kaznena djela fizičkog i psihičkog nasilja prema oštećenici učinio prema osobi koja je fizički slabija, te joj je kao izvanbračnoj supruzi zadao veći broj udaraca po licu i tijelu, iako je znao da se liječi zbog psihičkih poteškoća. Ispravno je prvostupanjski sud cijenio da je optuženik višestruko osuđivan, zbog različitih kaznenih djela, a pored ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja te i prekršajno evidentiran, a među ostalim i za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

16.1. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, u točki I prvostupanjske presude za jedno kazneno djelo na štetu djeteta, a u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III su odbijene žalbe optuženika i državnog odvjetnika, a žalbe u odnosu na utvrđene pojedinačne kazne su neosnovane pa je ovaj drugostupanjski sud prihvatio utvrđene pojedinačne kazne u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III pobijane presude. Slijedom toga prvostupanjsku presudu trebalo je preinačiti u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora i optuženi E. B. je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci.

16.2. Ispravno cijenjene otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu, a koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i težina počinjenih kaznenih djela i posljedice došle su do izražaja prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora. Stoga mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se upravo ovakvom kaznom izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će se utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Ovom odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

16.3. Uzimajući u obzir sve gore izneseno, nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog odluke o kazni kada navodi da je kazna preblaga, kao ni optuženika koji smatra da je kazna prestroga.

17. Slijedom svega prije navedenog žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, te je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom I i II odluke, zatim u odnosu na točku III odluke na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08., dok su žalbe optuženog E. B. i državnog odvjetnika u ostalom dijelu odbijene kao neosnovane te je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom IV odluke.

U Zagrebu 25. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.