REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 641/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. G.-Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-824/2017-2 od 30. kolovoza 2017. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp- 41/16-25 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-824/2017-2 od 30. kolovoza 2017., osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li za utvrđenje faktične vlasti nad stvari- vikendicom tužiteljice mjerodavna svakodnevna prisutnost ili mogućnost raspolaganja istom?“
II. Odbacuje se revizija u odnosu na preostala pitanja kao nedopuštena.
III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem poslovni broj Psp-41/2016-25 od 10. ožujka 2017. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tuženik T. S. iz Z., OIB: … smetao tužiteljicu T. M., N. Z., OIB: … u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine koja se sastoji od kat. čest. 1412/3, upisane u z.k.ul.br. 904 k.o. V. J., voćnjak D. J. u površini od 908 čhv, na kojoj je izgrađena vikendica s pripadajućim podrumom, a koja se nalazi na adresi G. J. na način da je dana 24.06.2016.g. isključio električnu energiju, čime je bitno ograničio tužiteljicu u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti nad predmetnom nekretninom i potom neutvrđenog datuma što je tužiteljica utvrdila 15.07.2016.g. promjenom brave na ulaznim vratima vikendice i podrume izvršio oduzimanje suposjeda predmetne nekretnine.
2. Nalaže se tuženiku T. S. iz Z., da o svom trošku uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da ponovno uspostavi dovod električne energije u nekretninu opisanu pod toč. 1. te da promijeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i vrati staru bravu ili da ključeve novopostavljene brave preda tužiteljici pod prijetnjom ovrhe.
3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u suposjedovanju predmetne vikendice.
4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Pod točkom II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana.
2. Županijski sud u Šibeniku rješenjem poslovni broj Gž-824/2017-2 od 30. kolovoza 2017. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsko rješenje te je odbio zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsko rješenje odnosno ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. toga Zakona.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. tog članka.
8. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Na temelju utvrđenja da je tužiteljica kao bivši bračni drug tuženika imala ključeve kuće i dvorišnih vrata te dolazila na nekretninu radi obrade vrta, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 21., 22. st. 1. i 2. te čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) odbili tužbeni zahtjev. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica prije smetanja bila u suposjedu cijele nekretnine zajedno s tuženikom, ali da joj radnje tuženika nisu bitno ograničile dotadašnji način posjedovanja nekretnine, dok je drugostupanjski sud naveo da se tužiteljica vikendicom nije koristila u svrhu trajnog ni privremenog stanovanja, zbog čega smatra pogrešnom pravnu ocjenu prvostupanjskog suda da je cijela nekretnina pa time i sporna vikendica u suposjedu tužiteljice, jer je ona posjednica samo vrta kojeg obrađuje. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da s obzirom da tužiteljica nije posjednica vikend kuće nego posjednica vrta, tužbeni zahtjev je neosnovan iz tog razloga.
10. Revidentica je u reviziji naznačila sljedeća pravna pitanja:
"1. Je li sud trebao tužiteljici pružiti posjedovnu zaštitu isključivo prema posljednjem faktičnom stanju suposjeda i nastalom smetanju neovisno o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika?
2. Je li za zaštitu prava suposjeda tužiteljice mjerodavno posljednje stanje posjeda-izvršavanje faktične vlasti nad stvari prije nastalog smetanja kojim se tužiteljica onemogućava i bitno ograničava u dotadašnjem načinu vršenja suposjeda?
3. Jesu li za utvrđenje faktične vlasti nad stvari –posjeda tužiteljice, mjerodavne činjenice kojima se utvrđuje izvršavanje faktične vlasti posjednika ili razlozi i motivi istoga?
4. Isključuje izvršavanje faktične vlasti nad jednom stvari (vikendicom) motivirano izvršavanjem faktične vlasti nad drugom stvari (vrtom) faktičnu vlast nad prvom stvari?
5. Je li za utvrđenje faktične vlasti nad stvari- vikendicom tužiteljice mjerodavna svakodnevna prisutnost ili mogućnost raspolaganja istom?“.
11. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revidentica se pozvala na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-249/14 od 5. svibnja 2015., odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-643/14 od 18. ožujka 2014., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-3856/04 od 16. studenog 2004., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-456/06 od 26. ožujka 2009., Gžsp-269/13 od 27. studenog 2013. i Gž-2292/15 od 16. veljače 2016.
12. Prema ocjeni ovog revizijskog suda peto postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-2292/15 od 16. veljače 2016. na koju se pozvala revidentica.
13. Naime, u pobijanoj odluci sud je zauzeo shvaćanje da tužiteljica nije u suposjedu cijele nekretnine (vikendice) jer tužiteljica vikendicu nije koristila u svrhu privremenog niti trajnog stanovanja.
14. U odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-2292/15 od 16. veljače 2016. zauzeto je pravno shvaćanje da „kada se radi o posjedu nekretnine, nije potrebna svakodobna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodobnog raspolaganja nekretninom.“
15. I prema shvaćanju ovog revizijskog suda, da bi neka osoba bila u posjedu nekretnine, nije odlučno je li ona nekretninu koristila u svrhu povremenog ili trajnog stanovanja odnosno ne traži se njezina svakodobna prisutnost na nekretnini, već je odlučno je li osoba imala mogućnost koristiti se nekretninom. To u ovom konkretnom slučaju znači da je odlučno je li tužiteljica nesmetano koristila nekretninu tako što je u nju ulazila (radi kuhanja, spavanja, higijene i dr.) koristeći se ključem te je li nakon isključenja električne energije i promjene brave imala mogućnost koristiti nekretninu (vikendicu) kao prije isključenja struje i promjene brave.
16. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda nisu ocijenjeni ostali žalbeni navodi, ne postoje uvjeti za preinačenje osporenog rješenja.
17. Stoga je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te odlučiti kao u točki I. izreke.
18. S obzirom da je ovaj sud ukinuo odluku drugostupanjskog suda, o troškovima revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
19. Vezano za ostala pravna pitanja, valja reći da prvo i drugo i treće postavljeno pitanje ne predstavljaju pitanja u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer je odgovor na ta pitanja sadržan u jasnim odredbama čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP pa nije potrebno njihovo tumačenje od strane revizijskog suda.
20. Vezano za četvrto postavljeno pitanje, tužiteljica nije izložila razloge zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda. Pri tome se ističe da niti u jednoj odluci na koju se revidentica pozvala kao razlog važnosti nije zauzeto shvaćanje o postavljenom pitanju.
21. Slijedom navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
