REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-1293/2021-20

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice N. G. M. iz Z., ..., kao nasljednice iza pok. Đ. D. iz Z., ..., koju zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., ..., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Rovinjska 2a, radi naknade za oduzetu imovinu, 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/13-01/101, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. studenoga 2016. i rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/95, URBROJ: 2163-06-01-12-39 od 14. rujna 2012.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/96, URBROJ: 2163-06-01-12-31 od 14. rujna 2012., donesenim u ponovnom postupku nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8563/2000 od 15. svibnja 2003. i poništavajućeg rješenja tuženika od 9. travnja 2009., ponovo je odbijen zahtjev kojeg je podnio pok. Đ. D. za stjecanje prava vlasništva primjenom čl. 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZN) na k.č. ..., k.č. ... i k.č. ..., sve k.o. P., koje je kupio kupoprodajnim ugovorima od 21. travnja 1981. i 2. rujna 1981. sklopljenih s M. M.

2nd Protiv navedenog rješenja pok. Đ. D. izjavio je žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/13-01/101, URBROJ: 514-04-02-01-01-16- 03 od 21. studenoga 2016. odbijena kao neosnovana.

3rd Tužiteljica je kao nasljednica iza pok. Đ. D. pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika. Tužiteljica u tužbi navodi, u bitnome, da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da su predmetne nekretnine nacionalizirane prijašnjoj vlasnici M. M. zbog gubitka državljanstva i da je ona stoga prestala biti vlasnicom tih nekretnina pa da stoga ona nije mogla prodati te nekretnine Đ. D. U svezi s time pojašnjava kako u postupku nije točno utvrđeno državljanstvo M. M., odnosno da li je ista bila strana državljanka ili optant. Ukazuje da je u identičnom upravnom postupku u odnosu na istog prednika M. M. i u istoj pravnoj situaciji doneseno rješenje kojim je uvažena žalba žalitelja i poništeno prvostupanjsko rješenje, a radi se o odluci tuženika KLASA: UP/II-942- 01/13-01/104, URBROJ: 514-04/01-15-02 od 13. studenoga 2015. Smatra da je neprihvatljivo da tuženik ne postupa dosljedno. Navodi još kako se obrazloženje osporavanoga rješenja sastoji od citiranja podataka koji se nalaze u spisu i citiranja pojedinih zakonskih odredaba, a bez ikakve analize i uporišta u pribavljenoj dokumentaciji radi čega upravno tijelo smatra da u ovom predmetu treba primijeniti određenu zakonsku odredbu. Slijedom navedenoga tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

4th Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5th Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, iznosi iste navode kao i tuženik u obrazloženju osporavanoga rješenja, te je također predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

6th Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave 7th U sporu nije sporno da je pok. Đ. D. iz Z. sklopio kupoprodajne ugovore 21. travnja 1981. i 2. rujna 1981. s M. M. rođ. D. iz S. F., R. I., radi kupnje k.č. ..., k.č. ... i k.č. ..., sve k.o. P.

8th Nadalje, nije sporno da iz rješenja Općine Pula, Općinskog komiteta za urbanističke, građevinske, stambene i komunalne poslove, broj: UP/I-06-IV-MM- 2296/1983 od 18. siječnja 1984. slijedi da je navedeno zemljište s danom 28. travnja 1948. na temelju odredbe čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća nacionalizirano M. M. i da je postalo društveno vlasništvo s pravom korištenja tadašnje O. P. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je M. M. bila strani državljanin i to talijanska državljanka na temelju odredbe čl. 1. st. 2. Sporazuma između FNRJ i Talijanske Republike o uređenju izvjesnih pitanja koja se odnose na opcije (Rim, 23. prosinca 1950.).

9th Međutim, sporno je, da li se ti ugovori mogu konvalidirati primjenom odredbe čl. 18. ZN i da li je na temelju tih ugovora pok. Đ. D. stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama. Također tužiteljica smatra da je sporan i državljanski status M. M.

10th Na temelju razmatranja navedenih nespornih činjenica koje proizlaze iz citirane dokumentacije, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, o istovrsnom pravnom pitanju (konvalidaciji kupoprodajnog ugovora kojeg je kao prodavatelj sklopila M. M. 1981. s drugim kupcem – M. Š.) Sud je već zauzeo stav u ranijoj pravomoćnoj presudi ovog Suda poslovni broj 1 UsI-1734/15 od 21. veljače 2018., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3095/18 od 18. listopada 2018.

11th Naime, odredbom čl. 18. st. 1. ZN propisano je da se pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. St. 2. istoga članka propisano je da osobi koja je na temelju st. 1. istog članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev služba nadležna za obavljanje imovinskopravnih poslova u uredima državne uprave u županijama.

12th Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća („Službeni list FNRJ“, broj 35/48, dalje: ZID ZNPPP) stupio je na snagu 28. travnja 1948., a u čl. 3. st. 1. tog Zakona bilo je propisano da se danom stupanja na snagu tog Zakona nacionaliziraju i prelaze u državno vlasništvo sve nekretnine, koje su u vlasništvu stranih državljana, stranih ustanova ili stranih privatnih ili javno-pravnih osoba. U st. 2. istog članka bilo je propisano da se od toga izuzimaju: 1. nekretnine seljaka zemljoradnika koji sami obrađuju svoju zemlju; 2. stambene zgrade koje služe vlasniku uglavnom za njegovo stanovanje i 3. nekretnine predstavništava stranih država, koje im služe za službene potrebe. U st. 3. istog članka bilo je propisano da jugoslavenski državljanin, koji pređe u strano državljanstvo gubi pravo vlasništva na nekretnine u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji koje prelaze u državno vlasništvo. Iznimku može dozvoliti samo Ministar pravosuđa FNRJ.

13th Navedenim ZID ZNPPP nacionalizirane su sve nekretnine u periodu od 1948. do 1989. čiji su vlasnici na dan donošenja tog Zakona bili strani državljani, kao i nekretnine osoba jugoslavenskog državljanstva koje prijeđu u strano državljanstvo. Na temelju navedene zakonske odredbe nekretnine su prelazile u državno vlasništvo stupanjem na snagu tog Zakona ili danom donošenja rješenja o otpustu iz jugoslavenskog državljanstva, a rješenje o prijenosu nekretnina u državno vlasništvo imalo je deklaratoran karakter i ono se moglo donijeti u svako doba u vrijeme važenja tog Zakona, jer se je njime samo utvrđivalo da su neke nekretnine prešle u državno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona ili danom otpuštanja vlasnika tih nekretnina iz jugoslavenskog državljanstva.

14th Dakle, iz navedenog rješenja o nacionalizaciji Općine Pula, Općinskog komiteta za urbanističke, građevinske, stambene i komunalne poslove, broj: UP/I-06- IV-MM-2296/1983 od 18. siječnja 1984., proizlazi da je M. M. imala status stranog državljana i da je stoga predmetno zemljište prešlo u društveno vlasništvo, a da je korisnik tog zemljišta postala tadašnja O. P., pa je stoga M. M. prestala biti vlasnicom, ali i korisnicom predmetnog zemljišta, kada je navedeni Zakon stupio na snagu, odnosno s danom 28. travnja 1948., bez obzira kada je doneseno rješenje o nacionalizaciji, koje je imalo samo deklaratorni karakter. Stoga od 28. travnja 1948. M. M. nije više mogla raspolagati predmetnim zemljištem.

15th Kako iz navedenih ugovora o kupoprodaji slijedi da je M. M. raspolagala predmetnim zemljištem 1981., dakle nakon 28. travnja 1948., to ona u to vrijeme nije bila vlasnicom, a niti korisnicom predmetnog zemljišta, pa stoga to zemljište nije mogla prodati Đ. D., a niti je Đ. D. mogao steći pravo korištenja na tom zemljištu. Stoga se ovdje ne radi o situaciji iz citiranog čl. 18. ZN, jer se ne radi o pravnom poslu kojeg je sklopila prijašnja vlasnica.

16th Nadalje, M. M. je prema navedenom rješenju o nacionalizaciji imala status stranog državljana, a ne status optanta. Stoga je sva njezina imovina koju je imala u svom vlasništvu danom stupanja na snagu ZID ZNPPP 28. travnja 1948. prešla u društveno vlasništvo.

17th Radi pojašnjenja navodi se kako i u situaciji da je M. M. imala status optanta, iz Priloga A Sporazuma o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koji proizlaze iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma slijedi da se predmetno zemljište (k.č. ..., k.č. ... i k.č. ..., sve k.o. P.) ne nalazi u tom Prilogu, što znači da predmetne nekretnine nisu bile izuzete od prelaska u društveno vlasništvo. Dakle, i u tom slučaju predmetne nekretnine bi prešle u društveno vlasništvo pa i u tom slučaju ista ne bi mogla raspolagati tim nekretninama.

18th Nadalje, pored svega navedenoga, iz Uvjerenja o namjeni za predmetne nekretnine od 5. rujna 2012. slijedi da to zemljište na dan 27. ožujka 1981. nije bilo građevinsko zemljište, te da i danas ima isti status, pa se stoga i iz tog razloga u konkretnom slučaju ne može primijeniti citirani čl. 18. ZN. Naime, prema čl. 18. ZN može se konvalidirati ugovor koji se odnosi na promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, a ne na promet zemljištem koje nije građevinsko. 19th Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 25. siječnja 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).