REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3732/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz V. M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. M. iz V. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2992/18-5 od 7. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1110/2017-31 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2992/18-5 od 7. svibnja 2019. odbija se kao neosnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2992/18-5 od 7. svibnja 2019. u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.000,00 € protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 22.656,25 kuna sa zateznom kamatom pobliže navedenim u izreci te presude (stavak I izreke). U stavku II izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu koji se odnosi na sudsku pristojbu te u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 3.750,00 kuna sa zateznom kamatom počevši od 29. ožujka 2018. do isplate, dok je u stavku III izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke, dok je pod stavkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 394. ZPP zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka rješenjem ukine u cijelosti donesene nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno na temelju odredbe čl. 395. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbaci podredno da se odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok je u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U presudama suda prvog i drugog stupnja navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, one su jasne i nisu međusobno proturječne, a također ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presudama navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. U odnosu na sve prigovore u reviziji potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

9. Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe pravilno očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to i učinio u odnosu na sve žalbene navode tuženika relevantne za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio nižestupanjski sud, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je prvostupanjski sud na sporne okolnosti zaključenja predmetnog ugovora proveo odgovarajuće dokaze, uzimanjem stranačkih iskaza te uvidom u odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Također drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve provedene dokaze, a posebno iskaze stranaka i da je pri tome dao valjane razloge zbog čega je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan, dok iskazu tuženika nije poklonio svoju vjeru. Na taj način se drugostupanjski sud pravilno i jasno očitovao o prigovorima tuženika u odnosu na izbor i ocjenu dokaza pred prvostupanjskim sudom.

11. Kako u revizijskim navodima tuženika koji se odnose na prigovore načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze (iskaze stranaka i uvid u dokumentaciju priloženu u spisu), ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, to ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju teret dokazivanja da je sklopljen ugovor o zajmu je na tužitelju, koji je predložio i dokaze kojima potkrepljuje takve svoje navode. Obzirom da je tijekom postupka tužitelj dokazao svoje tvrdnje, to su nižestupanjski sudovi pravilno prihvatili tužbeni zahtjev.

12.1. Stoga nije osnovan revizijski razlog o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP.

13. S obzirom na navedeno, ostali navodi revizije tuženika kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 28.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na temelju ugovora o zajmu.

16. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tuženik zamolio tužitelja da mu pozajmi novčani iznos od 28.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelj sastavio tekst ugovora te je istom prilikom isplaćen i potpisan ugovor nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) ocijenivši pritom da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o zajmu, a kako tuženik nije dokazao da je ispunio obvezu iz ugovora o zajmu to je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je naložio tuženiku isplatu iznosa od 28.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti.

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovom sudu da u slučaju kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske odluke. U tom slučaju dužan je uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

18. S obzirom na to da revizija tuženika u pretežnom dijelu sadrži prigovore činjenične naravi iznesene u žalbi te s obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude to se tuženik umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

19. Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika u dijelu odluke o glavnoj stvari odbijena je kao neosnovana.

20. Međutim, revizija tuženika u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

21. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

22. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno i drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

22.1. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

24. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.