Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Gž Ob-42/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tužene A. Š. iz Z., OIB…, koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz OD M. & P. iz Z., radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P Ob-48/2020-23 od 10. prosinca 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2022. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja R. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P Ob-48/2020-23 od 10. prosinca 2021. godine.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja R. Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P Ob-48/2020-23 od 10. prosinca 2021. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja kojim traži da se utvrdi da su nekretnine, pobliže označene u točki I.1. izreke prvostupanjske presude, izvanbračna stečevina tužitelja i tuženice svakog u ½ dijela, što je tuženica dužna priznati, te izdati tužitelju valjanu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u ½ dijela u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama, koje će u protivnom zamijeniti ova presuda, te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, te je odbijen i zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine pobliže označene u točki I.3. izreke, te je tužena dužna izdati mu valjanu ispravu podobnu za uknjižbu njegovog prava u zemljišnim i drugim javnim knjigama, kao i naknaditi mu trošak postupka sve u roku od 15 dana.
2. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana.
3. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s prijedlogom za izdavanje privremene mjere kojom traži da se zabrani tuženici otuđenje i opterećenje nekretnine opisane u izreci rješenja suda prvog stupnja do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka ili drukčije odluke suda.
4. Protiv te presude i rješenja žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.
5. Žalba nije osnovana.
6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Nesporno je da su stranke bile u braku od listopada 1998. godine, te da je isti razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-339/10 dana 3. listopada 2011. godine, a da je Ugovor o prodaji nekretnine, kojim je tuženica stekla predmetnu nekretninu sklopljen dana 5. svibnja 1994. godine, dakle, prije zaključenja braka stranaka.
11. Prema odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine njihova je zajednička imovina.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 1993. godine, dakle, i u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, a da je on od 1991. godine do 1995. godine radio u A., te da je za kupnju predmetne nekretnine dao kaparu u dolarima u vrijednosti od tadašnjih 5.000 njemačkih maraka.
13. Međutim, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti to proizlazi iz iskaza svjedoka, da su stranke doista bile u izvanbračnoj zajednici u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, jer nije dokazao da su učinci te izvanbračne zajednice imale isti učinak kao i učinci faktične bračne zajednice što znači da je, osim zajedničkog stanovanja, postojalo i zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima i zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku. Sama činjenica da je između stranaka u to vrijeme postojala emotivna zajednica koja je potrajala i dulje vrijeme, ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.
14. Osim toga, tužitelj ničim nije dokazao da bi on slao novac iz A. za potrebe podmirenja najma stana u kojem je živio s tuženicom kao i za ostale životne troškove, jer o tome u spis nije priložio nikakav dokaz, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, a isto tako nije dokazao niti da bi platio kaparu za kupnju predmetne nekretnine, jer u tom slučaju nije logično niti životno uvjerljivo da o tome ne bi imao nikakav pismeni dokaz, niti da bi, u tom slučaju, predmetna nekretnina u cijelosti bila upisana kao vlasništvo tuženice.
15. Prema tome, kako tužitelj nije dokazao da bi između stranaka postojala izvanbračna zajednica u vrijeme kupnje predmetne nekretnine, te da bi on zajedno s tuženicom za vrijeme trajanja te izvanbračne zajednice svojim radom na bilo koji način doprinio stvaranju imovine koja ima status bračne stečevine, to je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.
16. Sukladno tome, a s obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen, nije bilo ni osnove za donošenje privremene mjere, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja i taj prijedlog tužitelja odbio.
17. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 25. siječnja 2022. godine
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb, v.r.
