Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-5/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. K., zbog kaznenog djela iz "Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, članka 90. Kaznenog zakona (
50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-816/2021-8 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda te se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. K..
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-816/2021-8 od 20. prosinca 2021., na temelju članka 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., ispravno i 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) zatvorenik M. K. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina i 6 (šest) mjeseci izrečene presudom Županijskog suda u Splitu broj K-15/2012. od 12. studenog 2012., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-202/2013. od 9. travnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-499/2017. od 12. prosinca 2017. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97. s time da će uvjetni otpust trajati do isteka kazne – do 1. ožujka 2025.
1.1. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik M. K. osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.
1.2. Pod točkom III izreke rješenja određeno je da na temelju članka 173. ZIKZ-a zatvorenik mora biti otpušten u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti rješenja protiv kojeg nije podnesena žalba, odnosno od zaprimanja drugostupanjskog rješenja. Ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust, prije uvjetnog otpuštanja počini stegovni prijestup, sudac izvršenja može opozvati odluku o uvjetnom otpustu.
1.3. Pod točkom IV izreke rješenja, na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. naložena je uvjetno otpuštenom zatvoreniku M. J. (ispravno M. K.) obveza redovitog javljanja, jednom mjesečno Policijskoj postaji O. i jednom mjesečno Probacijskom uredu S..
1.4. Pod točkom V izreke određeno je da na temelju članka 174. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik M. K. može promijeniti prebivalište samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Splitu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da odbije kao neosnovanu molbu za uvjetni otpust.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da su ostvareni uvjeti koji opravdavaju donošenje odluke kojom se zatvorenika uvjetno otpušta s izdržavanja kazne zatvora.
6. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu naročito uspješan, a istom ocjenom je ocijenjen za radni angažman, da se pridržava odredbi kućnog reda, korektno se odnosi prema službenim osobama i zatvorenicima, nije kazneno osuđivan, nije stegovno tretiran, završio je posebni program "Vozač-čimbenik sigurnosti u prometu", kaznu izdržava na poluotvorenom odjelu, koristi izvankaznioničke pogodnosti izlaska u mjesto prebivališta, u dobi je od 72 godine, zbog kompleksne onkološke i kardiološke problematike premješten u neradnu skupinu zatvorenika, ima osiguran postpenalni prihvat kod kćeri, vjerojatnost kriminalnog povrata je mala te je mišljenje Kaznionice da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust zbog teško narušenog zdravstvenog stanja.
7. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je, iako na strani zatvorenika doista postoje navedene pozitivne okolnosti, prvostupanjski sud pogrešno cijenio odnos zatvorenika prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi jer iz izvješća Kaznionice proizlazi da kazneno djelo ubojstva priznaje no da ga se ne sjeća i da negira da je počinjeno s motivacijom koja je opisana u presudi, zbog čega se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da je iskazao kritičnost i kajanje prema počinjenom kaznenom djelu. Također, prvostupanjski sud je podcijenio okolnosti vezane uz ličnost zatvorenika i to da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik osoba niske tolerancije na frustracije, osobito kada protumači ugrozu za svoju osobnost, uslijed čega reagira impulzivno agresivno ili pak depresivno, ovisno o okolnostima, izražene je afektivnosti, koja je vrlo površna, usmjeren je na svoje potrebe i egocentričan je, niske je sposobnosti samouvida i usmjeren na svoj unutrašnji psihološki svijet, a njegove interpretacije u najvećoj mjeri odudaraju od okolinskih, zbog čega su i njegova promišljanja depresivno obojena.
8. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud ignorirao nepovoljan omjer izdržane kazne (10 godina i 5 mjeseci) u odnosu na izrečenu kaznu (13 godina i 6 mjeseci). Naime, osim okolnosti propisanih odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11. valja imati na umu i odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
9. Stoga, upravo činjenice navedene u točkama 7. i 8., po ocjeni drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako je dosadašnje izdržavanje kazne u dovoljnoj mjeri utjecalo na zatvorenika te da je isti spreman uključiti se u život na slobodi te poštivati društvene norme i prije isteka cjelokupne kazne zatvora te da se svrha kažnjavanja može postići i nadziranom slobodom u okviru uvjetnog otpusta. Sve izložene okolnosti upućuju na zaključak da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta, a pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, posebice imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora, ličnost zatvorenika te odnos prema počinjenom kaznenom djelu.
10. Suprotno mišljenju kaznionice i stavu prvostupanjskog suda dob zatvorenika i kompleksna onkološka i kardiološka problematika, zbog čega je po mišljenju Odjela zdravstvene zaštite Kaznionice uvjetni otpust neophodan u svrhu daljnjih kardioloških, onkoloških i ostalih dijagnostičko-terapijskih procedura i mjera, nisu odlučne okolnosti prilikom procjene ispunjenja pretpostavki za uvjetni otpust u smislu članka 59. KZ/11. niti u konkretnom slučaju, uslijed okolnosti iz točaka 7. i 8. pretežu u korist uvjetnog otpuštanja zatvorenika. Pritom se napominje da zatvorenik zbog zdravstvenih razloga može u svakom trenutku tražiti prekid izdržavanja kazne zatvora u skladu s odredbama članka 163. ZIKZ-a.
11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za uvjetni otpust.
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
