Poslovni broj: 2 Us I-292/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice S. R. iz B., OIB:…, koju zastupaju opunomoćenici iz O. d. B. & M. D. j.t.d., O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, koga zastupa službena osoba D. Š., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba D. B. iz V., OIB:, koga zastupa opunomoćenik S. Š., odvjetnik iz V. i S. O. iz V., radi obiteljske mirovine, 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-03/19-01/03309436710, URBROJ: 341-99-05/3-19-8922, broj spisa: 685680, od 1. veljače 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 140-03/19-01/03309436710, Urbroj: 341-22-05/3-19-18928, broj spisa: 54816 od 4. studenog 2019.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi D. B. nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/19-01/03309436710, URBROJ: 341-99-05/3-19-8922, broj spisa: 685680, od 1. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 140-03/19-01/03309436710, Urbroj: 341- 22-05/3-19-18928, broj spisa: 54816 od 4. studenog 2019.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je s danom 1. studenog 2014. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu te je s tim danom obustavljena i isplata mirovine (točka 1.). Točkom 2. je zainteresiranoj osobi D. B., kao djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, počevši od 1. prosinca 2014. određena obiteljska mirovina u svoti od 6.030,57 kn mjesečno, s odgovarajućim povećanjima i usklađivanjima te će se ista isplaćivati počevši od 1. prosinca 2014 pa se na takav način poništava rješenje prvostupanjskog tijela od 1. srpnja 2015.

Tužiteljica u tužbi navodi kako je osporavana odluka tuženika donijeta na temelju činjenice što ista nije dostavila presude na koje se u žalbi poziva, iako je presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe Valpovo, poslovni broj: P Ob- 298/2017-13 od 9. ožujka 2018., dva puta dostavila putem opunomoćenika, o čemu prilaže dokaz. Stoga smatra da zbog neusklađenosti i organizacijskih problema tuženika ne može biti uskraćena u ostvarenju svojih prava. Napominje i kako je u spis dostavila presudu ovoga suda poslovni broj: 7 UsI-1238/2019-8 od 4. veljače 2020., a koju presudu tuženik uopće nije uzeo u razmatranje. Osporava stajalište tuženika prema kojem se isti poziva na postojanje presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ob-276/2018-2 od 9. svibnja 2018., obzirom da postojanje te presude nema utjecaja na činjenicu postojanja rješenja Općinskog suda u Valpovu, koje je i dalje pravomoćno i ovršno, dok je i u samoj presudi Županijskog suda u Splitu naznačeno da se tužba odbacuje u dijelu za stavljanje izvan snage tog rješenja. To znači da je sud u isto vrijeme utvrdio kako bračna zajednica između tužiteljice i pokojnog Zvonimira Bračka nije postojala te potvrdio da ista postoji, a zbog čega je tužiteljica podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Zbog navedenog mišljenja je da su joj povrijeđena ustavna prava, budući se Županijski sud u Splitu upustio u utvrđivanje činjenica u svezi statusnog pitanja postojanja izvanbračne zajednice, unatoč postojanju pravomoćne i ovršne odluke o istoj pravnoj stvari. Ukazuje da su zainteresirane osobe protiv navedenog rješenja podnijele prijedlog za ponavljanje postupka, a koji je pravomoćno odbačen te umjesto da su podnijeli ustavnu tužbu, isti su ustali novim tužbenim zahtjevom, a rezultat kojega je navedena presuda Županijskog suda u Splitu, koje postupanje smatra nezakonitim. Osporava i datum saznanja prvostupanjskog tijela za postojanje te presude i ponavlja kako presuda Županijskog suda u Splitu ne može predstavljati činjenicu koja utječe na smanjenje prava tužiteljice na obiteljsku mirovinu. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica ponavlja u tužbi navode o kojima se očitovao u žalbenom postupku te smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno prema dostupnim činjenicama i dokazima u spisu. Napominje i da tužiteljica kod ovoga suda vodi upravni spor pod poslovnim brojem: 5 UsI-329/2021, u istoj pravnoj stvari te da je spis tuženika dostavljen na navedeni broj spisa.

Zainteresirana osoba D. B. se u odgovoru na tužbu protivi navodima iz tužbe te ističe kako je neutemeljeno stajalište tužiteljice da u konkretnom slučaju postoje dvije sudske odluke u koliziji, obzirom da se odluka suda u izvanparničnom postupku može pobijati u parničnom postupku, jer odluka u izvanparničnom postupku nema svojstvo presuđene stvari. Kako je rješenje Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: 7 R1 9/14 od 29. siječnja 2014. donijeto u izvanparničnom postupku i kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice, protiv istoga je pokrenut parnični postupak, a tijekom kojega je dokazano da izvanbračna zajednica tužiteljice i pokojnog Zvonimira Bračko nikada nije postojala. Stoga se tužiteljica neutemeljeno poziva na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, a o čemu je stajalište zauzeo i ovaj sud u presudi poslovni broj: 7 UsI-1238/19-8 od 4. veljače 2020. Obzirom na navedeno, mišljenja je kako uslijed postojanja presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-276/2018 od 4. srpnja 2018. tužiteljica mora trpjeti smanjenje prethodnih prava koja su joj utvrđena pa tako i primanje s osnove mirovine. Ukazuje i kako se postojanje te presude ne može nazvati kontroverznom te da je tužiteljica istu pokušala izmijeniti, ali navedeni prijedlog je odbijen pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ob-215/2021 od 27. travnja 2021. Slijedom navedenog predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova upravnog spora.

S. O., nije se odazvala pozivu suda da sudjeluje kao zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 18. siječnja 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i zamjeničkog opunomoćenika zainteresirane osobe D. B.

Na raspravi je sud izvijestio stranke kako je priložio ovosudni spis poslovni broj: 5 UsI-329/2021, a u kojem se nalazi odgovarajući spis tuženika.

Opunomoćenik tužiteljice na raspravi je ostao kod tužbe i svih navoda iz iste. Ponovio je kako smatra da je pobijana odluka utemeljena na odredbi članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP), a sve iz razloga jer tužiteljica navodno nije dostavila u spis traženu presudu, iako je iz priloga uz tužbu vidljivo da je tužiteljica postupila po traženju tuženika i presudu dostavila u dva navrata. Nije mu poznato uslijed čega tuženik istu nije zaprimio pa je mišljenja da je isto rješenje utemeljeno na pogrešnim činjenicama. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu.

Zamjenički opunomoćenik zainteresirane osobe D. B. izjavio je da ostaje od odgovora na tužbu.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Područne službe tuženika u Vukovaru Klasa: 140-03/14-01/03309436710, Urbroj: 341-22-05/3-14-021797, broj spisa: 54816 od 1. srpnja 2015., kao izvanbračnoj udovici hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, korisnika mirovine Z. B., priznato pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., nastavno: ZOMO) i to počevši od 1. prosinca 2014.

Ovo sve na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj 7R1-6/14-3 od 29. siječnja 2014., kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice s pokojnim Z. B. u razdoblju od prosinca 2010. do smrti Z. B. dana…., odnosno jer je rješenjem Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Valpovo, KLASA: UP/I-562-02/14-14/2, URBROJ: 2158-15-02/1-14-9 od 18. travnja 2014. (na koje je u postupku revizije dana suglasnost) tužiteljici priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Z. B. te pravo na sukorisnički dio obiteljske invalidnine od 1. ožujka 2014. na dalje, dok postoje propisani uvjeti prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 33/2013, 148/2013). Nadalje, tužiteljici je rješenjem Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije, Ispostave Valpovo, KLASA: UP/I-562-02/18-14/18, URBROJ: 2158-15-02/1-18-7 od 2. listopada 2018. kao izvanbračnom drugu iza pokojnog Z. B. priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i pravo na obiteljsku invalidninu, kao samostalnoj korisnici od 24. rujna 2018. na dalje, dok za to postoje Zakonom propisani uvjeti, u iznosu od 1.912,45 kuna mjesečno.

Naime, rješenjem Općinskog suda u Valpovu poslovni broj 7 R1-6/14-3 od 29. siječnja 2014. (koje je postalo pravomoćno istoga dana) utvrđeno je da je tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici koja se može izjednačiti sa bračnom sa Z. B., rođenim … u V., u razdoblju od mjeseca prosinca 2010. do smrti Z. B. odnosno ... Navedeno rješenje doneseno je u povodu prijedloga predlagateljice, a bez sudjelovanja protustranke, odnosno djece, zainteresiranih osoba u ovom upravnom sporu, sada pokojnog Z. B.

Dakle, na temelju prethodno navedene odluke Općinskog suda u Valpovu tužiteljici je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog Z. B., hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Međutim, presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ob-276/2018-2 od 9. svibnja 2019. presuđeno je da se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P Ob-298/17-13 od 9. ožujka 2018. u dijelu pod točkom I. izreke na način da se utvrđuje da nije postojala izvanbračna zajednica tuženice S. Š., sada R. iz B. i sada pokojnog Z. B. Nadalje, navedenim rješenjem u točki I. izreke ukinuta je pobijana presuda (Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P Ob-298/17-13 od 9. ožujka 2018.) u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za stavljanje izvan snage rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Pu R-605/15 od 29. siječnja 2014. te je u tom ukinutom dijelu tužba odbačena.

Stoga je na temelju prethodno citirane odluke vidljivo kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da nije postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pokojnog Z. B.

Pri tome je sud stajališta kako se ne radi o dvije sudske odluke u koliziji, kako to smatra tužiteljica, već je pravomoćnom presudom utvrđeno nepostojanje izvanbračne zajednice, a koja je bila temelj za priznanje prava tužiteljice na obiteljsku mirovinu.

Naime, ovaj sud je stava, a koji je izražen i u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj: 7 UsI-1238/2019-8 od 4. veljače 2020., da je unatoč postojanju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj: 7 R1-6/14-3 od 29. siječnja 2014., donesenog bez sudjelovanja protustranaka, uz odricanje predlagateljice prava na žalbu, prvostupanjsko tijelo kao i tuženik pravilno istumačilo činjenicu postojanja presude donesene u kontradiktornom postupku, a koja po svojoj naravi (od dana donošenja) anulira postojanje i pravne učinke navedenog rješenja od 29. siječnja 2014.

Obzirom na navedeno, pravilno je pokrenut postupak obnove priznanja prava na obiteljsku mirovinu tužiteljici.

Člankom 123. stavkom 2. točkom 2. ZUP propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta.

Slijedom citirane odredbe provedena je obnova postupka po službenoj dužnosti te je donijeto rješenje putem kojega je utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu i obustava njene isplate s danom 1. prosinca 2014., a sve iz razloga jer tužiteljica nije bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim Z. B. te je primjenom odredbe članka 73. i 95. stavka 1. ZOMO obiteljska mirovina priznata isključivo D. B., kao sinu pokojnog Z.

U skladu s navedenim, sud napominje kako je prethodno opisano činjenično stanje i navedena odredba o obnovi postupka bila temelj za donošenje osporavanog rješenja tuženika te da isto nije utemeljeno na odredbi članka 47. stavka 4. ZUP pa su prema stajalištu suda za ovu upravnu stvar nebitni prigovori iz tužbe koji se odnose na činjenice u svezi dostave presuda tuženiku u žalbenom postupku. Imajući u vidu na navedeno, osporavane odluke tuženika ocjenjuju se zakonitima.

Slijedom iznijetog, sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u točki I izreke presude.

Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Zainteresirana osoba D. B. također je zatražila naknadu troškova spora, a sud je stajališta kako istoj pripada pravo na naknadu troškova spora, jer je uspjela u sporu i to trošak s osnove sastava odgovora na tužbu i zastupanja na raspravi. Stoga, kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troška upravnoga spora zainteresirane osobe D. B. odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., nastavno Tarifa). Tako je zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška, priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na raspravi po opunomoćeniku (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn, za svaku radnju, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 6.250,00 kn.

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao točki III izreke presude.

U Osijeku 25. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).