Poslovni broj: 2 Us I-1226/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja B. K. iz G., OIB: ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, koga zastupa službena osoba Z. I., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 25. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-563-01/20-02/88, Urbroj: 511-01-149-21-2 od 21. rujna 2021.

Obrazloženje

Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-563-01/20-02/88, Urbroj: 511-01-149-21-2 od 21. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Klasa: UP/I- 563-01/21-03/1, Urbroj: 511-01-149-21-5 od 1. travnja 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 26. lipnja 1991. do 20. listopada 1991. i to kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova.

Tužitelj u tužbi navodi kako je upravni postupak proveden nezakonito i uz pogrešnu primjenu materijalnih odredbi na njegovu štetu. Smatra da je trebao biti saslušan i upoznat sa svim činjenicama upravnog postupka te da ga smeta što tijekom postupka nisu saslušani njegovi ratni zapovjednici i odgovorne osobe. Ističe i da je očiglednom pogreškom izostavljen iz službene evidencije. Navodi i kako je tijekom žalbenog postupka dostavio imena osoba koji su bili njegovi suborci i to A. D. i Z. K. te predlaže da se isti pozovu i da im se omogući svjedočenje, u svezi njegovog angažmana na području Pakraca u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže pozivanje daljnjih svjedoka koji bi potvrdili njegove navode te osporava obrazloženje tuženika putem kojega se ne prihvaćaju njegove izjave niti izjave svjedoka. Iznosi kronologiju svog djelovanja u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske, a posebno činjenicu upućivanja na područje Pakraca i ukazuje kako je isto bilo u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u provedenom postupku, a nakon izvršenog uvida u službene evidencije i pribavljanja iskaza tužitelja, utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru niti je djelovao u vezi tog otpora. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Dana 18. siječnja 2022. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupila službena osoba tuženik dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS). Naime, podneskom od 18. siječnja 2022. tužitelj je ispričao svoj nedolazak na raspravu.

Tijekom rasprave tužitelj je ostao kod tužbe i svih navoda iz iste te je postavio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje osporavane odluke tuženika. Službena osoba je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem predmetnog statusa, a u kojem zahtjevu tužitelj tvrdi kako je u razdoblju od 26. lipnja 1991. do 19. svibnja 1992., kao pripadnik PS Z., bio upućen u P. na prvu crtu bojišta gdje je bio izložen borbenom djelovanju. Kao svjedoke predložio je Z. K. i A..

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOPHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Člankom 179. točkom a. ZOPHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju. Povodom navedenog zahtjeva proveden je odgovarajući upravni postupak, a tijekom kojega je uzeta izjava od tužitelja, o čemu egzistira zapisnik Policijske uprave požeško-slavonske broj: 511-22-04-1-53/19-2-2020 od 17. kolovoza 2020.

U svom iskazu tužitelj je naveo kako je nakon prekvalifikacije na Policijskoj akademiji raspoređen u P. p. T., a zatim na aerodrom P. Krajem srpnja i početkom kolovoza bio je upućen na izvršavanje zadaća sa ostalim policijskim službenicima PU z. na prvu crtu bojišnice u P. Poznato mu je da su u istom svojstvu zajedno s njim bili upućeni Z. K. i A. D. Putovali su preko Novske te se sjeća da je prilikom ulaska u Pakrac jedan zapovjednik bio ranjen. U Pakracu su trebali boraviti oko mjesec dana, a zadržali su se oko dva mjeseca. Njihova zadaća je bila oslobađanje okupiranih područja dijelova grada Pakraca (Pilana, Prekopakra i dr.) te su u više navrata pokušali ući u Prekopakru, ali nisu uspijevali i tom prilikom dolazilo je do gubitaka u ljudstvu i tehnici. Posebno ističe kako je u prilogu svoga zahtjeva dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, iz koje proizlazi da je od 26. lipnja 1991. do 20. listopada 1991. bio prijavljen kao aktivni policijski službenik kod tuženika, a od 21. listopada 1991. do 19. svibnja 1992., kao aktivni policijski službenik u PU z. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno, izvršenim uvidom u pismeno Službe za potporu ljudskim potencijalima tuženika Klasa: 563-01/20-03/3, Urbroj: 511-01-149-20-612 od 9. rujna 2020. da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj.

Iz dopisa Službe za pravne poslove i ljudske potencijale broj: 511-19-18/2- 74/2-2020 od 23. prosinca 2020. proizlazi kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 21. listopada 1991. do 19. svibnja 1992., u svojstvu pripravnika na radnom mjestu operativni radnik za pozorničko – patrolnu djelatnost Policijske stanice za kontrolu prelaska državne granice na aerodromu Z. Dana 19. svibnja 1992. mu je prestao radni odnos, a na temelju ocjene njegovog ponašanja te odnosa prema radu i rezultatima rada, obzirom da isti nije mogao s uspjehom završiti pripravnički staž i osposobiti se za samostalno obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio primljen. Dalje se navodi kako tužitelj nije bio upućivan na bojišnicu i nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom.

Zatim je vidljivo kako su na traženje tužitelja, tijekom žalbenog postupka, na okolnosti zahtjeva tužitelja saslušani predloženi svjedoci A. D. i Z. K. Svjedok A. D. je u svojoj izjavi kod P. u. z., III. P. p. Z. broj: 511-19-29/8-58- 3/21 od 4. svibnja 2021. iskazao kako se zajedno s tužiteljem javio na natječaj za policajca u Policijskoj akademiji. Poznato mu je da je tužitelj bio upućen na ratište u Pakrac, dok je on bio na ratištu u Karlovačkoj županiji, a da bi poslije i on bio upućen u grad Pakrac. Prilikom dolaska tamo je zatekao zapovjednika desetine Z. K. te tužitelja, M. J., A. J. i ostale suborce koji su se nalazili u A bataljonu. Poznato mu je da se tužitelj na tom ratištu zadržao oko 15 dana, nakon čega se vratio u P. a. u Z., odakle je upućivan na daljnja ratišta, ali o istome nema saznanja. Smatra da o istome više saznanja ima zapovjednik desetine Z. K. te je pojasnio da oni nisu bili u postrojbi Policijske uprave zagrebačke, već pod nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova i to Jedinice za posebne namjene „M.“.

Iz zapisnika Policijske uprave bjelovarsko – bilogorske broj:511-02-04/1-1/79- 2-2021 od 19. svibnja 2021. vidljivo je da svjedok Z. K. ističe kako je zajedno s tužiteljem bio polaznik tečaja za policajce na Policijskoj akademiji u razdoblju od 25. lipnja 1991. do 16. kolovoza 1991. On i tužitelj su bili pripadnici Posebne jedinice „M.“ te su sudjelovali u borbenim akcijama na području Pakraca od 18. kolovoza 1991. do 26. kolovoza 1991. Prije toga su bili angažirani na osiguranje zgrada Policijske uprave Kutina, ali kako je napad izvršen na Pakrac, upućeni su na to područje te je tom prigodom poginuo jedan pripadnik jedinice Ž. V., a dvadesetak ih je ranjeno. Po povratku iz Pakraca držali su straže na Policijskoj akademiji i to sve do 16. listopada 1991. kada je njihova jedinica rasformirana, a poznato mu je da je nakon toga tužitelj bio raspoređen kao policijski službenik na aerodrom P.

Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i podatke službene evidencije, to i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Ministarstvu unutarnjih poslova, obzirom da iz službenih evidencija nesporno proizlazi kako tužitelj kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova nije bio angažiran za obavljanje poslova u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske.

Isto tako, zadaće koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOPHBDR.

Na takav zaključak nema utjecaja činjenica da saslušani svjedoci iznose okolnosti upućivanja tužitelja na prvu crtu bojišnice u grad Pakrac te opisuju borbena djelovanja, obzirom da se radi o iskazima iz kojih se ne može na nedvojben način utvrditi da li je tužitelj uopće bio upućen na to područje, obzirom da su isti u suprotnosti sa službenom evidencijom, kao i to da saslušani svjedoci općenito iskazuju o odlučnim činjenicama, bez navođenja konkretnih okolnosti iz kojih bi se na nesporan način mogla utvrditi eventualna uloga tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Budući se u ovoj upravnoj stvari raspravlja o statusu tužitelja i činjenicama koje se odnose na konkretni slučaj, to su za ovu upravnu stvar relevantni konkretni dokazi o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, a s kojima isti nesporno ne raspolaže, kao što o tom nema podataka niti u službenim evidencija, dok na činjenično stanje nemaju utjecaja niti navodi tužitelja da je došlo do propusta u vođenju službene evidencije na njegovu štetu. Ovo posebno iz razloga jer tužitelj tijekom upravnog spora nije sudu priložio nikakve dokaze ili predložio izvođenje određenih dokaza putem kojih bi doveo u dvojbu činjenice koje su utvrđene tijekom upravnog postupka.

Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOPHBDR. Pri tome ovaj sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOPHBDR, odbivši zahtjev tužitelja.

Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je sud donio odluku kao u izreci presude.

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova spora.

U Osijeku 25. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).