Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-29/2021-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 246. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. Z., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-3/2021-13 od 23. ožujka 2021., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuju se kao nedopuštene žalbe optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o., protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

II. Prihvaćaju se žalbe optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o produljenju privremene mjere osiguranja imovinske koristi te se u tom dijelu ukida pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-3/2021-13 od 23. ožujka 2021. odbijeni kao neosnovani prijedlozi za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi optuženog M. M. i optuženog trgovačkog društva A. M. d.o.o. iz Z., a ujedno su u povodu prijedloga optuženika i po službenoj dužnosti produljene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u korist Republike Hrvatske koje su određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-Us-642/2015. od 19. studenog 2015. i to: zabrana optuženom M. M. otuđiti ili opteretiti poslovni udjel u trgovačkom društvu A. M. d.o.o. Z., uz upis zabrane otuđenja i opterećenja u Knjizi poslovnih udjela koju vodi Uprava društva A. M. d.o.o., Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji upisnik vodi Služba upisa Financijske agencije, upisničko mjesto …, te sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, a što je sve detaljno specificirano u pobijanom rješenju; te zabrana trgovačkom društvu A. M. d.o.o. Z. otuđiti ili opteretiti stan u Z. Z., dva parkirna garažna mjesta u Z., stan u N., cestu u N. i oranicu u N., a što je sve detaljno specificirano u pobijanom rješenju, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel Pag.

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnijeli su optuženi M. M. i trgovačko društvo A. M. d.o.o. Z..

2.1. Optuženi M. M. se žali po braniteljima, odvjetnicima N. M. i I. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.2. Žalbu je podnijelo trgovačko društvo A. M. d.o.o. Z. po svojoj opunomoćenici odvjetnici N. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi su nedopuštene, a protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o produljenju privremene mjere osiguranja imovinske koristi su osnovane.

U odnosu na odluku pod točkom I.

5. Optuženi M. M. i trgovačko društvo A. M. d.o.o. u svojim žalbama pobijaju prvostupanjsko rješenje i u dijelu kojim je odbijen njihov prijedlog za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi i u dijelu kojim je po službenoj dužnosti produljena privremena mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

6. Prema izričitoj odredbi članka 557.e stavak 5. ZKP/08. protiv rješenja kojim se odbija prijedlog okrivljenika ili druge osobe za ukidanje privremene mjere nije dozvoljena žalba pa stoga predmetna žalba optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. u tom dijelu nije dopuštena. Okolnost da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju u uputi o pravnom lijeku pogrešno naveo da je žalba dopuštena (u odnosu na cijelo rješenje) i da se podnosi u roku od tri dana nije relevantna jer pogrešna

pravna pouka ne može konstituirati pravo koje strankama i drugim osobama zakonom nije propisano.

7. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 494. stavak 3. točka 1. ZKP/08. je riješeno kao u izreci pod točkom I.

U odnosu na odluku pod točkom II.

8. Optuženi M. M. i trgovačko društvo A. M. d.o.o. u svojim žalbama ističu bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a koja se sastoji u nerazumljivoj izreci, u izostanku razloga o odlučnim činjenicama te nejasno i proturječno navedenim razlozima u pobijanom rješenju.

8.1. Pojašnjavajući postojanje tih oblika postupovnih povreda, oba žalitelja navode da pobijano rješenje sadrži nejasnoću jer u svim svojim dijelovima navodi i odlučuje u odnosu na "optuženo" trgovačko društvo A. M. d.o.o., koje pak trgovačko društvo nije optuženo u niti jednom kaznenom predmetu pa tako niti u ovom. Nadalje, oba žalitelja navode da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije postupio sukladno uputi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. veljače 2021. pod poslovnim brojem U-III-2829/2020. jer nije proveo test razmjernosti u odnosu na blokiranu imovinu, a odlučivao je o produljenju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, niti je za takvu odluku iznio dostatne i pravno relevantne razloge. Žalitelji također navode da su razlozi pobijanog rješenja proturječni jer se navodi da predmetna imovina vrijedi "cca 12.000.000,00 kn", a u rješenju Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2015. je navedeno da je imovina "neusporedive veće vrijednosti od 12.000.000,00 kn", a takav iznos da je ujedno paušalan i neistinit te ničim potkrijepljen.

9. Naime, u ovom kaznenom predmetu rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-642/2015. od 19. studenoga 2015. (a nakon donošenja rješenja o provođenju istrage), na temelju članka 11. točaka a. i f. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10., dalje: ZPOIK), protiv M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i to zabranom otuđenja i opterećenja imovine. Optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) broj: K-Us- 342/2015. od 10. srpnja 2017. optuženom M. M. stavljeno je na teret počinjenje kaznenih djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 246. stavak 2. i članka 38. KZ/11. te je osnovano sumnjiv da je djelima pribavio imovinsku korist od 86.172.695,28 kuna. Pored optuženog M. M., optuženi su Z. M., D. V., S. S., I. K., Z. M. i N. A. V.. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-4/2017-188 od 21. svibnja 2019.

10. Nisu u pravu žalitelji da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pogrešno navodeći u pobijanoj odluci (u uvodu, izreci i obrazloženju) da je trgovačko društvo A. M. d.o.o. optuženik. Naime, doista u ovom kaznenom postupku trgovačko društvo A. M. d.o.o. nije optuženo već je USKOK prijedlogom podnesenim na raspravi 3. ožujka 2021. (list 64600) predložilo oduzimanje imovinske koristi na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. ZKP/08. (među ostalim) od optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. Z.. Konkretno predlaže oduzimanje imovinske koristi na poslovnom udjelu optuženog M. M. i na nekretninama u vlasništvu trgovačkog društva A. M. d.o.o. Z., u odnosu na koju imovinu je i određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi rješenjem suca istrage od 19. studenoga 2015. broj Kir-Us- 642/2015. S obzirom da je riječ o kaznenim djelima iz nadležnosti USKOK-a i tvrdi se da je kaznenim djelima pribavljena imovinska korist, koju nitko ne može zadržati, potpuno je jasno da je privremena mjera, o čijem se daljnjem trajanju odlučuje pobijanim rješenjem, donesena u odnosu na trgovačko društvo A. M. d.o.o. smatrajući je poveznom osobom optuženog M. M.. Dakle, očigledno je riječ o pogrešci u pisanju procesnog svojstva trgovačkog društva A. M. d.o.o., pa nema govora o tome da se zbog navedene pogreške prvostupanjskog suda ne bi moglo ispitati pobijano rješenje, odnosno da bi time bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

11. Međutim, u pravu su žalitelji kada tvrde da je sud prvog stupnja počinio drugi vid navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Naime, pobijano se rješenje ne da ispitati budući da u obrazloženju nisu iznijeti razlozi o svim odlučnim činjenicama, a iznijeti razlozi su potpuno nejasni.

12. Pravilno ističu oba žalitelja da je, prije produljenja privremene mjere, trebalo izložiti barem neke podatke o vrijednosti imovine na koju se odnosi privremena mjera, jer s obzirom na vrstu imovine i brojnost nekretnina, može se raditi o "...obezvrjeđivanju imovine izuzetno velike vrijednosti". Stoga, nije jasno na čemu to prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da vrijednost imovine obuhvaćene privremenom mjerom iznosi "cca 12.000.000,00 kuna".

12.1. Naime, prvostupanjski je sud, najprije, detaljno izložio činjenice iz kojih je razvidna kronologija postupanja u predmetnom spisu kao i da je došlo do prestanka važenja ZPOIK-a ("Narodne novine" broj 70/17.) i primjene ZKP/08. na odlučivanje o daljnjem trajanju privremenih mjera. Potom je obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi M. M. poduzimao kriminalne radnje kojima je pribavio protupravnu imovinsku korist od 86.172.695,28 kuna te da je sud dužan utvrditi protupravnu imovinsku korist i oduzeti je u presudi, od optuženika i od osoba na koje je prenijeta, ako optuženike proglasi krivima.

12.2. Potom prvostupanjski sud svoju odluku o produljenju predmetnih privremenih mjera obrazlaže paušalnom tvrdnjom da "iz podataka koji se nalaze u spisu… proizlazi da je detaljno analizirana vrijednost imovine optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o. u odnosu na koju imovinu se odnosi ova privremena mjera, te je utvrđeno kako vrijednost imovine obuhvaćene privremenom mjerom iznosi cca 12.000.000,00 kuna". Prvostupanjski sud potom zaključuje da vrijednost imovine koja služi kao osiguranje oduzimanja protupravno pribavljene imovinske koristi "ne prelazi iznos protupravno stečene imovinske koristi…štoviše nije ni približno dostatna za namirenje iste…" te da "usporedbom privremeno oduzetog iznosa novca i iznosa protupravno stečene imovinske koristi…utvrđeno da postoji razmjer između pribavljene protupravne imovinske koristi i vrijednosti blokirana imovine", odnosno da "ničim nije povrijeđeno načelo razmjernosti".

12.3. Međutim, takav svoj stav prvostupanjski ničim nije obrazložio, niti je izložio dokaze na osnovu kojih bi mogao proizaći upravo takav zaključak, niti se jasno očitovao koji su to podaci u spisu koje su analizirani, niti koji su to iznosi privremeno oduzetog novca od optuženog M. M., nego je samo prepisao rečenicu iz dopisa USKOK-a od 23. ožujka 2021. broj KO-US-139/2020. (kojim se očitovao o prijedlogu za ukidanje predmetnih privremenih mjera) kako je "...već prilikom predlaganja određivanja privremenih mjera…detaljno analizirana vrijednost predmetne imovine…te je jasno naznačeno kako vrijednost imovine iznosi cca 12.000.000,00 kuna".

13. Osim toga, u pravu su oboje žalitelja da privremena mjera, kojom se osigurava oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, mora biti ograničena na onu imovinu koja svojom vrijednošću, približno, odgovara visini protupravne imovinske koristi.

14. Ukupna vrijednost imovine na kojoj su određene privremene mjere, u konkretnom slučaju, nije jasna pa nije niti mogla biti stavljena u odnos prema, navodno, pribavljenoj imovinskoj koristi "od 86.172.695,28 kuna".

15. Paušalna tvrdnja o vrijednosti imovine, šturo obrazložena u prvostupanjskom rješenju, sama za sebe, nije dostatna za vjerodostojan zaključak o kojoj vrijednosti je riječ. Naime, iz iznesene tvrdnje o imovini "vrijednosti cca 12.000.000,00 kuna" uz navod da su uzeti u obzir i "privremeno oduzeti iznos novca" od optuženog M. M., se ne može zaključiti o kojoj bi se to ukupnoj vrijednosti radilo niti se, za sada, može izvesti zaključak, koji je olako istaknut u pobijanom rješenju, kako je riječ o imovini čija vrijednost "ne prelazi iznos protupravno stečene imovinske koristi…štoviše nije ni približno dostatna za namirenje iste". Iz navedenog ne proizlazi je li u konkretnom slučaju prvostupanjski sud proveo u cijelosti "test razmjernosti" (ocjenu postojanja razumnog odnosa razmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti). Stoga s pravom oba žalitelja ističu da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici.

16. Naime, privremenim mjerama osiguranja oduzimanja imovinske koristi zadire se u nepovredivost vlasništva koje na temelju članka 3. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), predstavlja jednu od najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao i u pravo na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno, kako odredbama Ustava, tako i Protokolom broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.

– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Zadiranje u to pravo, sukladno navedenim domaćim i međunarodnim aktima, dopušteno je samo kada je to predviđeno zakonom, a svako ograničenje prava vlasništva mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (članak 16. Ustava).

17. Dakle, vrijednost blokirane imovine u odnosu na koju se odlučuje o daljnjem trajanju privremene mjere je trebalo, barem približno, utvrditi i to obrazložiti, vodeći računa da ona mora biti ograničena na onu imovinu koja svojom vrijednošću približno odgovara visini protupravne imovinske koristi koja je optuženiku, sada potvrđenom optužnicom, stavljena na teret, uz odgovarajuću procjenu razmjernosti privremene mjere osiguranja na imovini optuženika i s njim povezane osobe.

18. Prema tome, žalitelji s pravom upućuju i na pravne standarde zaštite prava vlasništva ustanovljene i presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu D. protiv Hrvatske od 17. svibnja 2016. zahtjev broj 38359/13, pravilno dovodeći u pitanje razmjer između pretpostavljene imovinske koristi koja se optuženiku M. M. stavlja na teret i vrijednosti imovine na kojoj su određene privremene mjere radi osiguranja njenog oduzimanja.

19. S obzirom na izloženo, to je zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. trebalo prihvatiti žalbe optuženog M. M. i trgovačkog društva A. M. d.o.o., pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Pri donošenju novog rješenja prvostupanjski sud će voditi računa o nedostacima na koje je upućen ovom odlukom te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome će osobito voditi računa o potrebi izvršenja "testa razmjernosti" kojim bi se utvrdilo je li primjena privremene mjere na imovini navedenoj u izreci pobijanog rješenja nužna, imajući na umu vrijednost cjelokupne do sada blokirane imovine u odnosu na pretpostavljenu imovinsku korist za koje se optuženi M. M. tereti. Napominje se da je prilikom određivanja predmetne privremene mjere (2015.), u početnom stadiju postupka, s obzirom na nužnost žurnog postupanja i činjenicu da tada nije bila riječ o već na prvi pogled uočljivom i velikom nerazmjeru imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom prema navodima rješenja o provođenju istrage i imovine na koju se odnosi privremena mjera osiguranja, bilo preuranjeno provoditi dokaze radi utvrđenja vrijednosti blokirane imovine pa se vrijednost blokiranih nekretnina izvodila iz ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2008. (za stan i dva parkirna garažna mjesta u Z., kao i za oranicu u N. te za pašnjak na kojem se nalazi zgrada u kojoj je stan u N.), ali da je u daljnjem tijeku ovog postupka, kod ponovnog razmatranja daljnjeg trajanja privremenih mjera (kako su one određene), kao i kod eventualno ponovljenog prijedloga bilo optuženika bilo druge osobe za ukidanje privremene mjere, moguće predlagati izvođenje dokaza radi ocjene razmjernosti miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva protivnika osiguranja, odnosno utvrđenja "pravične ravnoteže" koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

20. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.