REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4568/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-363/2021-7 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-398/2019-39 od 3. prosinca 2020., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-363/2021-7 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 398/2019-39 od 3. prosinca 2020., u pobijanom dijelu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, ali i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima pravno shvaćanje pobijane odluke odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pri čemu se obrazlažući važnost prvog pitanja poziva na revizijske odluke poslovni broj: Rev-x-818/21-2- od 6. ožujka 2013., Rev-1691/09-2 od 20. travnja 2010. i Revr-799/10-2 od 26. srpnja 2010., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3709/2019 od 10. prosinca 2020., dok se obrazlažući važnost drugog pitanja poziva na revizijsku odluku poslovni broj Rev-1354/01-2 od 27. rujna 2001. i odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4316/13-3 od 21. siječnja 2015.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje koje se odnosi na primjenu čl. 373.a ZPP nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tužitelja), dok drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje koje se odnosi na obnovu (novaciju) prvog ugovora sklapanjem novih ugovora bez izričite suglasnosti stranaka nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odluci Rev-1354/01-2 od 27. rujna 2001. prema kojem stranke ne moraju zaključiti ugovor o novaciji na izričit način, već je nužno da stranke izjave svoju volju da se njihova namjera može utvrditi sa punom sigurnošću; a niti je praksa viših sudova nejedinstvena jer je u odluci Visokog trgovačkog suda Pž-4316/13-3 od 21. siječnja 2015. izraženo pravno shvaćanje da volja vjerovnika i dužnika za zamjenom postojeće obveze novom obvezom mora biti izričito izražena na način da mora proizlaziti iz sadržaja sklopljenog ugovora o obnovi. Naime, u pobijanoj odluci je drugostupanjski sud zaključio da je svakim kasnijim ugovorom u odnosu na raniji došlo do obnove jer nova obveza ima različitu glavnu činidbu, te da volja stranaka za zamjenu postojeće obveze novom obvezom proizlazi iz sadržaja sklopljenih ugovora.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
