REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4984/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. O. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. B. P. i E. K. B., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1879/2019-4 od 20. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-294/17 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1879/2019-4 od 20. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-294/17 od 10. srpnja 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće na ime razlike koeficijenta složenosti poslova od lipnja 2014. do siječnja 2017. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio smatrajući da tužiteljica nije bila u obvezi podnositi zahtjev za zaštitu prava, jer da se radi o isplati razlike plaće iz radnog odnosa. Suprotno tome, drugostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je tužiteljica zbog propusta da sudskim putem osporava Odluku o utvrđivanju plaće radnika od 24. travnja 2014. (dalje: Odluka) izgubila pravo na isplatu razlike između smanjenja plaće i one koju bi primala da tog smanjenja (vezanog uz promjenu koeficijenta) nije bilo te da je zbog toga Odluka konačna i kao takva obvezuje stranke.
4. Postupajući po odredbi čl. 385., 385.a i 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje tužiteljica po prvi puta tek u prijedlogu za dopuštenje revizije problematizira je li ravnateljica tuženika ovlaštena radnicima određivati koeficijente složenosti poslova bez temelja u općim aktima tuženika uzevši u obzir da Zakon o zdravstvenoj zaštiti navedeno ovlaštenje dodjeljuje isključivo Upravnom vijeću, što predstavlja iznošenje novih činjenica, a što u smislu odredbe čl. 385. ZPP nije dopušteno utvrđivati po prvi put u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. U odnosu na drugo pitanje kojim problematizira je li pretpostavka za kondemnatorni zahtjev za isplatu razlike plaće prethodno postavljeni zahtjev za utvrđenje nezakonite odluke poslodavca o smanjenju koeficijenta složenosti poslova, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revr- 2035/15 od 16. siječnja 2019., Revr-709/13 od 28. lipnja 2016.), a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na ta pitanja nejedinstvena.
6.1. Pozivanje tužiteljice na odluku ovog suda poslovni broj Revr-537/14 od 4. listopada 2016. odnosno odluku Ustavnog sud Republike Hrvatske broj U-III- 1783/2006 od 20. svibnja 2008. sa zauzetim shvaćanjem da kada se vodi spor o pravu na naknadu plaće koji predstavlja novčanu tražbinu proizašlu iz radnog odnosa da tada radnik nije dužan podnijeti zahtjev za zaštitu prava, nije od značaja, s obzirom da se u tim predmetima radilo o drugačijoj činjeničnoj situaciji odnosno u konkretnoj slučaju ne radi se o situaciji da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dogovorenu plaću, pa da bi za isplatu zaostataka tužiteljica mogla podnijeti tužbu izravno sudu.
7. O treće postavljenom pitanju je li sud ovlašten donijeti odluku u postupku u kojem se ocjenjuje zakonitost i pravilnost određivanja koeficijenta složenosti poslova za radno mjesto bez da sud ocijeni dokumente, akte i zakone kojima se koeficijent složenosti uređuje bez kakvog obrazloženja o (ne)zakonitosti određivanja koeficijenta, a što za posljedicu ima da se odluka ne može ispitati, ne ovisi odluka u ovome sporu, jer je sud donio odluku na temelju odredbi Ugovora o radu i općih akata tuženika.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
