REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 6 Gž-274/2021-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljica 1. K. H., OIB …, i tužiteljice 2. A. S., OIB …, , obje zastupane po punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 22. siječnja 2021., poslovni broj 2 Ps- 25/2018, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 22. siječnja 2021., poslovni broj 2 Ps- 25/2018 u pobijanom dijelu u točkama I. i III. izreke presude.
II. Odbijaju se tužena sa zahtjevom za naknadom troška žalbe, a tužiteljice sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljicama ad. 1.) K. H. rođ. K. pok. T., OIB: …, iznos od 115.687,60 kuna, a tužitelju ad. 2.) A. S. pok. T., OIB: …, iznos od 115.687,60 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja na ukupan iznos od 5.784,38 kuna za razdoblje od mjeseca:
- svibanj 2015. godine teku od 5. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- lipanj 2015. godine teku od 5. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- srpanj 2015. godine teku od 5. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- kolovoz 2015. godine teku od 5. rujna 2015. godine pa do isplate,
- rujan 2015. godine teku od 5. listopad 2015. godine pa do isplate,
- listopad 2015. godine teku od 5. studeni 2015. godine pa do isplate,
- studeni 2015. godine teku od 5. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- prosinac 2015. godine teku od 5. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- siječanj 2016. godine teku od 5. veljače 2016. godine pa do isplate,
- veljaču 2016. godine teku od 5. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- ožujak 2016. godine teku od 5. travnja 2016. godine pa do isplate,
- travanj 2016. godine teku od 5. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- svibanj 2016. godine teku od 5. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- lipanj 2016. godine teku od 5. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- srpanj 2016. godine teku od 5. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- kolovoz 2016. godine teku od 5. rujna 2016. godine pa do isplate,
- rujan 2016. godine teku od 5. listopad 2016. godine pa do isplate,
- listopad 2016. godine teku od 5. studeni 2016. godine pa do isplate,
- studeni 2016. godine teku od 5. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- prosinac 2016. godine teku od 5. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- siječanj 2017. godine teku od 5. veljače 2017. godine pa do isplate,
- veljaču 2017. godine teku od 5. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- ožujak 2017. godine teku od 5. travnja 2017. godine pa do isplate,
- travanj 2017. godine teku od 5. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- svibanj 2017. godine teku od 5. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- lipanj 2017. godine teku od 5. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- srpanj 2017. godine teku od 5. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
- kolovoz 2017. godine teku od 5. rujna 2017. godine pa do isplate,
- rujan 2017. godine teku od 5. listopad 2017. godine pa do isplate,
- listopad 2017. godine teku od 5. studeni 2017. godine pa do isplate,
- studeni 2017. godine teku od 5. prosinca 2017. godine pa do isplate,
- prosinac 2017. godine teku od 5. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- siječanj 2018. godine teku od 5. veljače 2018. godine pa do isplate,
- veljaču 2018. godine teku od 5. ožujka 2018. godine pa do isplate,
- ožujak 2018. godine teku od 5. travnja 2018. godine pa do isplate,
- travanj 2018. godine teku od 5. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- svibanj 2018. godine teku od 5. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- lipanj 2018. godine teku od 5. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- srpanj 2018. godine teku od 5. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
- kolovoz 2018. godine teku od 5. rujna 2018. godine pa do isplate,
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog za gore utuženo razdoblje u iznosu od 48.624,80 kuna sa zateznim kamatama.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove."
1.1.Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu za iznos od 101.809,60 kuna sa kamatama koji se odnosi na traženje od srpnja 2014. do travnja 2015., te za iznos od 127.238,40 kuna sa kamatama koji se odnosi na razdoblje od svibnja 2015. do kolovoza 2018.
2. Protiv presude, i to protiv točke I. i III. izreke, tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud zanemario istaknuti prigovor zastare samog prava. Protivno stajalištu prvostupanjskog suda, tuženica smatra da je zastara samog prava potraživanja isplate počela teći danom ratifikacije Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola 1. uz Konvenciju, koja je ratificirana 1997., pa kako tužiteljice nisu pokrenule postupak unazad pet godina računajući od dana ratifikacije Konvencije, zastarjelo je i samo pravo potraživati naknadu štete sukladno članku 373. stavak 1 ZOO/91 odnosno članka 227 ZOO/05 koji određuje da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. U žalbi dalje ističe da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tuženice kao i pozitivne propise Zakona o porezu na dohodak jer zaradu zasigurno umanjuju i odbici u vidu poreza i prireza predviđeni tim Zakonom. Osim toga smatra da sve i kad bi tužiteljice imale pravo na isplatu svakomjesečnih iznosa, ne pripada im iznos tržišne najamnine već bi eventualno imale samo pravo na primjerenu najamninu. Dalje u žalbi navodi da su tužiteljice nekretninu stekle darovanjem odnosno na temelju pravnog posla znajući kakvu nekretninu primaju na dar te im ne pripada pravo na naknadu štete jer konkretno tužiteljicama država nije nametnula prekomjerni teret i nemogućnost izbora, već su tužiteljice same imale izbor hoće li ili ne, primiti takav dar. Osim toga, smatra da s obzirom da su tužiteljice utužile iznos od 509.046,00 kuna, a pobijanom presudom im je dosuđen iznos od 231.375,00 kuna, pogrešan je zaključak suda da svaka stranka snosi svoj trošak. Predlaže stoga da se žalba prihvati i preinači pobijana presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.
3. Tužiteljice se u odgovoru na žalbu protive svim žalbenim navodima. Traže trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatom iznosa od ukupno 231.375,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, s osnove razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za nekretninu u vlasništvu tužiteljica koja u naravi predstavlja stan u D. smješten na adresi .. u zgradi sagrađenoj na čestici broj 2361 koja je upisana u z.k.ul. 546 k.o. D.
6. Tuženica je žalbu podnijela zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) ovaj sud ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.
8. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbenim navodima nije osporeno, proizlazi:
-da su tužiteljice suvlasnice na stanu koji se nalazi u staroj gradskoj jezgri grada D., na adresi Ž. 8, k.č.br. 2361, zk.k.ul. 546 k.o. D., a radi se o stanu veličine 113,75 m2;
-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 12. svibnja 2000. poslovni broj P-121/1999 nadomješten ugovor o najmu iste nekretnine, te je određen iznos najamnine, koju zaštićeni najmoprimac plaća tuženicima V.-V. K. i I. K. -da su tužiteljice darovnim ugovorom od 1. kolovoza 2011. stekle pravo vlasništva na predmetnom stanu
9. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu, ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava vlasništva.
9.1. Sustav zaštićenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98 dalje ZNS) kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.). Zbog navedenog je, pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da uslijed povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva postoji obveza tuženice da vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknadi štetu.
9.2. U odnosu na žalbeni navod da su tužiteljice nekretninu stekle darovanjem odnosno na temelju pravnog posla, pa znajući kakvu nekretninu primaju na dar da im ne pripada pravo na naknadu štete, valja navesti da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prikladno praviti razliku u pogledu načina i vremena kada su tužiteljice stekle pravo vlasništva (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bitto i drugi protiv Slovačke), to tim više jer je u konkretnom slučaju riječ o darovanju predmetnih nekretnina unutar iste obitelji s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice kćerke V.-V. K. koja je bila ranija vlasnica predmetnih nekretnina.
10. Nije osnovan niti žalbeni navod da bi tužiteljicama eventualno pripadalo pravo na razliku između primjerene najamnine umanjene za iznos primljene zaštićene najamnine, a ne kako je to prvostupanjski sud dosudio iznos tržišne najamnine umanjen za iznos primljen s osnova zaštićene najamnine. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. prosinca 2018. poslovni broj Rev-2364/2016-3 izraženo je pravno shvaćanje da vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, pa kako je prvostupanjski sud svoj izračun razlike temeljio upravo na tako utvrđenoj razlici, te kako se žalbenim navodima ne osporava matematički izračun razlike, ovaj žalbeni navod ocijenjen je neosnovanim.
11. Neosnovano također tuženica u žalbi ističe da je zastarjelo pravo potraživanja navedenog iznosa, budući da tražbina koja se odnosi na naknadu štete – gubitak zarade od najamnine, dospijeva mjesečno, slijedom čega se radi o trogodišnjem zastarnom roku sukladno članku 215. stavak 1. u vezi sa člankom 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje ZOO).
11. 1. Kako je tuženica zaprimila zahtjev tužiteljica za mirno rješenje spora 18. svibnja 2018., to je zahtjev za razliku najamnine koji se odnose na potraživanje od svibnja 2015. do kolovoza 2018., postavljen u trogodišnjem zastarnom roku, budući da ni jednim posebnim ni specijalnim propisom nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok, pa nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti.
12. Odlučujući o troškovima postupka sud je primijenio odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a (pogrešno u obrazloženju svoje odluke navodi članak 154. stavak 2.ZPP-a), te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, smatrajući da se radi o podjednakom uspjehu stranaka u parnici. Kada bi se striktno tumačile odredbe Zakona o parničnom postupku, a uvažavajući činjenicu da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, proizlašlo bi da je uspjeh tužiteljica i veći nego je to smatrao prvostupanjski sud, pa je stoga neosnovan žalbeni navod tuženice da je uspjeh tuženice u ovom sporu veći odnosno da nije bilo osnove za donošenje odluke prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove.
13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točkama I. i III. izreke presude, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
14. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa žalbom nije uspjela, dok je zahtjev tužiteljica za troškom odgovora na žalbu također odbijen, ali zbog toga što taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog spora. Ova odluka suda temelji se na članku 164. stavku 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
15. U nepobijanom dijelu u točki II. izreke, presuda, kao i rješenje prvostupanjskog suda, ostaju neizmjenjeni.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 25. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Irena Dikanović Terzić
