REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1871/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. – H. p. d.d. iz Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1715/2019-4 od 23. studenoga 2020. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-92/12-69 od 3. siječnja 2019., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1715/2019-4 od 23. studenoga 2020. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-92/12-69 od 3. siječnja 2019.

2. Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koje predlagateljica smatra da su važna, te su izloženi razlozi (rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2629/2020-4 od 27. listopada 2020., Rev 1544/09-2 od 9. siječnja 2013., Rev 52/2016-2 od 9. listopada 2019., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-760/2014 od 13. studenoga 2014., U-III-3428/2019 od 16. srpnja 2020., U-III-3538/2017 od 18. travnja 2019. i dr.), zbog kojih predlagateljica smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.1. Iako tužiteljica određeno ne naznačuje pitanja prijedlog za dopuštenje revizije ukazuje na postupovnopravna pitanja koja se sadržajno odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju. Takva postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što se ta postupovnopravna pitanja odnose isključivo na konkretan slučaj. Tim pitanjima revident zapravo pita jesu li u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga ta pitanja niti nemaju značaj pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385. i 385.a ZPP koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. K tome naznačujući takva pravna pitanja predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da je u nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

4.2. Niti postavljena materijalnopravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4.3. U odnosu na prva dva postavljena materijalnopravna pitanja nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva imaju izraženo shvaćanje u odnosu na ta postavljena materijalnopravna pitanja. U odnosu na 3. postavljeno pitanje valja reći da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica poziva također ne sadrže odgovore na postavljena pitanja, dok u odnosu na 4. postavljeno pitanje predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP. Dakle, odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica poziva donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, zbog čega ista ne daju razlog važnosti zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za odluku u konkretnom slučaju odnosno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se radi o dostatnim razlozima za intervenciju revizijskog suda.

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.