REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-2982/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja BARE PORT d.o.o., OIB 88134830359, Zadar, Obala kneza Branimira 27, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ante Gluić & Šime Ninčević d.o.o. u Zadru, Špire Brusine 16, protiv tuženika ANTE FABIJANIĆA, OIB 68107993048, vlasnika obrta Ante Fabijanić, autoprijevoznički obrt i usluge građevinskom mehanizacijom, Pag, Marka Marulića 31, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bičanić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, radi isplate iznosa od 135.115,50 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-131/2021-55 od 7. svibnja 2021., 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-131/2021-55 od 7. svibnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-131/2021-55 od 7. svibnja 2021. u točki I. njezine izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, poslovni broj Ovrv-1480/2014 od 29. kolovoza 2014. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 135.115,50 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2011. do isplate, kao i naknaditi ovršni trošak u iznosu od 4.951,45 kn sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 24.218,75 kn. Točkom III. izreke presude odbijen je tuženikov zahtjev za plaćanje parničnog troška u iznosu od 2.950,00 kn.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO), jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je vjerovnikova obveza izvršena u razdoblju od 18. siječnja 2010. do 28. travnja 2011., a prijedlog za ovrhu je podnesen 22. kolovoza 2014. Osim toga sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je robu predao tuženiku niti je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao obvezu prema tužitelju.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15).

4. Protiv označene presude u točkama I. i II. njezine izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu. U žalbi navodi da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze kada je prihvatio prigovor zastare. Navodi da su datumi u otpremnicama datumi kada je roba isporučena tuženiku, a plaćanje je bilo dogovoreno u roku od 90 dana od dana izdavanja računa. Smatra da je pogrešan zaključak suda da tuženik u spornom razdoblju nije poslovao. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6.525,00 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 135.115,50 kn prema računu otpremnici RN02000051 od 31. svibnja 2011.

9. Prema odredbi članka 376. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Dakle, obveza tužitelja kao prodavatelja je tuženiku kao kupcu isporučiti robu, a tuženik je dužan primljenu robu platiti.

10. Tužitelj je tuženiku ispostavio račun-otpremnicu broj Rn-02000051 31. svibnja 2011. u kojem računu je navedeno da je isporuka izvršena 31. svibnja 2011., a da je dospijeće računa 31. kolovoza 2011. Prijedlog za ovrhu tužitelj je podnio 22. kolovoza 2014. Iz računa – otpremnice ne proizlazi da je tuženik primio miješani kameni agregat u količini od 1.690 T iz navedenog računa.

11. Tuženik je prigovorio da nije primio predmetnu robu i tvrdi da u spornom razdoblju uopće nije poslovao pa je na tužitelju bio teret dokaza da je robu isporučio tuženiku. Iz otpremnica na listu 24. do 47. nije jasno tko je robu primio. Iz iskaza svjedoka Viktora Jurčevića proizlazi da je on pisao otpremnice i uručio ih vozačima tužitelja koji su bili u obvezi otpremnice dati krajnjem naručitelju.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama knjižio račun broj Rn-02000051 31. svibnja 2011., a da tuženik nije po navedenom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi da je od 23 otpremnice potpisano samo njih 6 i da se radi o isporuci kamenog agregata u razdoblju od 18. siječnja 2010. do 28. travnja 2011.

13. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda prvenstveno je odlučno jesu li stranke sklopile ugovor o kupoprodaji kamenog agregata. Tužitelj predloženim dokazima nije dokazao svoje tvrdnje da je upravo tuženik predmetnu robu primio u razdoblju od 18. siječnja 2010. do 28. travnja 2011., jer nije dokazao da je tuženik primio robu i ovjerio je svojim potpisom pa je zbog toga razloga tužbeni zahtjev neosnovan te nije bilo potrebno ocjenjivati istaknuti prigovor zastare.

14. Tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije osnovana, s obzirom na to da je sud pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, Tarife i Zakona o sudskom pristojbama i u tom dijelu donio pravilnu i zakonitu odluku.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Sutkinja

Nevenka Marković

Broj zapisa: eb305-25912

Kontrolni broj: 086e8-a9854-83860

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.