REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 91/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., iz K. Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., protiv tuženika H. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. K., dipl.iur., radi utvrđenja diskriminacije i uznemiravanja radi zaštite od diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dopunske presude Županijskog suda u Split poslovni broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Preinačuje se dopunska presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u toč. II/1 toč. C izreke i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potrvđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u toč. II/1 toč. C izreke kojom je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019., utvrđeno je da je djelatnik tuženika voditelj U.-a S. zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja (toč. II. 1B izreke) Tuženiku je naloženo da u roku od 8 dana osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.(toč. II 1C izreke).

2. Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž R-13/2020-2 od 9. lipnja 2020. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. II/1B izreke, pri čemu je propustio odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude u toč. II/1C .

3. Postupajući po prijedlogu tužitelja Županijski sud u Splitu je dopunskom presudom poslovni broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. prihvatio žalbu tuženika preinačio prvostupanjsku presudu u toč. II/1 toč. C i odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao naložiti tuženiku da u roku od 8 dana osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.

4. Tužitelj je podneskom od 13. studenog 2020. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv dopunske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

5. Postupajući po prijedlogu tužitelja ovaj sud je utvrdio da je dopunskom presudom odlučeno o jednoj od više mogućih tužbi za zaštitu od diskriminacije. Prema odredbi čl. 382.a. st. 1. ZPP stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu (…) u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije.

6. Stoga je ovaj sud po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije postupio kao s revizijom, te je sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZP ispitao drugostupanjsku presudu kao u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj revizije.

7. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka osnovanost zahtjeva tužitelja da tuženik osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na način opisan u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. u toč. II.1B. izreke, potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-13/2020-2 od 9. lipnja 2020., protiv kojeg dijela drugostupanjske presude nije podnesena revizija.

8. Navedenom presudom je u ovom predmetu pravomoćno suđeno:

„Utvrđuje se da je djelatnik tuženika voditelj U.-a S. zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.“

8.1. Navedeni dio presude se temeljio na utvrđenju:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika od 1995. na različitim radnim mjestima u većem broju organizacijskih jedinica, potom je od 2013. radio na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor pri D. H. d.o.o. Z., a od 20. ožujka 2017. je bio voditelj U. S. (a to je bio i u razdoblju od 2005. do 2012.), u kojem razdoblju sadašnje radno mjesto tužitelja nije postojalo već da je ono oformljeno tek nakon toga,

- Voditelj U. S. I. M. je e-mail porukom od 26.svibnja 2017. zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja službena dokumentacija koju je tužitelj zatražio kako bi mogao obavljati svoje redovne radne zadatke. Iz e-mail poruke priložene spisu (list 43) proizlazi, da je ta poruka poslana 24 djelatnika tuženika, dok iz druge e-mail poruke priložene spisu (list 42) proizlazi da je tužitelj na isti dan poslao još jednu e-mail poruku istog sadržaja, samo ovaj put svim upraviteljima šumarija U. S. (17 djelatnika), svim rukovoditeljima odjela U. S. (6 djelatnika) i P. O., referentu za radne odnose,

-I. M. nije osporio da je navedenim e-porukama bio priložen Prijedlog za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta i tužiteljev ugovor o radu, a sudskom odlukom je pravomoćno odlučeno, da je dostavljanjem ugovora o radu drugim djelatnicima, povrijeđeno je pravo tužitelja na zaštitu osobnih podataka jer je ugovor o radu proslijeđen/dostavljen u prekomjernom opsegu,

-nakon što je tužitelj o navedenom ponašanju I. M. obavijestio tadašnju Direktoricu sektora za unutarnju reviziju i nadzor, G. S., navodeći da ga se ponašanjem I. M. onemogućava u obavljanju redovitih radnih zadataka (list 48 spisa), G. S. je predsjedniku uprave K. J., I. M. i tužitelju, dostavila e-mail poruku od 26. svibnja 2017. (list 48 spisa) u kojoj je takvo ponašanje okarakterizirala kao težu povredu radne obveze (čl. 8. i 9. Pravilnika o ustrojstvu i radu službe za internu reviziju i kontrolu) jer se takvim ponašanjem onemogućava rad radniku Službe za internu reviziju i kontrolu u cilju obavljanja revizije-kontrole, te se ne postupa po zahtjevu radnika Službe.

-ponašanje voditelja podružnice kada je zabranio ostalim djelatnicima tuženika da tužitelju dostavljaju zatraženu službenu dokumentaciju u svrhu obavljanja redovitih radnih zadataka i kada je dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva ugovora o radu, je bilo takvo da se njime stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za tužitelja. Takvo vrijeđanje je kod radnika uzrokovalo socijalnu i profesionalnu izolaciju iz radne sredine, osjećaj nemoći, osjećaj neizvjesnosti o tome što se očekuje od posla, kakvi su izgledi za očuvanjem posla ili nadolazeće promjene.

- tužitelj je uputio pritužbu poslodavcu na postupanje voditelja U. S. radi zaštite dostojanstva od uznemiravanja u smislu čl. 134. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj (list 35 spisa), a predsjednik uprave tuženika dopisom od 8 lipnja 2017. (list 115 navodeći da je uočena loša poslovna komunikacija između tužitelja i I. M. koja šteti urednom obavljanju poslova u U. S.. Stoga da je određeno da mu se od strane voditelja U. S. omogući nesmetano obavljanje radnih naloga povjerenih mu od strane Sektora za unutarnju reviziju i nadzor, a tužitelj je obvezan da obavijesti I. M. o potrebi za prikupljanjem podataka koje treba u svrhu obavljanja radnih naloga. Tužitelj je pozvan, da ukoliko bude daljnjih problema u poslovnoj komunikaciji između njega i I. M., da se o navedenom obavijesti uprava društva. Tužitelj saslušan kao stranka je naveo da se unatoč naputku predsjednika uprave društva, tužitelju i dalje ne dostavlja službena dokumentacija potrebna za obavljanje radnih naloga, a tuženik nije dokazao drugačije.

8.2. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je tužitelj naprijed opisanim radnjama voditelja U. S. uznemiravan na radnom mjestu, te je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete uzrokovane povredom zakonom zaštićenih prava.

9. Drugostupanjski sud je propustio odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude u toč. II/1 toč. C izreke kojom je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.

9.1. Stoga je dopunskom presudom poslovni broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. odlučeno i o žalbi protiv navedenog dijela prvostupanjske presude, imajući na umu sva utvrđenja koja je imao drugostupanjski sud u donošenju presude Gž R-13/2020-2 od 9. lipnja 2020.

10. Tužitelj je revizijom (naslovljenom kao prijedlog za dopuštenje revizije) ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

11. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 st. 1. i st. 2. ZPP. Tužitelj nije određeno obrazložio tvrdnje o navedenim bitnim povredama, a obrazloženje bitne povrede se svodi na tvrdnju o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora. Međutim time što je sud eventualno pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava ne znači ujedno i postojanje bitne povrede.

12. Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

12.1. U ovom slučaju je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 3. st. 1. i 3. i čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/2008, 112/2012, dalje: ZSD) u vezi s čl. 17. ZSD koje glase:

- čl. 3. st. 1. ZSD: Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

- čl. 3. st. 3. ZSD: Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

-čl. 17. Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti: 1) da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2) da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3.) da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4.) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

12.2. Pogrešno je primijenjena i odredba čl. 134. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) kojom su propisane obveze poslodavca poduzeti sve potrebne mjere primjene svakom pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja na radnom mjestu.

13. U ovom slučaju je pravomoćnom presudom utvrđeno uznemiravanje i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu uzrokovanu povredom prava zaštićenih po ZSD, a protiv drugostupanjske presude u tom dijelu nije podnesena revizija. Drugostupanjski sud je dopunskom presudom pogrešno odbio tužbeni zahtjev. 14. Okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na osnovanost tog zahtjeva. Uznemiravanje tužitelja se sastojalo u radnjama tuženika opisanim u toč. 8.1. ovog obrazloženja. Tužitelj je uputio pritužbu poslodavcu na postupanje voditelja U. S. radi zaštite dostojanstva od uznemiravanja u smislu čl. 134. st. 2. ZR-a (list 35 spisa), a predsjednik uprave tuženika dopisom od 8 lipnja 2017. (list 115) je odredio da se tužitelju od strane voditelja U. S. omogući nesmetano obavljanje radnih naloga povjerenih mu od strane Sektora za unutarnju reviziju i nadzor. Tuženik, unatoč naputku predsjednika uprave društva, i dalje ne dostavlja službenu dokumentaciju potrebna za obavljanje radnih naloga i nastavlja uznemiravanje u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta.

14.1. Cilj i svrha propisa o zabrani diskriminacije, pa i zabrane uznemiravanja po diskriminatornoj osnovi, jeste ukloniti diskriminaciju i uznemiravanje kao nepoželjno i nezakonito postupanje, a za to nije dovoljno samo utvrditi da je povrijeđeno nečije pravo na jednako postupanje u situaciji kad od strane poslodavca nisu poduzete učinkovite mjere radi zaštite od uznemiravanja, odnosno kad se uznemiravanje unatoč prigovoru opetovano nastavlja. To pravo izrijekom proizlazi i iz odredbe čl. 17. st. 1. toč. 2. ZSD.

15. Stoga je valjalo po čl. 395. st. 2. ZPP preinačiti drugostupanjsku dopunsku presudu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.