REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 681/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C., d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetniku u S., protiv tuženika Općine Dugopolje, OIB: ..., D., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-373/17-2 od 2. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2595/09- 35 od 7. prosinca 2016. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-2595/09-38 od 10. siječnja 2017., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-373/17-2 od 2. svibnja 2017. u dijelu odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-373/17-2 od 2. svibnja 2017. u dijelu odluke o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-5981/02 od 21. listopada 2002. u dijelu u kojem je obvezan tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.636.527,17 kuna sa zateznom kamatom kako je to pobliže napisano u izreci navedene presude.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i stvar meritorno riješi u korist tuženika, podredno prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se revident poziva ničim nije obrazložen, pa ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji ovaj sud nije našao da bi bio ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7.1. Valja reći da su ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, na koju revident sadržajno ukazuje, ako ocjenjuje navedene dokaze drugačije nego što to smatra revident i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja. Protivno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da je tužitelj tijekom ovog postupka dokazao osnovanost svojih tvrdnji, te su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev.

8. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude ne može se podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa pretežni revizijski razlozi tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.636.527,17 kuna na ime izvršenih građevinskih radova za tuženika na objektima infrastrukture gospodarske zone P. D.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je između tužitelja, kao izvođača i tuženika, kao naručitelja sklopljen pisani ugovor o građenju broj: 103/98 od 11. prosinca 1998. i dopuna tog ugovora od 7. studenog 2000. i 24. travnja 2002. kojim se tužitelj obvezao za tuženika izvesti građevinske radove u gospodarskoj zoni P. u D.;

- da se u dopuni osnovnom ugovoru i prijedlogu aneksa ugovora broj: 103/98 od 24. travnja 2002. navode nepredvidivi radovi;

- da su svi građevinski radovi ugovoreni navedenim ugovorom i dopunom ugovora izvedeni;

- da su svi ti izvedeni radovi prikazani u građevinskoj knjizi;

- da su radovi navedeni u prijedlogu aneksa ugovora od 24. travnja 2002. kojeg je tuženik potpisao u pogledu količine i cijene usuglašeni i odobreni od strane tuženika;

- da je tuženik platio prvih 25 situacija za izvršene radove;

- da nije platio privremene situacije 26. do 32., koje se odnose na naknadne i nepredviđene radove;

- da je i te radove tuženik, kao naručitelj radova odobrio i da ih tuženik, iako su trajali više mjeseci, nije zabranio;

- da su i ti radovi upisani u građevinskoj knjizi koja je potpisana od strane tužitelja i nadzornog inženjera, kao zastupnika tuženika (naručitelja radova) i da sadržaj ove građevinske knjige tuženik nije osporio;

- da je na ime tih izvršenih radova ostala neplaćena obveza tuženika u ukupnom iznosu od 1.636.527,17 kn.

11. Pošavši od takvih utvrđenja koji ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom postupku nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 171. u svezi sa čl. 630. st. 1. i čl. 633. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) zaključivši da su svi građevinski radovi, kao naknadni i nepredviđeni izvršeni.

12. Iz navoda revizije razvidno je da u bitnome revident ponavlja iste prigovore koje je isticao i u žalbi.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

15. Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena je kao neosnovana te je riješeno kao u izreci presude.

17. Međutim revizija tuženika u odnosu na parnične troškove nije dopuštena.

18. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

20. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

21. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.