REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3603/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. za trgovinu lijekovima i sanitetskim materijalom, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., protiv tužene M. Z., vlasnice Ljekarne M. Z., iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2478/2017-2 od 17. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3450/13-44 od 29. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke održan je na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. broj Ovrv-8/2012 od 23. siječnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 737.497,04 kune sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci navedene presude. U stavku II izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 151.434,40 kuna te troškova ovršnog postupka u iznosu od 36,90 kuna sa zateznom kamatom, dok je u stavku III izreke naloženo tuženici platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 92.995,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana u dijelu kojim je točkom 1. izreke presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice u Z. Ž. H. P. pod brojem Ovrv-8/2012 od 23. siječnja 2012., kao i u odluci o troškovima parničnog postupka (stavak III izreke presude), te je prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji se revidentica poziva ničim nije obrazložen, a pa ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji ovaj sud nije našao da bi bio ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. U presudama suda prvog i drugog stupnja navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, one su jasne i nisu međusobno proturječne, a također ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 737.497,04 kune sa osnove neplaćene robe od strane tužene, a koju robu je tužitelj isporučio tuženoj u vremenskom razdoblju od 2010. do 2012.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke bile u poslovnom odnosu,
- da je tužitelj isporučivao tuženici robu za potrebe njezine ljekarne, čiji primitak je potvrđen otpremnicom na kojoj se nalazi štambilj i potpis tužene i ovlaštene osobe u ljekarni,
- da je za isporučenu robu tužitelj ispostavio račun – otpremnice i to u iznosu od 737.497,04 kune.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je navedeno potraživanje podmirila pa je sud pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 737.497,04 kune sa pripadajućim zakonskim kamatama, a sve na temelju odredbe čl. 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
12. Prema odredbi čl. 65. ZOO propisano je da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom, dok je čl. 9. st. 1. ZOO propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.
13. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj odredbe čl. 9 i 65. ZOO pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su održali na snazi platni nalog u predmetnom rješenju o ovrsi i naložili tuženici isplatiti tužitelju iznos od 737.497,04 kune smatrajući da je tužitelj u postupku dokazao da je isporučio predmetnu robu, a tuženica nije dokazala da je svoju obvezu podmirila.
14. Stoga se suprotni navodi u reviziji ukazuju neosnovani.
15. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tuženice kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).
16. Neosnovano se pritom tuženica poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5537/09 od 4. veljače 2010. jer je ista donesena u drugačijoj činjeničnoj situaciji, a u konkretnom predmetu tužitelj ne raspolaže zadužnicom za utuženi iznos, pa je pravilna ocjena nižestupanjskog suda da u slučaju eventualno preplaćenog iznosa, tuženica ima mogućnost tražiti vraćanje više plaćenog.
17. Radi navedenog reviziju tuženice valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
