REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2546/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica H. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženice O. b. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-557/17-7 od 7. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda na temelju odricanja i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-829/2008 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-557/17-7 od 7. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-829/2008 od 28. veljače 2017. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III Revizija tužitelja protiv presude na temelju odricanja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-557/17-7 od 7. svibnja 2018., kojom je u stavku I. izreke potvrđena presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 829/2008 od 28. veljače 2017. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju odricanja suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev u stavku I izreke da je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj upiše pravo vlasništva nekretnine čest. zem. 1079/6, kuće površine 206 m2 i dvor površine 362 m2 na svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama za k.o. N., uz upis brisanja istog s imena prednice tuženice, dok je presudom u stavku II izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavio u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom P. P. d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodao S. d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namiren po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. ... od 12. travnja 1999. između tuženika kao kreditora i P. P. d.o.o. kao korisnika kredita, u koji ugovor je tužitelj uključen kao sudionik osiguranja, pa je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine označene kao č.z. 1079/6 k.o. N./Z. (stara izmjera, sada 4344/1 k.o. N./Z.) s imena tužitelja u korist prednika tuženika D. b. d.d., a što je tuženik dužan priznati, te na naknadu štete u iznosu od 965.314,20 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama te na naknadu parničnih troškova. Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 581.875,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda i presuda na temelju odricanja. Rješenjem istog suda u stavku II izreke vraćen je predmet prvostupanjskom sudu da se sa žalbom tužitelja postupi kao sa prijedlogom za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijane presude preinačiti na način da se tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji, a tuženicu obveže na plaćanje parničnog troška tužitelju, podredno, presude ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana u odnosu na presudu dok je nedopuštena u odnosu na presudu na temelju odricanja.

6. Prema odredbi čl. 331.a st. 1. ZPP propisano je ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja).

6.1. Odredbom čl. 392. st. 1. ZPP propisano je da će vijeće sastavljeno od 5 sudaca revizijskog suda odbaciti nepotpunu i nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, a i nepravodobnu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud. Prema stavku 2. istog članka revizija iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona je nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije ili osoba koja se odrekla prava na reviziju ili ako osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih podnesci stranaka općenito ili revizija nisu dopušteni.

6.2. Kako se tuženik u podnesku od 10. svibnja 2013. (list 133 spisa) odrekao tužbenog zahtjeva da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj upiše pravo vlasništva nekretnine čest. zem. 1079/6, kuće dvorište 206 m2 i dvor površine 362 m2 za svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama k.o. N., uz upis brisanja istog imena s prednice tuženice to je prvostupanjski sud donio presudu na temelju odricanja, pa tužitelj nema pravni interes za podnošenje revizije protiv takve presude, slijedom čega je valjalo reviziju tužitelja u odnosu na presudu na temelju odricanja na temelju odredbe 392. st. 2. u vezi sa čl. 331.a ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

7. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja da je tuženik prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavio u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom P. d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodao S. d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namiren po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj ... od 12. travnja 1999. između tuženika kao kreditora i P. p. d.o.o. kao korisnika kredita, u koji ugovor je tužitelj uključen kao sudionik osiguranja, pa je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. 1079/6 k.o. N./Z. (stara izmjera), sada čest. zem. 4344/1 k.o. N./Z. s imena tužitelja u korist prednika tuženika D. b. d.d., te zahtjev za naknadu štete.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 12. travnja 1999. prednica tuženice sa tvrtkom P. P. d.o.o. Z. sklopila Ugovor o kreditu broj ... na iznos od 8.300.000,00 kuna te je kao sredstvo osiguranja naplate navedene tražbine ugovoren prijenos vlasništva, pored predmetne nekretnine, koja je bila u vlasništvu tužitelja, oznake čest. zem. 1079/06 k.o. N., i na nekretnini u vlasništvu P. P. d.d., oznake čest. broj 1373/4, u naravi hotel površine 1774 m2 i dvor površine 1210 m2,

- da je 2. ožujka 2000. predmetni Ugovor o kreditu broj ... postao ovršan, jer korisnik kredita nije izvršio svoju obvezu vraćanja istog,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-529/01, a na temelju Zapisnika o svjedočenju činjenica s potvrdom sastavljenim od strane javnog bilježnika mr. sc. D. M. pod poslovnim brojem OV-200/4/2000, izvršena uknjižba prava vlasništva prednice tuženice D. b. d.d. na predmetnoj nekretnini,

- da je u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o kreditu nekretnina tužitelja već bila opterećena založnim pravom trećih osoba na temelju sklopljenog ugovora o zajmu,

- da su založni vjerovnici K. B. i A. D. podigli hipotekarnu tužbu protiv prednice tuženice i u tom postupku ishodili pravomoćnu presudu na temelju koje su pokrenuli ovršni postupak protiv tuženice pod poslovnim brojem Ovr-897/02 i u navedenom postupku je došlo do prodaje tužiteljeve nekretnine te je između ovrhovoditelja i tuženice kao ovršenice sklopljen Sporazum o suglasnoj prodaji nekretnine od 23. prosinca 2005. (Ovr-897/02, list 71-74),

- da je 16. studenog 2000. pred Trgovačkim sudom u Splitu rješenjem poslovni broj St-133/99 otvoren stečajni postupak protiv dužnika prednice tuženice tvrtke P. p. d.o.o. Z.,

- da je na dan otvaranja stečajnog postupka prednica tuženice kao vjerovnik prijavila sva potraživanja među kojima i potraživanje na temelju Ugovora o kreditu broj ... od 12. travnja 1999. i aneksa tog Ugovora od 17. prosinca 1999. u ukupnom iznosu od 9.879.302,76 kuna, koji se sastoji od glavnog duga u iznosu od 8.300.000,00 kuna, redovnih kamata u iznosu od 255.928,17 kuna i zakonskih zateznih kamata od 1.323.374,59 kuna,

- da je 24. travnja 2002., odnosno tijekom navedenog stečajnog postupka, pravna prednica tuženice Ugovorom o cesiji sklopljenim sa tvrtkom S. d.o.o. Z. prenijela sva svoja potraživanja prema stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 23.888.742,27 kuna, među kojima je i potraživanje iz predmetnog Ugovora o kreditu, za što joj je cedent platio iznos od 2.200,000 eura u kunskoj protuvrijednosti (čl. 7. i 8. Ugovora), međutim da je člankom 2. istog Ugovora ugovoreno da su tražbine cedenta osigurane prijenosom prava vlasništva na nekretninama oznake čest. broj 1373/4, u naravi hotel površine 1774 m2 i dvor površine 1210 m2 te na nekretninama iz zk. ul. 659. k.o. C. te zk. 845 i 9753 k.o. Z., ali ne i na predmetnoj nekretnini, koja je nekoć bila u vlasništvu tužitelja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim iz razloga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje da je bez osnove izvršen upis prava vlasništva prednice tuženice odnosno nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, slijedom čega zaključuju da tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva pa odbijaju tužbeni zahtjev.

10. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se za sada prihvatiti.

11. Osnovano revident u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. i 221.a ZPP jer je tijekom postupka predlagao saslušanje tužitelja i stečajnog upravitelja, a koje dokaze je sud odbio kao suvišne, a da za to nije dao potrebne razloge da bi nakon toga odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu.

12. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13.1. Pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a sud može primijeniti tek ako je izveo predložene dokaze te ako je te dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

13.2. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Pritom je prvostupanjski sud odbio i izvođenje predloženih dokaza, saslušanje stečajnog upravitelja i saslušanje tužitelja, a da za to nije dao potrebne razloge. Time je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 221.a i čl. 8. ZPP jer je navedeni propust mogao biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

14. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

16. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.